jako me bolji ...

ponedjeljak, 27.10.2008.

no.292

Jedna loša večer. Postoji očigledno i to.
Jedno kretensko javljanje na telefon. Rebs,budi profesionalna.
Jedno razočaranje koje je postalo ljutnja.
Jedan ultra ljuti doner kebab koji mi je izgorio utrobu.
Jedna piva koju nisam popila do kraja.
Jedna frendica koja nikako da se vrati iz Rijeke.
Jedan rođendan kojem želim sreću.
Jedna pomisao o njemu.
Želja da ga ukradem.
( Pomisao rezervirana samo za mene.)

Glup filing uopće.

A bit će i toga.
Ja sam nova ustvari u tome.
Nije sve cakum - pakum.
I to je okej.
To je proces. Muving.

Trebam samo jedno.
Prestat druge gledati kroz sebe i sebe gledati kroz druge.
Onda će biti bolje.

Onda neće svi do jednoga biti prinčevi na bijelim konjima, bezgriješni i savršeni samo zato što su prinčevi, a ja neću biti nevažna kugla sa ružnim licem i glavom uvučenom u ramena pogleda uprtog u pod, nedostojna ičega.

Kada daješ sve od sebe ali ne uspijevaš.
Kada dobiješ što želiš a ne ono što trebaš.
Kada se osjećaš umorno a ne možeš zaspati
Ubaci u rikverc ...

Suze klize niz tvoje lice.
Gubiš nešto što ne možeš zamijeniti.
Kada nekog voliš a sva ta ljubav propadne ...
Može li biti gore?

Svjetla će te dovesti kući.
i usijati tvoje kosti.
A ja ću te pokušati popraviti.

Visoko gore ili dolje duboko
Kada si previše zaljubljen da to samo pustiš
Ali ako ne probaš nikada nećeš znati
Koliko ti zpravo vrijediš.

Rekoh bila mi je glupa večer stoga odoh.

27.10.2008. u 01:09 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Sve je ostalo tišina ...

ponedjeljak, 27.10.2008.

jako me bolji ...

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.