Jednog lijepog jutra... ( Prevert )

ponedjeljak, 27.10.2008.

no.293

Nikog se nije bojao
Ničeg se nije plašio
Ali jednog jutra jednog lijepog jutra
Učini mu se da je vidio nešto
Al' reče u sebi: vjerojatno ništa.
I imao je pravo.
Tako kako je on shvatio stvari
To i nije bilo ništa
Ali tog jutra tog istog jutra
Učini mu se da je nekoga čuo
Otvori vrata i zatvori ih rekavši Niko
I mao je pravo
Tako kako je on shvatio stvari
Nije ni bilo nikog
Ali ga odjednom uhvati strah
I razumje da je sam
Ali da ipak nije baš sasvim sam
I tek tada vidje
Niko i Ništa kako stoje ispred njega.

27.10.2008. u 14:26 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."