|
Sometimes I Cry So Hard From Pleading
so sick and tired of all the needless beating
|
|
 I have always been a bit reckless And I am not your typical princess
27.9.2009. "Your heart just breaks, that's all. But you can't judge or point fingers. You just have to be lucky enough to find someone who appreciates you." love credits
Design: glamouresqueAdjustment: murderscene |
But I have grown too strong to ever fall back in your arms!
Nisam bila ovdje... pa dugo. Svašta se izdogađalo, ali svašta. Pa eto, krenuti ću... negdje. Ne znam gdje da počnem. Svašta mi se u ovome trenutku mota po glavi. Prvi vikend u 2. mjesecu je najboljem prijatelju bio 18-ti rođendan. Dogovaramo se 3 mjeseca kak ćemo se zabavit tad, kak će nam biti sjajno i odlično... i onda bum! Ne smijem ni kap alkohola jer sam na antibiotiku. Pa ajde, zabavljat ću se, plesat i tak, neću nazdravljat i bok. Da je bar bilo tako... u 11 se frendica ubila i morala sam pazit na nju do 2 kad je NAPOKON prestala povračati, a u međuvremenu se još jedna frendica ubila pa sam i nju pazila. I uglavnom, zabavila se gotovo uopće nisam. Tih dana sam bila i u svađi s dečkom. Bili smo ko pas i mačka, ali onda kad smo se posvađali bili smo si super i sve je bilo ok. Prvo Valentinovo s dečkom, provela sam bolesna u krevetu doma. Još nismo došli do trenutka u vezi kad si idemo u kućne posjete pa se nismo vidjeli. Pričali smo tek toliko da pričamo. Osjećala sam se grozno, plakalo mi se cijeli dan, čak sam u jednom trenu pomislila da će to biti gore Valentinovo od svih onih koje sam provela sama. Sve do trenutka kad sam dobila na mobitel najlepšu poruku koju sam ikada vidjela. Svi njegovi osjećaji, apsolutno sve u toj poruci... i Valentinovo je postalo savršeno! To je možda ono najbolje u vezi. Kad ti je dan katastrofa, kada nemaš volje za život, ta osoba te oraspoloži više nego što bi bilo tko ikad mogao. Imala sam fazu kada sam se osjećala nepoželjno i jadno... a onda me moja draga M. oraspoložila i uvjerila u suprotno poslavši mi najljepšu poruku i uputivši mi najljepše riječi koje sam ikada od nje čula. To se ne čuje od nje gotovo nikada. Nakon toga sam imala i fazu kada sam se osjećala iskorišteno. Naime, dečko mi je rekao neke stvari. Neke stvari koje su me jako povrijedile... no i ja sam svašta njemu rekla. Bio je to jedan od loših dana naše veze... ali ubrzo smo prešli preko toga i sve je bilo ok. Imala sam još jednu fazu s dečkom kad smo prekinuli... mislili smo da je gotovo zauvijek, ali nije bilo. Već drugi dan me tražio novu šansu i dala sam mu ju. Prešao je zbog mene zbog ponosa. Kad poznaješ nekoga tako dobro kao ja njega i znaš kakav je, znaš koliko mu je teško bilo prijeći preko silnog ponosa zbog mene. Nakon toga sam imala neke faze s frendicom. Ali iskreno, prošlo me. Ne zamaram se više ljudima koji se ne zamaraju sa mnom. Jednostavno, brinem do onih do kojih mi je stalo i koji brinu o meni. A krug tih ljudi se smanjuje... mislim da sad napokon dolazi na onaj krug pravih prijatelja koji me stvarno vole. Jednostavno ne želim se više truditi oko nekih ljudi. Imala sam i još jednu fazu s dečkom kada smo prekinuli. Izgovorio mi je stvari koje nikad nebih mislila da ću čuti od njega. Ja sam mu izgovorila neke stvari koje nikad nije mislio da će čuti od mene. A onda drugi dan smo sve popravili, prešao je preko ponosa, a i ja. Trudio se oko mene, brinuo je... nije mu svejedno, a ni meni. Sada će sve, NADAM SE, biti okej. Imala sam i fazu kada sam se osjećala jadno i glupo jer sam mu dala novu priliku, po 500ti put, ali... a još vjerujem u onu ljubav za koju se vrijedi boriti, onu za koju vrijedi pretrpjeti neke stvari, onu oko koje se vrijedi truditi. Imam i osjećaj da pomalo živciram onu frendicu iz prošlog posta i da bi nekad najradije htjela da me nema... ne znam. Teško mi pada to, čak teže od nekih drugih stvari... U ovih mjesec dana naučila sam mnogo stvari... naučila sam tko su osobe koje će u bilo kojem trenutku biti uz mene. Koje će u 4 ujutro biti tu za mene ako ih trebam, osobe kojima će uvijek biti stalo do mene i uvijek će me pokušati utješiti i razveseliti. Naučila sam ko je osoba koja me najviše voli, bez obzira na sva sranja koja sam ja napravila i koja je on napravio. Naučila sam da je obitelj najvažnija i da će obitelj UVIJEK biti na tvojoj strani. I naučila sam, ponovno, da ne treba svakome vjerovati. Sretna i pomalo pametnija ulazim u 3. mjesec nove godine i želim si svu sreću i pamet koju mogu dobiti. Sreću s dečkom i pamet što se tiče prijatelja. Dragi moji, uživajte i volite se. Nedajte se živcirati i borite se za sebe. Volim vas! EDIT 1.3.2013. Danas sam baš pričala s frendicom o upoznavanju dečka s roditeljima, pa me zanima, što vi mislite, kada je pravo vrijeme za to? Jer npr. meni je užasno glupo kad vidim da cura ide kod dečka nakon 2 tjedna veze ili dečko kod cure. Mene su odgajali na čudan način pomalo, a i to sam nekako sama stvorila takav stav i mišljenje da ćeš doma dovesti dečka s kojim želiš provesti ostatak života, odnosno curu, i to tek nakon godinu dana veze, ako ne i više. Pa me zanima, kada ste vi doveli dečka doma? I kad mislite da je pravo vrijeme za to, jer ne znam što da očekujem, kada će moji htjeti upoznati dečka, kad će on njih htjeti upoznati? Nisam nikada o tome razmišljala, a sad odjednom stalno razmišljam... :S Pozdrave šaljem svima <33 EDIT 2.3.2013. HVALA SVIM BUDALAMA I KRETENIMA KOJI SU ME U ŽIVOTU POVRIJEDILI, NIKAD VAM NEĆU DOVOLJNO ZAHVALITI ŠTO STE ISKORISTILI MOJE SAMOPOUZDANJE KOJE SAM JAKO DUGO GRADILA I MOJU OSOBNOST KOJU SAM NAKON DUGOG TRAGANJA NAPOKON NAŠLA I STVORILA, KAKO BISTE STVORILI SVOJE SAMOPOUZDANJE I OSOBNOST NA TEMELJU MOG, JER BAŠ ZBOG VAS SAM NAUČILA KOLIKO VRIJEDIM I KOLIKO SAM JEBENO DOBRA!!! ULJEPŠALI STE MOJ ŽIVOT NA JAKO KRATKE TRENUTKE, ALI JESTE. HVALA VAM OD <3 ! Jednostavno shvaćam svakim danom sve više i više koliko sam ponekad glupa i naivna. Trenutno sam u nekoj magli i tražim osobe kojima zaista mogu vjerovati i moram priznati taj krug je sve manji i manji. Živjela prijateljstva u kojima ne dobiješ jedno usrano hvala za sve što napraviš za tu osobu. (Y) Trenutno ne vjerujem apsolutno nikome osim sebi. Previše sam puta bila povrijeđena i uništena. Neki ljudi doveli su me do sloma. Jednostavno sam uništena toliko da su od mene ostali sitni komadići koje trenutno nemam snage skupiti i posložiti u cjelinu. Trebat će mi neko vrijeme. Volim vas, blogeri moji. 17.5.2012.
Poslala sam ti poruku na fejsu. Da, na tom jebenom fejsu sam ti poslala poruku... razgovarale smo o svemu. Ni tebi ni meni nije bilo svejedno. Raspravljale smo, pričale smo dugo u noć. Sjećaš li se da sam ti rekla da sam se bojala da ako pokušam nešto napraviti da popravim to s nama ću samo pogoršati stvari i da ćemo doći do toga da ne razgovaramo? To se i dogodilo. I nikad neću samoj sebi oprostiti to... to što sam te pustila da digneš ruke od svega. To što sam ja digla ruke od svega. 17.5.2012. došla sam u školu i čekala da dođeš u školi do mene, razgovarati sa mnom. Ali nisi došla... to je bio zadnji dan maturantima. Imale smo svoju tradiciju za nastaviti... ove godine nitko sa mnom neće zadnji dan maturantima sjediti na stanici i gledati ih kako se zabavljaju... nitko neće sa mnom raspravljati kako nam je malo vremena ostalo. Nakon nekoliko sati u školi, skupila sam hrabrosti... prešla sam preko ponosa, pregazila sam ga i došla do tebe. "Možemo razgovarati?" -"Naravno." Otišle smo dalje od ostatka... i šutjele. Nisam znala šta reći. Toliko toga motalo mi se po glavi, a ništa nije bilo dovoljno dobro. Samo smo se zagrlile i plakale. I tad je to bilo to. Pomirile smo se, sve se vratilo na mjesto. Ne sjećam se kad je to opet otišlo kvragu. Ali... BOLI. JEBENO BOLI KAD TE OSOBA KOJA TI JE NEKAD BILA JEDNA OD NAJBOLJIH FRENDICA NI NE POGLEDA U ŠKOLI. JEBENO BOLI KAD SE OSOBA S KOJOM SI MOGLA RAZGOVARATI O APSOLUTNO SVEMU PONAŠA KO DA NE POSTOJIŠ. BOLI, KVRAGU! Ona će se prepoznati, kad pročita ovo... ako pročita. I njoj vjerojatno je svejedno... ali meni nije. Uvijek će mi biti važna i uvijek ću se bojati za nju kad vidim da je napisala da joj se nešto loše dogodilo. Volim te, još uvijek. Take a deep breath and walk throught door... "Voliš Taylor Swift?" -"Da..." "Aaaa i ja isto!" EDIT 05.02.2012. Pričale smo... na fejsu, u školi... pomaknule smo se iz mrtve točke i mislim da će sada sve biti bolje :D |
|
But Baby When They Knock You Down And Out
It's where you oughta stay |
|
