srijeda, 20.09.2006.
no.17
...zbilja nemam nikog drugog da mi kaže nešto takvo. možda je osoba koja mi je ovo poklonila za rođendan željela reći to za stalno...
Oči ratnika svjetlosti nikada ne gube sjaj.
Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega, odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili.
Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno i kadkad im se čini da nikada neće sazrijeti. Smatraju se, često, nedostojnim svake blagodati ili čuda.
Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života.
Zato i jesu Ratnici svjetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao - i nema sumnje da će ga pronaći. (Paulo Coelho)
Oni žive među ljudima, dijele tuđe sudbine, a na svoj su put krenuli bez ičega, odbacivši torbe i sandale. Upoznali su strah i kukavičluk. Toliko su puta pogriješili.
Pate zbog besmislica, ponašaju se uskogrudno i kadkad im se čini da nikada neće sazrijeti. Smatraju se, često, nedostojnim svake blagodati ili čuda.
Nisu uvijek sigurni koja je njihova uloga. Mnoge noći probdiju u mislima o besmislu vlastita života.
Zato i jesu Ratnici svjetlosti. Jer griješe. Jer se propitkuju. Jer traže smisao - i nema sumnje da će ga pronaći. (Paulo Coelho)
idem dakle redom, oči mi ne gube sjaj ali osječam da gubim volju. sjaje oči a ja im ne vjerujem. i nisam odbacila torbe i sandale jer ih nisam ni zaradila..možda ja to sebi romantično predstavljam. strah me je i kukavica sam to je istina. i zato se smatram dobrom glumicom...glumim da me nije strah.
besmislice...hm, eto neki dan čitam dnevnike.. i prežvakavam događaje i žalim, žalim za glupostima. Dobro, neke i nisu bile.
ne znam primit pohvalu.. a stalno bih da me se hvali. kad čujem da sam dobra ne vjerujem. ne kenjam, zbilja ne vjerujem. čudo? E u čuda vjerujem jer su mi se dogodila...i to nakon molitve. onda, jesu li čuda ili samo ostvarene molitve...?
Moja uloga? Ha, ha, ha...životna uloga mi je propala. Kazališne uloge, za one prave još nisam spremna. Dok se ne dam, do kraja.
o noćima bez sna ne želim, podočnjaci su mi dio imagea...a razbijena glava sa tisuću ( vratimo se malo na gore navedene stvari ) prežvakanih nepovratnih gluposti.
* trebala sam čuti da je sve u ovo redu jer griješim...jer se propitkujem...jer tražim smisao. i kaže da ću ga bez sumnje pronaći.
* imam kraj predstave, jednostavno mi je došlo. riješila sam Alexa na svoj način. mislim da će mu biti drago.
*Gledala sam jučer film o Oscaru Wildeu ( glumi ga Stephen Fry, a njegovog dragog Jude Law ) i oduševio me taj čovjek. Fin uglađen do bola..i završio je u zatvoru jer je ''bio perverzan''. Dvije godine teškog fizičkog rada. Obožavao je mladost i ljepotu - mlade lijepe dečke. Imao je ženu i djecu, dva sineka i prema njima je bio divan, divan...i uopće nije bio perverzan.
I rečenica sa kojom završava film mi je izvukla totalno velik osmijeh na usne...u životu možeš doživjeti dvije tragedije, prva je da ti se ne ostvari ono žto si želio...a druga? Druga je da ti se ostvari. Amen brate.
zrnca mudrosti Oscara Wildea - kliknite!