ponedjeljak, 04.09.2006.
počelo je - počelo....
no. 6
Počela je škola..jeeeee, četvero klinaca razišlo se svatko u svoju školicu a meni su počeli praznici!
Počeo je i moj rad na formiranju scenarija...jeeeeeeee, a ovdje se ne veselim samo toj činjenici nego i tome da sam napokon mrdnula lijenom guzicom i primila se posla.
Uhvatila me euforija još jučer na večer kad sam se našla sa Nixom i Vedranom. Htjeli su da pogledam što su spremili za prijemni, što me zateklo..ali sam poslije ostala ganuta tolikim povjerenjem.
Išli su danas ali nisu stigli na red pa su ih prebacili za sutra. Bolje tako nego da ih ovi umorni i živčani rešetaju.
Spremili su super stvari. Vexon ima jedan monolog, *Jocker* se zove, koji je napisao njegov bratić i super ga izvodi, baš onako sa guštom.
Nixa..spremila je predivne pjesme i dva monologa baš onako ženska, jedan negativni u kojem je žrtva a drugi u kojem odbija biti žrtvom.
Najjača ni je pjesma koju je V. odabrao a ide ovako:
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.
(Tin Ujević )
Valjda me taklo jer sam baš prije toga imala sranje doma sa fizičkim stvoriteljem koji me toliko raspigao da sam htjela pobjeć', pobjeć' nekamo...
N. i V. su mi tako lijepo uljepšali dan i onda taj stih .."tašte su suze, a jadikovke neće gorki ublažit san..."
Išli smo u Medvedgrad na pivce i raspreli o svemu živom. Zajednička fantazija nam je da imamo svoje kazalište, uz fantaziju da nam je HNK-a kuća i da imamo žirafu za kućnog ljubimca kojeg će V. svako jutro vodit' u šetnju pijuckajući čajić..sa cilindrom na glavama. (da, i žirafa bi imala cilindar).
Ali naše priče postanu takva stvarnost da smo totalno nepokolebljivi...vlastito kazalište. Misao lansirana u svemir.
Dan prije toga bjasmo u "Krivom putu" Anči, V. i Akademac koji se pojavio na moje veliko iznenađenje i radost.
Njega obožavam. ishvalili smo njegov nastup na otvorenju Dubrovačkih... i izmaltretirali ga raznoraznim pitanjima, ok. uglavnom ja ali svejedno...nije baš puno otkrio. Kužim ja, nikad protiv kolega...ali ispričao je 2 mrak vica.
1. Ide Gačešić - Livaković ulicom i sretne Glumu.
-Dobar dan.- kaže Gluma.
- A tko ste vi?- upita Gačešić - Livaković
- Ja sam Gluma.- odgovara Gluma.
- Aaa.. - začudi se Gačešić - Livaković - Nisam vas tako zamišljala. -
2. Umre Ksenija Pajić i dođe Sv. petru pred ulaz u Raj.
- Sorry. - kaže Sv.Petar - Ne možeš u Raj, znaš kako je, glumica si i to,a kazalište i glumci ne idu u Raj, žao mi je. -
Ali Ksenija Pajić navalila da uđe pa je uspjela nagovorit Sv. Petra da ju pusti da barem virne u Raj ako ne smije ući...
Smiluje se Sv.Petar Kseniji pa je pusti da virne..a kad ono u sred Raja u jacuzziu brčka se Gačešić - Livaković...
- Pa, kako?!- zgranuto će Ksenija Pajić. -Pa meni si rekao da glumci ne smiju u Raj! -
A Sv. će Petar na to: - Auf, koje li glumice...-
Gogo i njegovi vicevi...definitivno pobjeđuje onaj o sarmi...Sarmaaaa! Ali neću ga ispričati jer bit' će u predstavi, njemu u čast.
Totalno se oduševio kad sam mu rekla da radim *Paklenu*...
Ma uglavnom svi su oduševljeni.
Rekla sam Anči i Vexonu i jednako su reagirali iako V. nije pogledao film sve do jučer. I oduševio se.
Ok, leđa me ubijaju... CSI je počeo. Idem.
Keksa, nadam se da je zadaća bila dobra.
Zastor pada --------------------
SAD!
04.09.2006. u 20:48 •
1
Komentara •
Print •
#