subota, 23.12.2006.
zašto kazališna predstava nema opciju << rewind?
no.41
utakmica: Gospodin Lojtrica - Smisao njegovog života
suci: rtl tv i JA
rezultat: 1:2 ( poluvrijeme 1:0 )
strijelci: G.Lojtrica (u prvim minutama), Vatroslava (110 minuta) i Smrt (u trećem produžetku ).
gledatelja: osamdesetak ( 80-90 )
uvjeti na terenu: gotovo idealni
vlažnost: :kod ponekih (f) gledatelja
Kaže Lojtrica Smrti; nije da će tu biti nekoga da to zapiše ali on bi htio reći nešto za kraj.
Njegove poslijednje riječi.
Dragi g.Lojtrica, tu se varate, bila sam ja i evo prenosim ih svijetu.
Prije nego što ga je uzela Smrt, pažljivo promislivši, Gospodin Lojtrica rekao je: Je..em ja mater nekima! Nije nešto kao 'Ipak se kreće' ali ima jednaku težinu dolazeći od tog malog divnog čovjeka.
Evo me, ukobeljala sam se u stan prije dvadesetak minuta. Sad je jedan i tredeset i sedam izjutra..a kako Bono kaže, ponoć je kad dan počinje..evo, počeo je novi dan.
Bila sam u kazalištu, mom domu izvan doma..ne, domu moje duše.
Gledala sam kao što sam i najavila (opet) Smisao života gospodina Lojtrice.
Sjela sam puna prevelikih riječi pred komp sa dvije pive u sebi tako da sada buljim u ekran i smišljam što da napišem a da pametno zvuči. <--- ha,ha,ha!!!!
NEVERMIND.
Danas sam sjela u drugi red. Prošli puta gledala sam,gore, iz zadnjih redova. Doživljaj sasma drugačiji. Vex i ja umirali smo od smijeha.Većinom unaprijed. Generalno mislim da je večeras bila dobra publika, super je reagirala.
Sjeli smo poslije u birtiju ( iako sam rekla da neću u birtiju nakon predstava ali nije bilo Du a i herr direktor se brzo pokupio pa je atmosfera bila relativno zdrava ) i udrili po pivi.
M. mi je rekla da čita moj blog ( ??? ) i rekla mi je još neke stvari. Mogla sam si i misliti da je bilo tako. Isprika moja gsnu Redatelju na ružnim riječima ali na žalost ne poznajem Vas i bila sam sklona generalizirati umjetničku taštinu i tako sam povjerovala u objede od strane tih i tih. Pardonček i bilježim se sa štovanjem i jedva čekam da Vam stisnem ruku. Iz isprike i eto rešpekta koji se povratio,ha,ha.Volim pljuske realnosti u kojima shvatim koliko sam ja tašta ( a prozivam druge, nevjerovatno ) jer kaže mi M. dalje u razgovoru da je sve kao ok. jer oni ( mislila je na glumce ) ne znaju tko sam ja tj. Tko piše taj blog. Klimam glavom i smješkam se a u meni razočaranje maximalno. Mislila sam si glupačica glupa, evo great, dečki su pročitali pa ovo ono, komentar dolje, sve samo da izbjegnem tinejđersko uletavanje tipa: e bio si super, ja sam Rebecca..bla,bla. Užas.
Ma baš sam uf.
Rakan je nosio plavu košuljicu nakon predstave i bio presladak kao i uvijek. Sreli su nam se pogledi par puta ali samo zato jer sam buljila u njega a on je pristojno se osmjehnuo.
Poželila sam večeras biti femme fatale. Utjelovljenje svake njegove želje koje bi se sa jutrom rasplinulo...ali samo radi mene. On ionako vjerojatno dobije ono što želi. Svaki put.
Gdje ga volim najviše?
Najviše ga volim kad Claire stavlja na sebe Gospođine bisere i puder, kad ispušta posljednje hropce na sofi ispivši otrovani čaj i nestajući u mraku svijeću po svijeću, kad u spotu od Hladnog piva tuče ženu/djevojku a igra da udara i prima udarce...MISLIŠ DA NE VIDIM?... kad Lejla dođe na scenu u Paravanima, volim ga kao Lejlu nešto nevjerojatno, a bilo je davno, i kao.....Lojtricu.
A najbolje je što ovo ne staje samo na njemu.
Radovan.
Prošli su dani kada sam mislila da je Hrvoje Klobučar vrhunac ljepote hrvatskog glumišta.Mislim da sam pronašla novog Adonisa među glumcima. Danas mi je bio lijep i van scene. Pola žena se napalilo na njega. Sasvim razumljivo. Prvo te razoruža Vatroslavom, pa te baci na laganu vatru Šefom a večeras me zapalio totalno sa Luđakovićem tj, psihijatrom. Radovan uz predivan stas ima i predivan glas. Fin muževan glas ja sam se topila u publici i crvenila u mraku. Prelijep je.
( Buđenje Adonisa, John William )
Neeee, nisam Živka zaboravila. Večerašnji šečer jednostavno na kraju. Iako ovo nije zadnje slovo koje ću o njemu i njima ovdje ostavit moram ga nahvalit a nemam riječi osim osnovnoškolskih epiteta;super, dobro, lijepo, divno, najbolje, predobro, genijalno , superlativi svih vrsta i bezbroj.
To je onako školski. Generalno me ljutio kroz cijelu predstavu. NE on kao on nego njegova GENIJALNOST na sceni koja je iz sekunde u sekundu negirala moju tvz. glumu.
Kao da uzmem kemijsku i na papir nacrtam kružić sa dvije točkice i crticom umjesto nosa i kažem gle Mona Lisa. . .moj kružič sa točkicama i crticom je moja gluma a Mona Lisa njegova.
Iako mi je bio bolji prvi puta i danas sam svaki mu pokret popratila iskrenim udivljenjem. Dr. Gavrilović take me I am yours.
Kukavica sam. Trebala bih reći im sve ovo u facu, ali znam se,oh i predobro...i neka još bolje da ne znaju koja sam ja to. Ovako bacim u slova štogod mi se prohtje. I opet se postavlja ono vječno pitanje koje Nixa i JA vječno pretresamo: što je toliko privlačno na glumcima..njihov talent ili oni sami....ili je to jedan koktel jer jedni bez drugih ne postoje. JA mislim.
Živko i Radovan su mi totalno otkriće jer nisam baš neki posjetitelj Trešnje...ni Exita nažalost. Oh, trebala bih pogledati SHAKEspeare na Exit, ali toga se bojim jer mladi Živko koštat će me glave.
M. mi je prepričavala Ljepoticu i zvijer. I to isto.
Volim nove stvari, dopustit ću si guštati se u njima. Skroz.
Uživam u njima dok su na sceni. ZA sve ostalo tu je moja mašta.
Lojtrici bit ću njegova Vatroslava koja će zaista ostati.
Svinjariču bit ću Sonja, sa najljepšem plavom grivom a dr.Gavriloviću dr. Osnova ( Gavrilović se pali na Osnovu ziher,ono udivljenje nadilazi profesionalno )
A Šefu? Spremna sam za utovar-istovar Šefe. ( utovar-istovar,utovar- istovar )
Živim za našu premijeru.
M. fala kaj čitaš i fala na diskreciji.
Gsn Redatelj ( S.A.) sorry još jednom. Igra pokvarenog telefona uzela je svoj danak.
Tri su sata i deset minuta. Idem spat.