<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script><script type="text/javascript"> function setAttributeOnload(object, attribute, val) { if(window.addEventListener) { window.addEventListener("load", function(){ object[attribute] = val; }, false); } else { window.attachEvent('onload', function(){ object[attribute] = val; }); } } </script> <iframe src="http://www.blogger.com/navbar.g?targetBlogID=3516409553009350420&blogName=Live+Preview.&publishMode=PUBLISH_MODE_BLOGSPOT&navbarType=BLUE&layoutType=CLASSIC&searchRoot=http%3A%2F%2Fx-threemilesdown.blogspot.com%2Fsearch&blogLocale=en&homepageUrl=http%3A%2F%2Fx-threemilesdown.blogspot.com%2F" marginwidth="0" marginheight="0" scrolling="no" frameborder="0" height="30px" width="100%" id="navbar-iframe" title="Blogger Navigation and Search"></iframe> <div></div>


Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating

I have always been a bit reckless And I am not your typical princess

27.9.2009.

Dobra knjiga. Kava. Čokolada. Prijatelji. I on.

"No matter how long you try to be good, you can't keep a bad girl down."

"It's not the broken dreams that break us. It's the ones we didn't dare to dream."





"Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you."




love

travel
- Beč, Austrija
- Budimpešta, Mađarska
- Bled, Slovenija
- Bohinj, Slovenija
- Prag, Češka
- Trst, Italija
- Firenca, Italija
- Bologna, Italija
- Montecatini Terme, Italija
- Pisa, Italija
- Lucca, Italija
- Berlin, Njemačka
- Dresden, Njemačka
- Klagenfurt, Austrija
- Nürnberg, Njemačka
- Venecija, Italija
- Telč, Češka
- Česki Krumlov, Češka
- Tuttlingen, Njemačka
- Konstanz, Njemačka
- Singen, Njemačka
- Trbovlje, Slovenija
- Donaueschingen, Njemačka
- Villingen - Schwenningen, Njemačka
- Schaffhausen, Švicarska
- Neuhausen am Rheinfall, Švicarska
- Strasbourg, Francuska
- Colmar, Francuska
- Freiburg im Breisgau, Njemačka
- Uberlingen, Njemačka
- Meersburg, Njemačka
- Wallhausen, Njemačka
- Radolfzell, Njemačka
- Mainz, Njemačka
- Lichtenstein, Njemačka
- Sigmaringen, Njemačka
- Scharding, Austrija
- Hallstatt, Austrija
- St. Gilgen, Austrija
- St. Wolfgang, Austrija
- Tubingen, Njemačka
- Rottenburg am Neckar, Njemačka
- Milano, Italija
- Sirmione, Italija
- Bergamo, Italija
- Stresa, Italija
- Ljubljana, Slovenija

Soon:
- Švicarska (Basel, Baden, Luzern, Zurich, Bern)
- Dvorci Bavarske
- Njemačka (Koln)
- Nizozemska (Amsterdam)
- Italija (Verona, Padova, Rim, Sicilija)
- Portugal (Porto, Lisabon, Lagos, Faro)
- Grčka (Atena, Santorini)
- Francuska (Pariz, Mulhouse, Nica)
- Španjolska (Madrid)
- Kuba (Havana)
- USA (New York, Los Angeles, San Francisco, Las Vegas)


credits
Design: glamouresque
Adjustment: murderscene
Happy B-day!
srijeda, 17.09.2014.
Ponekad se jednostavno prepustim mislima. Mislim na cvijeće oko mene i pčele sto ga oprašuju. Mislim na maglu sto se zlobno spusta svake jesenske večeri nad moj grad. Mislim na automobile sto prolaze ispod moga prozora i ometaju mi san. Mislim na svoje roditelje koji su mi toliko mnogo pružili tijekom života. Mislim na dan koji se blizi, na dan odlaska. Ormari se polako prazne dok se magla spusta nad grad, pada noc, a ja spremam zadnje stvari. Taj dan sve je blizi. Mislim da jos nisam ni svjesna da odlazim zauvijek. Mislim da ce mi to postati stvarnost tek kada sjednem u auto i odem. Znala sam oduvijek da želim otići. No, sada, kada odlazim, taj trenutak me plaši. Otići iz roditeljskog doma, nije bas tako lako kao sto se čini.
Odlazak donosi mnogo toga. Nova iskustva, novi ljudi, nova okolina. No sto se dogodi s našim životom ovdje? Sjećaju li nas se naši prijatelji uvijek ili nas zaborave nakon mjesec dana? Posjećuju li nas ponekad i javljamo li se mi njima kada dolazimo doma?
27.9.2009. poseban je dan. Tog dana napravila sam ovaj blog. Iako sam prije njega imala mnogo različitih internet dnevnika, ovaj je jedini izdržao ovoliko dugo i to me veseli. Danas, 27.9.2014., peti je rođendan mog bloga. No, ova večer posebna je po jos nekim stvarima. Ovo je moja prva vecer u mome krevetu u mojoj novoj sobi, moja prva večer u novom domu jer danas sam preselila u drugi grad na fakultet. Simbolično.
Kada sam se našla na velikoj prekretnici u životu, napravila sam ovaj blog. Uz njega sam rasla i razvijala svoje stavove i razmišljanja. Uz njega sam postala ova osoba koja sam sada. Moj blog bio je ovdje za mene kada nitko drugi nije. Na ovome blogu sam mogla pisati sto sam htjela, kako sam htjela i kada sam htjela i znala sam da ce uvijek postojati netko tko ce to razumjeti. Vi, dragi moji. U ovih pet godina, koliko ovaj blog postoji, otkrila sam mnoge talentirane ljude koji se boje pokazati svoj talent svijetu pa ga sramežljivo skrivaju na svom blogu i čekaju trenutak kada ce zasjati. Otkrila sam mnoge ljude s nevjerojatnim stavovima i pogledima na svijet. Upoznala sam mnoge ljude koji su me oduševili savjetima, koji su me oduševili pitanjima i koji su jednostavno oduševili. Neke sam ljude upoznala i uživo. Neke sam ljude zavoljela i primila u svoj život kao da su oduvijek u njemu bili. S nekim ljudima održavam kontakt i vidim se s njima, a neki ljudi su i među mojim najboljim prijateljima.
Ovaj blog donio mi je mnogo lijepih stvari, uspomena, komentara, postova, ljudi i prijateljstva. Svaki trenutak koji sam provela na blogu nosim u lijepom sjećanju i uvijek ce mi biti dragocjen. Danas se sve mijenja, danas ostavljam mnogo ljudi ovdje, ali ne znaci da ih zaboravljam. Isto tako ne znaci da zaboravljam blog. Vjerojatno cu objavljivati jos manje nego sto sam sad objavljivala, no želim da znate da vas redovito čitam iako ne komentiram i nikada neću prestati. Neke stvari jednostavno je nemoguce ostaviti iza sebe. Jedna od njih je ovaj blog i vi.
Zato želim svom blogu sretan 5. rođendan!!!!
Volim vas sve !
Jucer sam imala druženje s nekoliko prijatelja. Neopisivo sam sretna sto tako predivne ljude imam u životu. Da mi je netko prije 5 godina rekao da ce mi biti tako teško otići odavde jer imam nevjerojatne ljude u životu, teško da bih mu vjerovala. Zbilja je teško. Kada sam jucer provela nekoliko sati s njima, osjećala sam se ispunjeno i radosno, ali istovremeno i tužno. To druženje podsjetilo me na ono sto bi se mozda moglo događati češće da ne odlazim, podsjetilo me na ono sto se moglo događati češće. Podsjetilo me na ono sto se nadam da ce oni raditi bez mene tako da kad dođem doma im se samo pridružim.
Nema dovoljno rijeci kojima bih mogla opisati svoje prijatelje. Moji prijatelji su nevjerojatni. Genijalni. Talentirani. Zabavni. Pametni. Dragi. Dobri. Najbolje osobe na svijetu. S ponosom mogu reci da sam uistinu bogata osoba. Bogata prijateljima i obitelji.
Također, hvala mojim dragim roditeljima sto su mi priuštili takvu posljednju vecer kakvu sam imala, hvala im za sve sto su ovih 19 godina radili za mene i za sve sto ce jos raditi. Hvala mami za svu ljubav i sigurnost koju mi je pružila, za svaku riječ utjehe i za svako ohrabrenje. Hvala i ostatku moje obitelji sto su takvi kakvi jesu. Da su bolji nebi bili dobri. Volim vas sve. Zbilja sam najsretnija osoba na svijetu :)
Sad idem. Čeka me jos nekoliko sitnica i jedan sasvim novi zivot u koji vučem mnogo dijelova iz starog života. Ljubim vas sve :*


| 22:57 | Komentari (1) | On/Off | Print | # |



But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay