subota, 17.03.2007.
LJESTVE, LJESTVE......LJESTVE.
no.70
I tako sam formalno upoznala aktere gopodina Lojtrice. Na jedan fin i spontan način. Večer je sveopće bila posebna. Imali smo probu Zelenog i moju probu. Filipa samo bacali sa prozora i hvatali ga, sa unutarnje strane naravno. Nadam se da će isto uspjeti na sceni. Na probu nam je došla Ida Lolobrigida ali svojim poslom i sve nas pofotkala za svoju agenciju koja skuplja ljude tj. njihova lica za mega arhivu iz koje će ih uzimati po potrebi kako već. Obećani su astronomski honorari i slavom ovjenčana javna pojavljivanja pa ako netko želi biti lice u toj arhivi neka mi se javi pa pa ću ga spojiti sa Idom. I nju sam 'udavila' pozivom na predstavu.
Glavna motivacija našeg after ostajanja u birtijici bio je plan nagovoriti dečke iz Lojtrice da dođu na našu predstavu. Ha ha to je bila predstava za sebe.
Nemogu ne spomenuti da nas je Štriga opet ukorio da zašto sjedimo tu za vrijeme predstave...jada, jada, jada. Bilo je fora slušati izvana ovacije kad je predstava završila. Pljesak je trajao uf i ajoj dugo. Naravno nakon toga tradicionalna gužva dok se kaputi ne podijele, dok gosti odu i dok (šapućem) Her direktor ne ode. Ostali smo Veki, ja, Anči i Nixa i Marina. Ponukan razdraganom atmosferom 'Tko je Roni' nam je donio print zbornika prošlogodišnjeg Skaza koji će biti ukorićen tek do utorka. Mi smo imali čast u njega zaviriti ranije ;) A jesu nas nahvalili...krila sam dobila i lebdjela. Strop me zaustavio da ne završim u svemiru od napuhanosti. Helena Braut ( ona nam je i ove godine u žiriu) Leo Katunarić ( naravno da je spomenuo da sam mogla naturalizirati tekst, he, he Eddie i Maja. ) i Vinko Kraljević ( eh, njega moramo pozvati i na ovu predstavu ) fino su se raspisali i sipali riječi pohvale da me uhvatila tolika tremetina jer moramo sad to pravdati ove godine. Mislim da i hoćemo.
Prekid programa u vremenskom intervalu od nanosekunde u mojoj glavi zbio se kad me Radovan zazvao imenom. Prošla mi je srednjoškolska misao glavom 'pa on zna moje ime'. Pitao me nešto za neki cd. I brod je porinut.
Pila se piva ( ja nisam jer po obečanju čekam premijeru ) i umiralo od smijeha. Rakan je stavio svoj cd sa nekakvim indijanskim napjevima i onda je ekipa poludijela. Pogasili su sva svjetla, ostale su sviječe i one sitne žaruljice koje osvjetljavaju fotke iz predstava i atmosfera je bila boemska. Nixa se pridružila ludom plesu a Vitez, Anči i ja smo sjedili u mraku. Svjetlio je samo žar njihovih cigareta i onako filmski moje oči. Rakan je bio prejak. M. je došla do mene u jednom trenu i rekla 'evo vidiš kako su dečki normalni'.... znam na što je mislila i u pravu je skroz. Uspjeli smo ubacit par bubica u njihova uha kaj se predstave tiče, Nixa je izimprovizirala pozivnice koje su im na kraju poručile be there or be square. R & R su obečali doć ali obećanje je bilo pod utjecajem alkohola pa ćemo vidit, he, he. Živko je nakon predstave odmah otišao (kaže Vitez, on je njihov Fićo,ha,ha.) pa njega još moramo obradit. A presladak je taj Živko. Ma bila bi ludnica da dođu.
Po sadašnjim saznanjima dvorana nam se fino popunjuje. Anđeo Gabriel će dobrano pridonijeti ;) također.
Trebao bi doći i Nixin brat ( i to bih jako željela ) a planiram pozvati i gospodu redatelje Dalibora Matanića, Svena Medvešeka i Sašu Anočića ( Mia - put a good word for me ) Htjela bih da oni to vide .
Iz kazališta smo izašli poslije jedan u noći. Dobila sam poljubac na odlasku ;) Rakan nam je priuštio Lojtricu na otvorenom.
- Laku noć Lojtrice. - rekli smo mi
- Idite, odlazite - ....odjeknulo je Ivanićgradskom. Veki, Nixa i ja oduševljeni napustili smo Peščenicu.
Veki me vozio doma. Još neko vrijeme pratio me ovaj pogled u mislima.
UPALITE SVJETLO!!!