I.B.27.

utorak, 05.02.2008.

no.201

... Poezija u pokretu ...

.... dok je vani,
pokret mu je stih, skok savršena alegorija, šut rima od koje zadrhtim dok semafor cijedi minute ljudskog savršenstva...
koje sa zadnjom minutom nestaje.
I ja sam opet kao prije.

..tih dana, nebo je plakalo, a oblaci su plovili na jug.
ja sam ih samo mirno promatrala.
više nisam imala kud...

Opet, bez potrebe - samo čisti užitak.
Čista poezija u pokretu.

Mmm.

05.02.2008. u 17:54 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Komedija je, ako tragediji dodamo vrijeme.

Art is the most intense mode of individualism that the world has known.

The right to appear ridiculous is something I hold dear. (Bono)

Svatko od nas stoji sam pod nebom proboden zrakom sunca a večer već je tu.

LUDA ŽENA

Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu

Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam

I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."