Sve je ostalo tišina ...

subota, 09.12.2006.

postoji tajna taština

no.37
- '' Da se mi nešto dogovorimo. Vi niste nikakav Knap, vi ste dio kulturnog centra Pešćenica. Da ne bi bilo zabune. Vi sa Knapom nemate veze.'' -Ovo su riječi naše Du upućene meni. Jer ja mala ništavna, nitko i ništa u kazališnom svijetu drznula sam se reći da smo mi iz Knapa. Kome?' Ne znam, nisam nikome nikada za novine ili televiziju izjavljivala da sam iz Knapa.
Knap znači Kazalište na periferiji. Ima dve tri predstavice kroz godinu svoje produkcije. Daleko od toga da predstave nisu dobre.
Neke su mi predobre. Tu se igraju u predstave i drugih kuća, scena Habunek Hnk-a i tako.
Kulturni centar Pešćšenica je kulturni centar u kojem djeluju mnoge radionice, glazbena škola i tako. Knap i KcPešćenica dijele istu zgradu, istu scenu, u administraciji rade isti ljudi i mene to već pomalo zbunjuje. Poput Sv. trojstva. Jedan Bog a tri Božanske osobe, ovdje imam jednu zgradu a dvije stvari koje eto nemaju veze jedna sa drugom a imaju sve isto. Ja zbunjena.
Naša dramska grupa Teatar 'G' je dio kazališnih radionica KcPešćenice sa još Ludusima, Šamrlekima i bili nekad dedeki i bakice u 50+ dramskoj grupi.
Slijedi opis teatra Gaudeamus naveden na stranici KcPešćenica/Knap-a:

TEATAR GAUDEAMUS
Namijenjen je starijim srednjoškolcima, studentima , zaposlenima i ostalima.

Metoda rada:
Umjetnički voditelj i grupa zajedno odlučuju o izboru teme koja je intrigantna za skupinu ljudi koja je okupljena oko projekta. Zajedničkim radom dolazi se do scenskih rješenja i tako nastaje predstava.
Cilj:
Okupljanje ljubitelja kazališne umjetnosti oko određenog projekta s ciljem stvaranja predstave.


Ok, to sve stoji ali u čem je stvar. Od svih tih radionica i grupa mi jedini ne plačamo mjesečnu članarinu. I to nas čini zadnjom rupicom na močnoj svirali. Tako Zoki kaže, tako i je ali ja se odbijam tome pokoriti. Da mi nemamo rezultata u našem radu baš bi me bilo briga. Ovako me briga. Luduse je prošle godine vodila Hana Hegedušić koja je iz ljubavi prema glumi primala plaću za vođenje teenagera u divnom procesu nastajanja predstave. Predstave su bile, pusti me da vrištim. Meni osobno da se odmah ogradim. Znam da je teško voditi teenagere i ima ih previše u grupi. Alil svaki mali teenager jedna je uplatnica više i ja to kužim. Trebali su uzeti Krešimira Dolenčića da konduktira tim dramskim masama u KcPEščenici. Mi koji smo stariji, pametniji, odgovorniji i sve nešto u superlativima u krajnjem slučaju SPOSOBNI nama se ne može dati profesionalac. Ne. Previše bi koštalo, a MI NE PLAČAMO ČLANARINU. Na grbači smo Gradu Zagrebu.
I ovdje kreće ono što sam u stvari htjela reći i zašto mi je Du ustvari rekla ono gore što je rekla.
Profesionalci.
Koliko sam ih uzdizala u nebesa cijeli svoj život istina je potegla onu prvu doljnju kartu koja drži kulu i počela se rušiti. I neka, vjerovala bih u laž.

Večeras je u KNAP-U premijera nove predstave redatelja Saše Anočića a zove se:
SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE

"Smisao života gospodina Lojtrice" predstava je u
najboljoj tradiciji škole humora "Monty Phytona".

U njoj se krajnje poštenom čovjeku počinje događati Sustav.

Otišavši na rutinski sistematski pregled kući se
vraća sa najcrnjom mogućom dijagnozom.
Naravno, ono najgore će se tek dogoditi.

Redatelj: Saša Anočić
Igraju: Rakan Rushaidat, Živko Anočić i Radovan Ruždjak

Predstava traje dovoljno i namjenjena je.

Premijera : 8. prosinca u 20,00 sati
Reprize: subota, 9. prosinca i nedjelja 10. prosinca u 20,00 sati

Mi smo imali probe na sceni od kad je dramska počela. Produkcija Lojtrice počela je isto nekako u to vrijeme malo kasnije. i odmah se znalo da je premijera u 12,.mjesecu. Sve na sceni prestaje i 'profesionalci' imaju probu. Da se razumijemo, ja nemam protiv nikoga ništa jer skužila sam daje ovo otišlo u malo krivi 'ton' mog izlaganja ali da nisam licimjerna postoje neke stvari koje me živciraju i o njima u stvari stavljam slovo ili dva ovdje.
Du ima knjigu u kojoj piše i prati tko kada ima probu i u kojem prostoru. Ta knjiga je ZAKON barem sam ja tako svih ovih godina mislila. No naravno, uvijek ima Papa nad Papom.
Taj dan bili smo već u Studiu 3 i rečeno mi je da proba na sceni završava i da možemo dolje. Ok, ja spakirala cd plejer i uputismo se dolje na scenu. Na
sceni gospon redatelj završava probu. Kolizija. ( 'kolizija' je jedna druga priča) Prvo me uhvatila tremica jer Rakan je bio na sceni a on mi je tiha patnja među glumcima. U stvari je dosta njih moja tiha patnja ali to je opet druga priča. I ja kao vođa moje drage grupe uđem u dvoranu i pozdravim sa vrata. Dobra večer, mi smo teatar 'G', i u knjizi piše da imamo probu od sedam. Ok,ok, nema problema..rekne gospon Redatelj i krenu se spremati kao gotovi su oni. Ja onako fino lijepo ulizivački natuknem da ako trebaju scenu da nije nama problem vratiti se gore i bla,bla ..( oko bježi na Rakana) a oni, ma neeee, mi smo gotovi samo vi dajte. I mi smo pričekali, još smo scenu pomogli raspremiti. Naša proba je počela i to je bilo to.

Dolazim ja slijedeči puta na probu i evo Du stoji kao Grim Ripper na vratima:
- '' Kako si se ti usudila ući ljudima na probu i prekinuti je.'-
- '' Molim?'' -
- '' R. je rekao da mu je gsn. Redatelj rekao da sam ja ušla na scenu!!!! i da sam rekla da mi iz Knapa sada imamo probu!'' -

I onda je krenula objašnjavati razliku između Knapa i KcPešćenice gore nevedene. Ja sam joj ispričala svoju istinitu verziju pa je rekla da mi vjeruje i da je R. tu imao prste i bla,bla,bla. Još me čeka sad razgovor sa Štrigom ( naš i Knapov capo ). Ja si mislim, pa dobro, Boga mu jesam ubila koga, pokrala ga stjerala u tri p.m. ili neku sličnu grozotu.
I onda sam se fakat razljutila. Razljutio me taj gospon Redatelj koji mi se onu večer smješkao u lice i govorio da su gotovi i pokupio stvari i otišao da bi se dan poslije išao plakati dežurnom dramaturgu da se neka tamo dramska grupa ( ako je to i spomenuo ) drznula omesti ga u probi.
Piš- paš gospon. I ja zbog toga od toga dana slušam jezikovu juhu. Po tome, moje mjesto je na dnu one frule, osjećam da nemaju nikakvog poštovanja prema nama i tome što radimo. Ali napominjanje razlike između kazališta i centra me toliko pogodilo i mislim si koja je to narcisoidna taština. Kao mi se želimo poistovjetiti sa 'pravim' kazalištem.
Zašto nije u svojoj redateljskoj veličini rekao meni odmah tamo u onoj dvorani onu večer. Što smo mu preprljavi da nam se obrati, pre nevažni da nam posveti sekundu svog bića. Ma da je izrežirao ne znam što izgubio je kod mene kredibilitet čovjeka i umjetnika. Dramatiziram? NE, samo mi je dosta tog lažnog sjaja i taštine.
I povraća mi se od atmosfere nakon predstava kad sjede sci u birtiji iza, smješkanja, tapšanja po ramenima, tiho, tiho on ti je...taj i taj. Meni je uvijek bilo bad sjesti u birtiju jer meni su oni' glumci' i imala sam neko strahopoštovanje prema njima, kaj ja imam sa njima pričati..i onda ti nakon predstave, u kojoj je bio ingeniozan na sceni, do tebe dotetura mrtvi pijani Keno i nešto mumlja a mi ga ne kužimo i samo se eto pristojno smješkamo. I sad ja moram biti manja od njega??? Jok.
I ne idem više nikada u birtiju poslije predstava jer se predstava nastavlja dalje a meni se od toga povraća. Ima dobrih ljudi daleko od toga kao gospon Kraljević npr. za koji je akademski glumac a ja za njega nisam znala dok nam prošle godine nije bio u žiriju. Sa njim smo se upoznali, on se nama oduševio i mi sa njime ( barem većina) donio nam je čak neke textove i tako. I dođem na jednu predstavu u KNAP, sjedim upublici a gsn.Kraljević ide sa Štrigom. Kad me vidio ušao je u red u kojem sam sjedila pružio mi ruku irekao: eto, samo da vas pozdravim. Mislim što reći.
Ima svačega.
Ja ću radit na tome da se sa nama ne nabacuju ( iako Zoki tvrdi da nema koristi ) je radimo dobre predstave, imamo nominacije i što još više. Za sve se dramske grupe zna u gradu osim za našu. Bojim se išta sama poduzimati jer ne znam smijem li..a kad se obratim nadležnima čujem samo da,da, bilo bi zgodno samo što..... ( i stežu kesu u šakicama).
Predložila sam neki tjedan da odigramo predstavu i novac uplatimo Unicefu za onu akciju 'Prve tri su najvažnije'. Još mi nitko nije ništa rekao.

I da zaključim sa zaključkom da je večeras ta premijera ( na koju mi naravno nismo pozvani ali zvat će nas kad će trebati popuniti kazalište ). Na temu je Monty Pytona i baš me zanima. Iz cijele ove priča izdvajam Rakana Rushaidata koji je jedan od meni najboljih naših glumaca. Ako ste gledali 'Sluškinje' u Gavelli onda znate na što mislim, i ostala dva glumca.
I poslije taman kad nam proba završi bit će pijenje i jedenje u birtiji i fojeu ( mi ćemo moći dići ali hoćemo li htjeti?) i svi će si čestitati i tapšati se, pokazivati bijele zube svojim osmjesima i KNAP će biti ponosan. A mi iz Kulturnog centra sjedit ćemo sa čežnjom uočima i maštati o našim zvjezdanim trenutcima.

MOŠ' SI MISLIT !!!

Ali ljudi dođite u Knap pogledati predstavu.