četvrtak, 31.05.2007.
biti slobodna reći....
no.94
Nije to ona ljubav da ga trebam na onaj način, iako bi bilo lijepo poljubiti ga naprimjer. Ovo je ona za mene 'beyond' ljubav koju osjećam iz ne znam uopće kojeg poriva više. Jednostavno je ovdje. U mojoj glavi, srcu i tijelu. Ponekad prije spavanja pomislim, Jesus, kako bi ja da ga više nema. I ta pomisao postane nepodnošljiva.
Neću lagat da nisam bila zaljubljena u njega. Mislim da su sve žene bile jer ne možeš ostat ravnodušna na najsavšenijeg muškarca na svijetu. Ni da želiš ženo..ni da želiš. Moja zaluđenost, oh bila je itekako, razbila se o jednu istinu koja i da nije bila istina ne bi za mene osobno išta značila. Ne ovakvoj.
On je lijep, on je pametan, on zrači sigurnošću koju viđam samo na izvještačenim facama. Njegova je stvarna.
On je gentleman. Pažljiv. Meni je dosta da je njegova energija u mojoj blizini. Ne treba ništa niti reči ni pogledati me. Glavno da znam da je ovdje. Ja sam slaba a on je jak. Slabe se osobe bolesno vežu za jake. Ono što ne razumijem on mi objasni. Ne bojim ga se više. Ne mislim da će me popljuvati. Ne više.
I ja sam pustila korjenje uz njegovo stablo. Trebam njegovu energiju u svom životu. Od prvog dana. Od prve godine gdje sam od njega dobila samo par riječi do sada kada imam privilegiju uvuči mu se u zagrljaj.
A njegov zagrljaj je moj bijeg od svijeta. I sve ovo izašlo je iz jednog pitanja neki dan - zašto ga stalno grliš a mene ne. I bilo je to u šali naravno, ali kada sklopi ruke oko mene a ja na licu osjetim toplinu njegovog tijela osjećam se najsigurnijom na svijetu. I vrijeme mi stane. I ne želim da me pusti. Najsigurnija na svijetu. Kad avion pada ta misao bi bila moja 'find the happy place' mantra.
A on nas sve grli jer to je on. I zbilja ga volim.
Ima on mana, nije nepogrešiv i ne slažem se sa svakom mišlju koja mu izađe iz glave. Ponekad skužim da ga živciram. Da se ljuti na mene. Rečenice su mu tada kratke i glas za nijansu oštriji. Ponekad ode odmah i ostavi me da se osjećam krivom.
On bi mogao bez mene ali ja više bez njega ne mogu.
Njegov život je na vrhu svjetlucavih stepenica. Za mene na njima nema mjesta. Znam to.
Sretnemo se samo na našim, crno crvenima.
On je primjer. Moj primjer muškarcima kakav muškarac mora biti. Stvari koje radimo veče su zbog njega, stvari koje ja radim mogu bolje. Zbog njega. I volim ga.
Sigurna sam. Nitko drugi mi do sada u životu nije priuštio taj osjećaj.
Zaista ima predivan osmjeh. I oči kao mali dječak.
Koliko osoba vam izvuče osmijeh na lice dok o njima razmišljate hodajući ulicom. Meni dvije, a jedna je on.
Nije to ona ljubav da ga trebam na onaj način. Ova je puno crvenija.
nedjelja, 27.05.2007.
razmišljam
no.93
zar ne vidiš što je napravila LJUBAV?
oh, zar ne vidiš?
zar ne vidiš što ljubav radi svakom slomljenom srcu.
srcu koje plače?
LJUBAV nam je ostavIla otvoren prozor na NEBU.
Skočimo.
za J.
petak, 25.05.2007.
svaka riječ je suvišna!
no.92
hvala!
Anđelu Gabrielu, iskreno mi je žao što nisam sjela kao čovjek sa vama barem na pet minuta, ali past će dogovor za kavu obavezno!!!!!
Smislu života42, koja je žrtvovala dio svog velikog dana i došla na predstavu ponovo. Hvala ti i na najavi na svom blogu! Divna si.
Idealist je također odlučio od svog maturalnog dana oduzeti par sati i posvetiti ih NA NA NAma. I hvala mu.
Miši sa prejakom kosom ;) koji je također došao ponovo. Laska mi tvoja ponuda žao mi je kaj nismo jučer popričali ali vidio si koja je strka bila.
i Hypnoteyezzd koja je najbollje što se dogodilo virtualnom svijetu u novije vrijeme.
Z. carica si i drago mi je da smo se upoznale. Predivna si i hvala ti za sve.
i big mamma ljubim te!
ponedjeljak, 21.05.2007.
....clive....
no.91
Prijetiš se stalno svojim odlaskom i već si dosadan.
Govoriš tonom kao da si stalno ovdje. Misliš da ću ti opraštati u vječnost na račun crne kose.
Ne razumiješ zašto želim.
Da si stalno ovdje.
Pretvaraš se iz dana dan da si netko drugi.
Imaš djecu sa drugim ženama.
Gledam te i odobravam. Volim tvoje oči. Vjerojatno zato.
Juriš kroz nacrtane okvire. Crna ti tako dobro stoji.
Ljuti me što 'fuck you' iz tvojih usta zvuči tako fino.
Što je grijeh gorkiji, slađi je okus na usnama. Znam.
Bijela potkošulja zbog tebe postoji. Znam i to.
I zbilja me ljuti što te nemam stalno.
Jer ti moraš navući težak oklop i braniti tuđe granice.
Ja svoje granice strpljenja prodajem za sekunde tvog daha na mom vratu.
Ponekad si blizu, bliže..najbliže.
I tada znam da nikad nisi ni bio moj.
Ako izdržim pogled, ako se ne utopim u crnom, ako ne ostanem bez daha, ako izdržim taj zagrljaj, ako povjerujem u tvoju projekciju... nemožeš mi ništa.
I djeca su moja, kroz okvire te lovim ja... a na kraju granice, na tvojoj strani, u dugoj plavoj haljini stojim ...ja.
I možeš otići.
Odmah.
nedjelja, 20.05.2007.
hear yee, hear yee....
no.90
( plakat izradila nadnaravno divno hipnoteyezzd )
PREMIJERA i to SVEČANA ;)
Teatar Gaudeamus sa ponosom predstavlja predstavu iz vlastite kuhinje sa probranim ponajboljim sastojcima i začinima.
Ne ostanite gladni dobre predstave i dođite.
Vi koji ste već jeli dođite na repete!
Prije predstave prošećite 'Galerijom događanja' i ostanite izgubljeni u zamršenom svijetu divota zvanih 'umjetničke impresije glumaca, fotografa i blog ekspresionistice.
Očekuje Vas pravi đumbus umjetnota.
Nakon predstave ostanite sa nama u atriju i pocupkajte uz ritmove hiphopa LIVE uz grupaciju Theron Thourett Trio + McMAgellano ( cure, 'Mc' je bombonček ;) i srknite pivce ili neki drugi alkoholček.
Da, bit će i vode.
Dopustite da Vas zabavimo u svim smjerovima.
24.05. '07. u 20 sati na sceni kcPeščenica, Ivanićgradska ulica 41a.
Budite tamo ili budite KVADRATiĆ.
big mamma, dolaziš?
nedjelja, 13.05.2007.
mislim moraš ga primjetit kad se tak zove...
no.89
Mikko Leppilampi
Prvo gledah Eurovižn prednatjecanje.
Frizurica, plidenta osmijeh, plastičan, i kakvo ti je to ime kvragu?
Onda kako je emislija išla plidenta me otopila i bilo mi jedrago svaki put vidjet mu lišce na svom tv ekranu.
Leppilampi je fakat 'lepi'.
Mikko ima 28 godina i školovani je pjevač i GLUMAC (srčeko moje) koji posjeduje i nagradicu za najboljeg glumca 2004 u rodnoj mu zemljici.
Onda sam oplakala Dadu i Dragonflyse i psovala dotičnoj kazališnoj divi što nas je usosila sa svojom štikletinom prošle godine i malo se čudila sama sebi kaj sam toliko zagrizla u taj cirkus zvan Evrovizija.
I nemrem si pomoč sa ne primjetim kako u toj velikoj i čvrstoj jedinstvenoj Evropi navijači grčevito stežu zastave svojih zemalja i njima mašu dok im se zglobovi ne ukoče. Slave zajedništvo u urlaju dok im grla ne prokrvare svatko pod svojom zastavom.
Zajedno.
Ima riječ za to - paradoks.
Danas nije bilo Dade ali bila je cijela bivša regija.
Pobijedila je K.D.Lang. sa 'Molitvom'.
Ali to sve nije važno jer je tamo bio 'leppi'.
Cijela tri sata slatke frizurice, osmješčića i neodoljivosti.
Baš mi je sjeo za ovu večer.
Sutra mi više neće bit važan.
U stvari kad prošvrljate po njegovoj stranici i nije baš nešto zgodan.
Zajedništvo europe probudilo je ono privlačno u njemu.
Bio je još jedna zvijezdica u kolu na plavoj zastavi slobode.
Bio je moj Leppilampi.
Cijela dva europska dana.
petak, 11.05.2007.
tamo i natrag....
no.88
Da nastavim ali ujedno i napravim konkluziju ovog ogleda o masnoći sstavljam fotke predivnog Jareda Leta.
Koji igra u filmu 'Chapter 27' ubojicu Johna Lennona.
Mark David Chapman je inače kršan momak a da bi ga doslovno utjelovio Jared je odlučio svoje tjelešce odvesti tamo i natrag.
Uz pomoč nutricionista jeo je sve i svašta i vrlo brzo se preuobličio u ovo. Rekao je da se nije uopće dobro osječao takav i da je jedva čekao da skine kile. Fascinira me mogučnost transformacije ljudskog tijela.
Koliko bi uspio da je sve radio sam? Sumnjam. Za takve podvige uz sebe treba imati profesionalca. Trenera, doktora, savjetnika fuckin' psihijatra.
Udebljao se i smršavio natrag, možda malo previše. Ne znam.
Sad sam se sjetila Jordana Catalana. Ha, ha, ha, ha.
I volim kako Bono pjeva ovu pjesmu.
I nikako da se nasitim tog Scotta u Twin townu.
A o drugom određenom Škotu neću ni počinjat ;)
NE u ovo doba noći anyway.
Jared Leto 'CHAPTER 27'
srijeda, 09.05.2007.
debela utjeha
no.87
Išla bih ulicom.
Iz nekog birca u trenu mog prolaska začulo se tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi al taman toliko da i ja čujem.
Išla bih ponovo nekom ulicom.
Na klupici njih par i u trenutku mog prolaska tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
Sada prolazim između dvije zgrade, idem frendici.
Na ulazu njih dvije i u trenu mog prolaska tiho mrmljajuće 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
Uđem u tramvaj.
Prošla je ponoć, idem doma. Grupa njih zastane u razgovoru dok prolazim kraj njih.
Dok sjedam uz prigušen smijeh čujem 'Isuse'. Kao sebi ali taman toliko da i ja čujem.
I znam da ne projeciram Spasitelja iz sebe i da nisam u njima izazvala katarzu svojim prolaskom.
I ne zamjeram ih ništa. Ništa više.
Jer...
Onom na ulici bih i ja uzvratila sa 'Isuse' sa obzirom koju kretensku frizuru ima.
Onoj drugoj na ulici bih uzvratila sa 'Isuse' jer mi se gadi sa tim cajkuša lookom koji toliko njeguje.
Njima na klupici, bahato, da sjedim ja sa frendicom, bih rekla 'Isuse .. oči su mi gore t - shirt nije za daske poput vas dvije'.
Drugarima iz tramvaja bih dobacila 'Isuse' i počupala im te zvjezde sa komunjarskih samodopadnih faca.
Sve bih ja to rado njima rekla ali čemu. U ovom svijetu lopta je vječno na njihovoj strani terena.
Samo kaj sam ja svjesna da imam problem a oni šeću svijetom blaženo uvjereni da su savršeni.
Njih ja užasavam.
ISUSE!!!!!
Onda dođem na tramvajsku stanicu kod Cibone.
Hrpa ljudi. Stoje dvije srednjoškolke....prvi razred, outsiderice.
Nisu po cajkuškoj modi sređene, nose traperice, majice sa kapuljačama, tenisice. Kose svoje prirodne, duge, guste. Neispeglane, ne našminkane. Dvije djevojke svojih godina.
Jedna je debela.
Ja stojim kod stupa privredne banke a njih dvije kod klupice na samoj stanici. Ova debela me gleda.
Ja držim glavu u profilu ali ih vidim u odrazu stakla banke. One to ne znaju.
Odmjeri se od glave do pete i nagne se frendici. Sa tonom nade ravne onoj koja čeka na dnu Pandorine kutije pita.
- Ja nisam ovako debela jel tako? -
Frendica me odmjeri. Okrene se i kaže.
- Neeeeee. -
Izraz zadovoljstva preplavi moju malu ustrašenu neznanku. Samnom su završile.
Postala sam utjeha.
Ne užas zbog kojeg mase vape za Isusom nego utjeha.
Ne raduje me ta činjenica ali nekako neka joj.
Nisam joj ništa zamjerila. Moram sebi. I zamjeram.
Neka sam utjeha.
Za sad.
utorak, 08.05.2007.
odgovor je ... oh, da!!!
no.86
Dobrota jedne djevojke plave kose i umornih očiju omogučila mi je da pogledam Ljepoticu i zvijer ovaj vikend i to ne jednom nego dva cijela puta. ;)
Ok, iskreno nisam očekivala tako dobru predstavu. Ono što sam doživjela u subotu navečer jednako je ushićenju.
Demit - bili su zakon.
Pjevaju, plešu glume, oh, kako neki glume pregenijalno .... ..i Gaston ;)
No nekim redom, ne?
Redateljica: Dora Ruždjak Podolski
asistentica redateljice: Ivana Čoh ;)
Bell: Vanda Winter
Zvijer: Živko Anočić
Gaston: Radovan ( oh,da!) Ruždjak
Lumiere: Pregenijalni Saša Anočić
Dindon: moje novo otkriće Krunoslav Klabučar
i još brdo njih uključujući i orkestar koji je svu glazbu prašio u živo . Glazbeni producent i gospon dirigent: Dinko Appelt.
Nixa i ja sjele smo sa ostalom djecom i roditeljima. Kad je predstava počela nisam mogla zatvorit usta od udivljenosti.
Kostimi, koreografija nešto posebno. Nisam gledala Chicago ali mogu reći da je ovo najbliže za sada što ću imati uvid u neki mjuzikl ovako u živo. Vizualno raskošno jako a neka rješenja su me doslovno dotukla npr. začarani dvorac koji je ustvari projekcija a vidimo ga trodimenzionalno a glumci prolaze kroz i okolo toga i izgleda predobro. Tko se toga sjetio svaka čast.
I onda imaš trenutak kad na scenu dođe Gaston.
Samodopadan, umišljen, arogantan al zgodan do bola. - Radovan ;)
( ne onaj arogantan i umišljen, dio..he,he )
Zarobio je cijelu scenu i baš je bio frajerčina. Najjači trenutak mi je bio kad je prosio Bell, na svoj skromni način, ha, ha. Na kraju cijele balade o tome kako je on divan i kako će mu ona izroditi pet šest sinova koji će biti baš kao i on i bla,bla..kaže:
- Onda Bell, koji je tvoj odgovor? Da ili oh,daaa. -
Ja sam se toliko smijala da to nije bilo normalno.
Živko je bio suptilno privlčan, ustvari da, Zvijer. Presladak na kraju kad se pretvorio u Princa a iznenađena sam ostala kad je pustio glas, predivno pjeva.
Krunoslav Klabučar. On me privukao u Frankensteinu. Odličan je lik da me iživcirala činjenica što nisam od ranije bila izložena njegovoj glumi.
U 'ljepotici' igra Dindona šizoidnog upravitelja dvorca pretvorenog u sat. ' Ide vrijeme prođe barok.' kako bi to on rekao.
Ali sveukupni pobjednik cijele predstave meni je Saša Anočić i njegov Lumiere. Čovjek me prvo zašamara pregenijalnom režijom a sada svojom glumom. Komentar mogu iskoristiti gore naveden jednako. Žao mi je sad što nisam ništa drugo vidjela.
Ali ovdje u ovoj količini savršeno mi je sve jasno. He is a freakin' genius.
On i Dindon u kompi - nisam vidjela ljude nego likove iz crtića.
Bili su fe -no -me -nal -ni.
Svi likovi bili su simpa ali ovih par gore navedenih je rasturilo. ;)
Uočila sam opet MG Taylora koji je lelujao kazalištem baš kao i prošli puta kad sam bila samo kaj ova puta nije nosio crvene tenisice nego fleši bahatu jaknu 'Beauty and the Beast' koju je kupio na Broadwayu. Htio je izazvai jal među kikićima. (što me čeka slijedeći put..?)
Gledala sam ponovo u nedjelju u jutro ( nije bilo MG Taylora ) al sam povela brata. Nixa je povela nećaka.
Nixa je rekla da nas je Radovan vidio da smo opet bile. Hm, groupies.
Predstava je igrala preko 40 puta. Svaka im čast. Zato jesu tako dobri i razigrani i ugrani i dobri i čarobni i lijepi ( oh, da! ).
Baš prava predstava bez prenemaganja i izigravanja predstave. I drago mi je da sam je pogledala.
Kaj Gaston ne rastura daj ga čujte samo i obratite pozornost na 'yes i oh, yes'!!
petak, 04.05.2007.
ja bih Svena u Hollywood...zaslužil je ;)
no.85
Zagreb - Ravnice. U stambenom neboderu na desetom katu živjela je mlada majka sa 13mjesečnom bebom. Nije imala posao, jer nakon poroda je dobila otkaz u farmaceutskoj tvrtki a na jebenom zavodu nisu nudili ništa.
Imala je mnogo prijatelja ali joj oni nisu mogli pomoči u traženju posla. Jedva je preživljavala. Imala je i jednog mladog susjeda koji je samo po cijele dane gledao borilačke filmove i učio iz njih borilačke vještine. Nije mu se daklo ništa raditi, a imao je 21 godinu. Bio je jebeni ljenčina. Ali jednog dana...kada mlada majka nije mogla više plačati stanarinu, bjaše istjerana, a beba joj bjaše oduzeta i predana prokletoj socijalnoj službi. Koju je dobro financirala jedna farmaceutska tvrtka.
Majka se nikako nije mogla boriti protiv njih, jer bila je siromašna. Ali nakon nekog vremena, igrom slučaja nađe dokaze da ta firma izvodi pokuse na ljudima. Navodno za dobrobit čovječanstva. Ubrizgavali su im svakakve ljekove i pratili njihova stanja. A od malih beba su radili i stvarali savršene ubojice. Odgajali su ih da kasnije postanu ubojice, i nemilosrdni lovci na ljude.
Kad je majka to saznala, otišla je u Vorpex po bebu, al su oni bili brži, i već je na izlazu iz stana hladnokrvno upucali. Nakon deset minuta, susjed Ivan je došao da vidi kako je Valentina, ali je ona ležala u lokvi krvi i jedva disala. Samo mu je rekla da pokuša vratiti njezinu bebu, sina Damira. Preminula je u največoj agoniji.
Ljuti Ivan, kad je vidio da policija ne želi ništa poduzeti da vrati bebu, kreče sam u krvavi pohod prema ljudima koji su odgovorni za ubojstvo Valentine i otmice njezina 13mjesečnog sina.Naoružan samo borilačkom vještinom Muay - thai pogonjenom bijesom, Ivan lomi sve pred sobom ne bi li spasio bebu, makar morao platiti životom.
Borbe se vode po cijelom Zagrebu, i Ivan sređuje jednog po jednog protivnika ne bi li uspio vratit bebu. A završna borba se odigrava u samoj srži korporacije gdje Ivan mora ubiti i zaustaviti više od pedeset podanika i mutanata te čudovišne kompanije za ljekove. Ali na kraju ipak uspjeva, zahvaljujuči Muay - thaiu, i vrača sav krvav bebu sigurnu kući.
Jer kad je riječ o uništavanju života, a pogotovo beba, Ivan je nemilosrdan.
Ovo je bila druga iz serije priča. Adrenalinskim koktelom počastio vas je Sven. Redatelj filmova u nastajanju među kojima se ističe ' Šok - svi će umrijeti'.
Ja bi Svena u Hollywood...zaslužil je ;)
utorak, 01.05.2007.
mislim da izgleda jako lijepo
no.84
gledala sam malo prije .....
ponukana činjenicom da glumi Gerard Butler
jer me zanimalo kako onakva nabrijana frajerčina izgleda kao romantični heroj
i ostala sam zadivljena jer nije bio ništa manje nabrijaniji
i unatoč maski prokleto privlačan
I da je Raol de Chagny bio malo veća faca možda bi mi ovo i smetalo
ali kad je moja 'faca' bio na vrhuncu sa svojom ljubljenom
kuja mu napravi ovo!!!
I neka je sve rasturio i zapalio. NE - KA!!!
I Gerarda mi nikako nije dosta stoga sutra Anči i ja odosmo u kince pogledati 300. Sve se bojim ;)))