no.73
PJESMA IZNAD ZEMLJE
Mi cijeli dan smo plovili na oblaku
Sad je veče
Spuštamo se na visoki vrh brda
i ispijamo vino
Kroz veče k nebu bliješte srebrni pokali
Duboko preziremo ljude i zemlju ispod nas
Naš je život samo u visini
Na grudma noći
počinut će naša teška tijela
A sutra zorom
kroz novi dan će nova radost nas ponijeti
Visoke pjane naše radosti: naša bijela jedra.
U četvrtak je bila najjača proba ikad!!!!
LUDA ŽENA
Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu
Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam
I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."