ovo pišem mirne duše jer u sadašnjem trenutku dotični ima 22 godine ....

četvrtak, 03.07.2008.

no.246

Zamislimo mene kao zanosnu gospođu Robinson. Ne pušim, ali ona scena poljupca mi je full cool.
Pokušajmo mene zamisliti kao dobro građenu postariju zavodnicu.
Od ova tri kriterija zadovoljila sam barem jedan. Onaj naveden u sredini.
Gospođa Robinson je u svakom slučaju jača i proračunatija od uboge Blanche Dubois.
Volim Blanche i njen '' hej,hej,hej dečko imaš li vatre '' iz polumraka.
Tu je i razlika između dvije predatorice.
Ona treba pažnju, a Robinsonki je dosadno. No, veže ih ista stvar.
I zato bih trenutno radije bila gospođa Robinson, a ON bi mogao biti Benjamin Braddock.
A onda neka pobjegne žutim autobusom uz ritmove Paul Simona,

'' Jesus loves you more than you will know (Wo, wo, wo) '' ...

Zbilja utješno nakon ovakvih prljavi misli. Hvala Mu.

03.07.2008. u 20:17 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."