nedjelja, 29.06.2008.
bio je to španjolski mornar ... dobro, ne tako crn, ali egzotičan i lijep, da. Baš onako,hm,hm.
no.245
Nekako me njegovo lice ubacilo u neki Dorian Gray film.
Uz crte lica izvila mi se fina potreba za poezijom.
Ali on samo igra nogomet. Ne nadahnjuje, slikare, kipare, pjesnike ... one prave,mislim.
Mene definitivno da. Jako.
Kada vidim takvo lice i tijelo, osobu, osjetim se bliska nekom davnom umjetniku, umislim si da pratim Michelangela kako hvata onog mladića po zautcima Firenze sa molbom da mu pozira. Da nastane David.
Jer uz sve stvari, maknuvši sve aluzije ... najdivnije mi je zamisliti ga da sjedi ispred mene u polumraku, a ja mu olovkom iscrtavam lice, oči tijelo, Ili mokrim rukama dupliciram ga u glini.
Dojam njegovog bića tu mi postaje jači. Preslikavanje ljepote postaje intimnije.
Povezanost u tom trenu senzualnija, iskrenija.
Jer dio njega postaje moj.
- Stani, stani da te zaustavim u vremenu.-
.... a on, samo igra nogomet. Vrti neku svoju poeziju.
Tamanček sam otkrila ovu ljepoticu, a prvenstvo eto završava.
Lijep, si lijep Fernando, upravo si istrčao na travu.
Kosa ti je plava i ja ostajem doma zbog tebe.
Ali ipak navijam za
NJEMAČKU!