no.64
Gledajući Oscare neku večer uhvatila me nostalgija za mojim losanđeleskim danima. Fora je kad sve ono što si gledao na tv doživiš u 'živo' i vidiš da te stvari postoje zaista koliko god ne zvjezdane bile dok si tamo.

Nema ništa glamurozno u Hollywoodu ustvari. Na prvi pogled. Stvar je u njihovoj prezentaciji a u tome su Ameri najjači priznali mi ili ne. Ali da se ne lažem Kodak Theatar me osvojio na juriš kak se kaže. Famozni Kodak u kojem se dodjeljuju Oscari.

Ogromno zdanje pokraj slavnog Chinese theatra ispred kojeg su otisci ruku zakupljeno od firme Kodak u vječnost.

Zanimljiv je podatak da se svi uradci koji se snimaju u Hollywoodu snimaju na kodakove filmove. Pa ti reci tko ima love da renta zemljište zauvijek.

Naravno to je sve megalomansko ogromno ali zbilja impresivno. To je u stvari kompleks na par katova krcat dučanima, klubovima i restoranima sa tvz. plazom koja se spušta na Boulevard sa druge strane zdanja. Jednom kad udeš nema te par sati van. Mene i sister nije bilo, hm. Glavna stvar je naravno Theater koji je ustvari mega kino sa tri tisuće mjesta ( nebum ga opisivala jer vidjeli ste na tv - u ) i do kojeg se došečeš u stilu po raskošnim stepenicama.

Ako te zanima kako je u nutra platiš 15 dolara za turu od pola sata sa 'actor wanna be' vodičem i zijevaš udivljeno svih trideset minuta. Zadnje što smiješ slikati je sam ulaz jer je ironično u Kodak kinu strogo zabranjeno slikanje.

Nema veze jer filing je predobar. Stojim na onoj sceni gledalište ispred mene i mislim si, Jesus ne mogu vjerovati. Iako je to samo zgrada, ali Oscari su Oscari i nešto što sam cijeli život gledala na tveu a sada stojim na mjestu gdje oni primaju te nagrade nije mi bila mala stvar. Nimalo. Bila sam jako uzbuđena. Nismo smjeli u gledalište, a ja sam žarko željela sjesti na jednu od tih stolica u prvim redovima, ali nas je zato vodič poveo na one slatke balkončiće sa strane.
JA sam upitala: a gdje su oni ogromni Oscari gdje je scenografija za dodjelu, hoćemo li to vidjeti????? Odgovor: ne, sva scenografija je u skladištima i donosi se uoči Oscara ( razočaranje) jer dvorana je kino i služi za razne stvari..npr. finale Američkog Idola je bilo tamo, razni mjuzikli, mega premijere i tako. Htjele smo sis i ja kao pogledat film u Kodaku ali nas je cijena ulaznice od 11,5 dolara ohladila. Nismo baš krcate došle tamo da smo preskočile taj dio. U Chinese kinu pokraj nije ništa jeftinije ali ima karata i za 7,5 dolara za one daleke redove. Proveo nas je ogromnim baskstageom, ( treba se snaći tamo,uf ) i to je bilo to. Neee, umalo zaboravih najsvečaniji trenutak. Uveo nas je u neki 'lounge' sređen u stilu pedesetih koji je predobro izgledao i ta -ta -ta- ta- ta- ta -raaaam!!!
U polici, iza stakalca stajao je glavom i bradom zlatni decko Oscar na svojem postolju sa svojim macem u rukama. Imala sam tremicu pred njim. Veliku. A nisam smjela slikati. Dem it. Na kraju nam je vodič svima podijelio fotografiju dvorane iz nutra ( simpaticno od njih ) i pohvalio nas kako smo bili dobri a onda je prezentirao sebe da je on glumac i da mu je ovo posao dok ne postane slavan, bolje to nego da konobarim, kaže, a mi svi da, da, naravno, btw. lik je izgledao kao Vin Diesel što sam mu ja i rekla misleć da ce mu bit drago. I bila sam u pravu jer se rascvao i zahvalio i rekao da mu to mnogi kažu. Drag dečko. Još je spomenuo da je glumio u Piratima sa Kariba i sa Joe Pesciem u 'Get Shorty' pa ako ga primjetimo da će mu bit drago. I onda je isteklo pola sata, potrošili smo svih petnaest dolara i morali smo završiti turu po Kodaku iz nutra. Još uvijek čuvam ulaznicu u novčaniku. Predobar doživljaj za moje malo srce.

Na večer mi je tamo bilo spektakularno. Cijeli Hollywood boulevard oko Kodaka i Chinesea je takav. Što se više udaljuješ to je sve obično i 'normalno'. Da se pohvalim da smo si sestra i ja uzele jedno cijelo jutro i prošle od prve do zadnje zvijezde cijeli Hollywood i Vine ( tako se zovu ulice op.a.) a ima ih dosta. Ispucala sam 4 filma samo sa zvjezdama i nemam ih u digitalnoj formi da vas počastim. Imala sam priliku vidjeti zvijezdu u nastajanju ( za Rod Stewarta ).

Podatak: grad Los Angeles odluči odati počast slavnoj osobi i ako ona prihvati naprave joj zvijezdu čija je cijena paprena i ta osoba nema daljnjih obligacija prema svojoj zvijezdi osim da se pojavi na otkrivanju i da bude sretna i vesela zbog nje. Druga opcija je da si sam kupiš zvijezdu ( znači sam se predložiš ) i ako ti dozvole, platiš onu paprenu cijenu i dalje plačaš gradu 15.000 dolara godišnje za održavanje te zvijezde. Taština košta. Umrlim slavnima ako su važni i veliki grad dalje plača. Kad smo kod love samo da spomenem da je grad već odavno htio maknuti natpis HOLLYWOOD ( toliko o sentimentu američkom !) ali ima i romantičara u tom gradu pa su tako Alice Cooper i Hugh Heffner dva čovjeka koji daju lovu da bi se to održavalo i stajalo gore. Mislim tipično kapitalističko američki. Nema sentimenta nema ništa. Nije nam isplativo - ruši!!! A ljudi dolaze iz cijelog svijeta to vidjeti. To ne kužim.

Tom Cruise imao je npr. tu počasnu zvijezdu i one otiske ruku ispred Chinese kina ali ih je dao maknuti nakon što je zagrizao kao luđak u onu scijentologiju. Vidjela sam te crkve po Hollywoodu. Ima ih previše.
Još su me dvije stvari osvojile u tom Los Angelesu, Warner bros i Universal studiji. Post ne bi imao kraja da krenem o tome i zato vas ostavljam sa slikama.

Imam anegdotu; kad god bi imao problema sa mušićavim glumcima jedan od braće Warner znao ih je uhvatit za ruku izvuć ih u dvorište i pokazati na vodotoranj i reći: čije inicijali stoje gore moji ili tvoji? to je bilo dovoljno da se ovaj ohladi. Jednom prilikom tako je izvukao van Warrena Beatya i upitao isto pitanje a ovaj ga je samo pogledao - da stari, čiji zaista??? Ha,ha. To nam je vodič ispričao i bilo mi je baš simpa.


Možda i to jednom pokrijem, kad bude povoda. Universal mi je otkrio tajne i tajne filmske industrije. Možda i previše. Neka,neka.
Ostavljam VAs ustvari uz poznati mural sa jednog zida u Hollywoodu i iako ne stavljam fotke u image shacku klik na MURAL i uživajte u plejadi zvijezda i zvijezdica.
Helen Mirren

ČESTITAM - KRALJICE!!!!
LUDA ŽENA
Neću pjevati pjesmu Maju
Ona treba biti vesela
Čekati ću do Novembra
I otpjevati pjesmu o sivilu
Čekati ću do Novembra
Jer to je moje vrijeme
Izaći ću u smrznuti mrak
I pjevati nalošije što znam
I svi ti mali ljudi
Zurit će u mene i reći
"Ovo je ona luda žena
Što nije željela pjevati Maju."