četvrtak, 15.11.2007.
Estera mi ga danas vratila ....
no.180
Par slika i lavina sjećanja. Svijetliš mi u sjećanju a ja ne mogu ugasiti to svjetlo. Želim ali ne mogu.
Jer ni onda nisu imali smisla moji dolasci i tvoji odlasci, moj žar i tvoja hladnoća koja je sve gasila. Znam, znam. Odgovaralo je to tvojoj taštini ali ne i imidžu.
Moje riječi i riječi i riječi kojima sam ispisala srce a ti si njima zabavljao nju. Hranio si je onime čime je ona morala tebe.
Morala.
I nema žaljenja jer od toga nema ništa osim što boli.
Želim ti ono što sam ti uvijek željela.
Da te netko voli onako koliko sam ja.
Shakespeare kaže da sve što sjaji blijedi od onog od čega bliješti.
Teška misao ali potpuno je shvaćam.
Zato toliko svijetliš da ti ne vidim lice više. Baš kao na slici na kojoj mi te Estera vratila.
I nema žaljenja jer od toga nema ništa osim što boli.
I kad čujem tvoje ime nisi mi prva misao. Ne više.
Sada je to malo biće iz Southparka.
I nema žaljenja jer od toga nema ništa osim što boli.
Uostalom, pokušavam zaustaviti krila nekoj drugoj vjetrenjači ;)