uzmite si vremena, provjerite sva tri uprizorenja poezije ;)

srijeda, 18.06.2008.

no.241

Zašto volim pjesnike, stihove, riječi. Volim jer uspiju moje osjećaje tako lijepo izraziti i upakirati.
Znaju reći stvari koje ja osjećam u dubini na sasvim jednostavne načine. Tako da ja ne moram.

Volim poeziju spojenu sa glazbom.

Ako ne možeš biti pjesnik, budi pjesma.

A On? On je pjesnik i pjesma u jednom.
Nisam pisala o njemu do sada.
A trebala sam.
Jer djelom sam kakva sam zbog njega.

Davno.
Kada sam bila sama bez ikoga da me duhovno usmjeri, da me moralno digne, da mi pokaže što je dobro što nije.
Kada sam bila najranjivija i sama.
Sama kao prst.

Došla je do mene mala jugoton kazeta.
I tada je krenulo.

Ulio je svoje pjesme u mene.

I naučio me.
Gledati svijet, voljeti, poštovati, vjerovati .. željeti znati.

Ne poznajem ga.
Ali ga osjećam.

On je moj dom, moj mir, moj učitelj, moj otac, moje sve.
Barem što se zemaljskog dijela tiče.

Scala & Kolancy brothers

Gregorianci

On osobno.

Through the storm we reach the shore
You give it all but I want more
And I'm waiting for you.

Ne trošiti riječi.
Neću.
Bitno je ono toplo posvuda po tijelu, koje krene .... kada kaže:

Ne mogu živjeti ni sa tobom ni bez tebe.

Fakat ne mogu.

18.06.2008. u 23:59 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."