Svemu dođe kraj.

nedjelja, 05.10.2008.

no.280

Htjela sam napisati impresije sa Pustolova, možda moj san, jučerašnji izlazak ... ali nemam mira u glavi.
Nemrem se skoncentrirat. ( budem sutra )
Danas idem gledati Ljepoticu i zvijer po zadnji puta.
Koja tragika kada se predstava gasi.
Kako je tek glumcima.

Zato se ova gore, za koju sam sklepala video tek rodila i treba u njoj uživati dok možemo.
Zvuči fatalno.
Al istina je.
Nakon nje više nećete ići sami doma.
Nikad.

( Lojtra je 09.10. u 20 sati.)

Ali večeras ... Din Don, Lumiere, Zvijer i Gaston.
Poslijednji put.

05.10.2008. u 16:16 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."