nedjelja, 06.07.2008.
Arturov otok
no.248
Arturo živi na otoku Procida u Italiji. Arturo ima petnaest godina. Živi sam u velikoj napuštenoj kući. Njegov otac zove se Wilhelm i njemac je. Zove svoga sina Moro jer je crne kose, crnih očiju i tamne osunčane kože, ruga se njegovoj južnjačkoj krvi. Wilhelm je visok i plav. Kako je zalutao na talijanski jug meni je enigma. Arturova majka je umrla pri porodu . Wilhelm pak nikada nije kod kuće. Stalno odlazi i nema ga godinama.
Arturo živi sam u velikoj napuštenoj kući i sanjari o tome kako putuje svijetom sa svojim ocem kojeg idealizira. Wilhelm ovo, Wilhelm ono .. Wilhelm, Wilhelm, Wilhelm. Wilhelm kojeg nikada nema. A kada Wilhelm dođe najčešće ignorira sina dok se ovaj lomi od
raznih načina da mu udovolji.
Dakle Arturu je petnaest. Trčkara po hridinama u svojoj poderanoj majici i espadrilama. Vadi ježeve. Kada ugleda mrtvog galeba naplavljenog na obalu, Arturo plače. Kroz njegove crne oči zrcali duša njegove osjećajne majke bez koje je odrastao.
Jednog dana Wilhelm se vraća i dovodi novu ženu.
Nunziatu.
Predivnu ženu duge crne kose, velikih očiju i punih usana. Predstavlja Arturu njegovu pomajku.
Arturu je petnaest godina. Njegovoj novoj pomajci sedamnaest.
Wilhelm opet odlazi sa Procide.
Opet.
Arturo i Nunziata ostaju sami.
Arturova je duša pustolovna no njegov otok je sve što poznaje. Iz svoje sobe u zamišljenom brodu putuje sa Wilhelmom po čitavom svijetu.
Sve je i dalje isto samo što sada veliku kuću dijeli a svojom predivnom pomajkom koja mu je gotovo vršnjakinja.
U toj kući njih dvoje su sami. Ostavljeni od Wilhelma i prepuni ljubavi koju nemaju kome iskazati.
Nunziata je trudna. Wilhelm je ipak nešto ostavio.
Rodi maloga Carmina.
Arturo sada već jako zaljubljen u nju i dalje išćekuje Wilhelma u želji za putovanjem.
Bliži mu se rođendan a Wilhelm je obećao povesti ga sa sobom slijedeći puta nakon što navrši šesnaest.
Wilhelm se vraća.
Imamo otok. Veliku kuću. Imamo Nunziatu i malog Carmina. Imamo ogromnu koncentraciju neupražnjene ljubavi.
Imamo Artura koji ga je jedva dočekao.
Ali Wilhelm se nije vratio sam.
Arturov otok je talijanski film iz '62 godine koji se vrti na TCM -u.
Arturo me osvojio od prvog gledanja.
Snimljen '62, c/b, sinhroniziran na engleski.
Glavna tema Artura je ljubav, zasljepljenost, želja, težnja, čežnja, obveza, vjernost, strast, ljepota, sanjarenje, okrutnost
samoća i nedostižnost.
Lepeza kompleksnih osjećaja za igranje.
Izazovi za glumce.
Zato.
Lijepi dragi Arturo od slijedeće godine na našim daskama.strong>