Jučer je danas koje će postati sutra.

srijeda, 01.10.2008.

no.278

Post broj 81. završi sa jednom tako rečenicom.
Godinu i nešto dalje eto mene.

Šupilo me jučer.
Jučer dok je bila pauza, a ja sa njm razgovarala o Kaubojima.
Jučer dok se nakon jedne scene okrenuo i pitao me što ja mislim o tome.
Jučer.

-

Jučer sam odahnula.
Nije on.
Gospodin Ništ je.
Jedan nema veze sa drugim.
Imat će tregere.
( ovo je ugađanje sa neba, maximalno )
Ja jednostavno volim tregere.

-

Danas.
Palim jednu žutu svijeću.
Za Tatu.

-

Danas je G.
Moja največa ljubav.

-

01.10.2008. u 13:34 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."