Živko Budimir, Predsjednik Federacije BiH: Pravaši neće služiti za potkusurivanje

Rekonstrukcija Vlade FBiH, na način kako su to htjeli uraditi Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović, nemoguća je • Odnos između visokih dužnosnika HSP-a BiH i Zvonka Jurišića narušen je i prije političke krize u FBiH,

Očito je da Zvonko Jurišić ima pakt sa Zlatkom Lagumdžijom. Zbog tog pakta, on je spreman izdati sve članove i simpatizere HSP-a BiH i dovesti stranku do uništenja, kaže izmeđuostalog Budimir u intervjuu za Oslobođenje.
• Kad i kakvu presudu Ustavnog suda FBiH očekujete u sporu između Vas i premijera FBiH Nermina Nikšića oko ostavke Desnice Radivojevića. Zašto ona još nije donesena?

- Kao predsjednik Federacije i ozbiljan čovjek ne želim iznositi bilo kakve komentare u svezi s odlukom Ustavnog suda FBiH i nadam se da to razumijete. Ja znam da pojedini dužnosnici, da budem izravan, premijer Nikšić, bivši ministar Radivojević i grupa okupljena oko njih to konzistentno čine, prejudiciraju stvari, djeluju sugestivno, kako na javnost, medije, tako i na Ustavni sud. Dakle, kao netko tko poštuje zakon, Ustav i moralne norme, ne mogu sebi dopustiti takve stvari i time se ravnati s onima koji to ne čine.
Vidite, meni to ne treba, ne trebaju mi neodrživi i nedopustivi mehanizmi kako bih dobio komad vlasti. Ja mogu braniti i čuvati dignitet ove pozicije samo poštivanjem zakona i Ustava, te moralnih vrijednosti čovjeka i, kao što vidite, ja to činim i to je jedino ispravan način. Ako su „suprotnoj strani" prejudiciranje, pritisci i ostale kratkoročne formule jedini način da dokažu svoju ispravnost, to znači da nemaju argumentaciju kojom se mora služiti jedan odgovoran dužnosnik, a u životu samo čist argument i zakonitost mogu nešto učiniti održivim, a da ne govorim na bilo kojemu sudu. Vi znate da je neki dan Kantonalni sud odbio žalbu Desnice Radivojevića u tužbi protiv mene. Dakle, sve ovo vrijeme njegovo neprimjerno ponašanje u javnosti, nervoza i nesigurnost koju je pokazivao, neistine koje je govorio jako neuvjerljivo te pritisci, nisu finalizirali njegovim uspjehom i to samo iz očiglednog razloga. To je nedostatak argumenata, etike, nesigurnosti, to je jednostavno blamaža. Na koncu, znam da sam potpisom na Radivojevićevu ostavku poštivao zakon i Ustav i da ću poštivati odluku Ustavnoga suda za koji sam uvjeren da ispravno i profesionalno, te odgovorno radi svoj posao.

• Očekujete li da će ta odluka, u čiju god korist ona bila, izazvati značajnije promjene u radu Vlade FBiH, jer će to u konačnici svakako mijenjati odnos snaga unutar nje?

- Vlada Federacije BiH imenovana u ožujku 2011. godine, unatoč određenim pogreškama u radu, do ovih pokušaja rekonstrukcije najkvalitetnija je federalna vlada do sada. To su ocjene čak i onih koji traže njezinu rekonstrukciju. Odluka Ustavnog suda omogućit će Vladi FBiH da nastavi raditi započetim tempom i da konačno opravda povjerenje građana.

Dodik korektniji

• Kako će se HSPBiH ponašati u novom rasporedu na političkoj sceni Federacije BiH?

- Rekonstrukcija Vlade FBiH, na način kako su to htjeli uraditi Zlatko Lagumdžija i Dragan Čović, nemoguća je. Pravaši nisu ničije lutke i neće služiti nikome za potkusurivanje. Mi dokazujemo djelima da smo spremni graditi ovu zemlju, ali i štititi interese hrvatskog naroda u Federaciji i Hercegovini. U tom smislu korektniji je Dodik, koji otvoreno govori kako ga BiH ne zanima, od onih kojima su puna usta BiH, a sve čine suprotno od toga. BiH ima šansu i može uspjeti, ali samo kao zajednica jednakopravnih naroda i građana. Tko je spreman graditi takvu BiH, dobro je došao u savez s HSP-om.

• Koliko su tačne priče da su zbog tekuće krize poremećeni i odnosi unutar HSP-a BiH, konkretno između predsjednika HSP-a BiH Zvonka Jurišića i većine članova Glavnog stana HSP-a?

- Odnos između visokih dužnosnika HSP-a BiH i Zvonka Jurišića narušen je i prije političke krize u FBiH. Konkretno, odnos mene i njega narušen je već i prije Sabora stranke kada je nakon formiranja vlasti započeo funkcionirati autokratski, odnosno identično kao i drugi predsjednici stranaka. Odluke nisu donosila tijela stranke, već neformalne skupine. To se posebno očitovalo u kadroviranju i pregovorima sa SDP-om oko hrvatskih pozicija u vlasti. Jurišić je dugo vremena samo za sebe držao informaciju koje su pozicije pripale HSP-u i na taj način manipulirao cijelom strankom. Na neki način je stvoren privid da su upravo kadrovska rješenja uzrok problema, što u određenoj mjeri jest točno, no činjenica je da je stav Jurišića kako on treba sam odlučivati o svemu uzrok nezadovoljstva, ali i loših kadrovskih rješenja koja su narušila cijeli projekt. No, sve je kulminiralo neslaganjem oko stavova po pitanju revizije branitelja jer je stav Jurišića nakon moje odluke o raspuštanju koordinacijskog tima za reviziju bio da se revizija treba nastaviti bez obzira na sva moja upozorenja da se revizija provodi nezakonito i tendenciozno s težištem na reviziji bivših pripadnika HVO-a.

Virus Đapić

Danas imamo jasan, čvrst i odlučan stav značajnog broja dužnosnika stranke koji predstavljaju vrh stranke i to dr. Josip Perić, zamjenik Jurišića i izaslanik u Domu naroda FBiH, ministri Ante Krajina i Vjeko Čamber, zastupnik u Zastupničkom domu FBiH Željko Asić, koji je i dopredsjednik Glavnog stana, izaslanik u Domu naroda BiH Stjepan Krešić, dopredsjednik i tajnik Glavnog stana Ivica Gudeljević i Vili Terek, predsjednik mladeži Ivica Skočibušić, te ja kao dopredsjednik stranke i Predsjednik FBiH. Dakle, svi predstavnici HSP-a BiH na entitetskoj i državnoj razini, osim federalnog zastupnika Stanka Primorca Ćane, potpisnici su dokumenta kojim se traži ostavka Zvonka Jurišića s pozicije predsjednika HSP-a BiH. Uvjeren sam kako su uvjeti za sazivanje izvanrednog Sabora stvoreni te kako će na idućoj sjednici Glavnog stana, Sabor biti i sazvan.

• Kako tumačite to da Jurišić nije bio u sali kad se glasalo o smjeni Denisa Bećirovića?

- Očito je da Zvonko Jurišić ima pakt sa Zlatkom Lagumdžijom. Zbog tog pakta, on je spreman izdati sve članove i simpatizere HSP-a BiH i dovesti stranku do uništenja. Uništavanje stranke zarad sujete i osobnih interesa već je viđeno u HSP-u u Hrvatskoj kada je Đapić spašavajući sebe, "potopio HSP". Osobno sam se nadao da Zvonko neće počiniti istu pogrešku te kako će shvatiti da upravo on svojim postupcima nanosi najviše štete stranci te da je njegov podanički odnos prema Lagumdžiji i SDP-u u proteklu godinu gotovo uništio HSP. S obzirom na to da Zvonko najbolje razumije medicinski rječnik, ja bih to komentirao na sljedeći način: virus Đapić mutirao na Jurišiću.

(Oslobodjenje)

HČSP i HSP obilježili 21. godišnjicu smrti viteza Ante Paradžika

Dana 21. rujna 2012. na zagrebačkom Mirogoju delegacije Hrvatske čiste stranke prava i Hrvatske stranke prava zajednički su obilježili 21. godišnjicu smrti hrvatskog viteza Ante Paradžika.

Izaslanstvo HČSP-a predvodio je predsjednik HČSP-a Josip Miljak, predsjednik Mladeži Frano Čirko, članovi Glavnog stana Ljubomir Ljubičić i Jerko Mitar, dopredsjednik GO Ivica Balenović, predstavnici HČSP-a Zagrebačke županije Zrinka Pezer (Sveta Nedjelja) i Ivan Knežević (Luka), te ostali dužnosnici i članovi HČSP-a. Izaslanstvo HSP-a predvodili su predsjednik HSP-a Zagreb, Siniša Šukunda, glavna tajnica HSP-a Mirela Bušljeta Felc, član predsjedništva HSP-a Ivan Friščić, dopredsjednik Glavnog stana HSP-a Miroslav Marčetić, te ostali dužnosnici i članovi. Zajedno s pravašima vijenac je položio i Franjo Brkić iz Vancouvera, inače član HČSP-a.

Nakon polaganja vijenca i paljenja lampaša, prigodnim govorom okupljenima se obratio predsjednik HČSP-a Josip Miljak koji se kratko osvrnuo na život i djelo viteza Ante Paradžika.

Hvala i slava hrvatskom vitezu Anti Paradžiku!

Bog i Hrvati! Za Dom spremni!

(hcsp.hr)

Ante Paradžik - Jedan od zaboravljenih hrvatskih junaka

U plejadi hrvatskih junaka svoje mjesto ima i Ante Paradžik rođen u Ljubuškom (Pregrađe) 10. veljače 1943. Ubijen je prije 21 godinu na današnji dan 21. rujna 1991.

U Antine babe bila su četiri sina. Kako to da su svi otišli u "hrvatsku vojsku"? "Bili su mladi, moralo se u rat. Obje su vojske, treba reći, bile u selu: i naša, i partizanska. A opet, kako ćeš s Antikristom?" Iz rata joj se trojica nisu vratili. Antin je otac nestao 1945., kod Bleiburga. Anti su tada dvije godine, majka Milica trudna je s mlađim, Mirkom: rodila ga je na cesti, s Antom o ruci i partizanskom puškom uperenom u leđa. Strpani u neki podrum, mislili su - gotovo je. Ali jedan važni partizan prepoznao je Antinu babu, ženu na dobru glasu, imućnu a milostivu: "Šta ćeš ti ovdje Jokinice!" I tako se život nastavio: za katoličke je blagdane i na Paradžika kući uvijek bilo dima, pa makar smočili slame i ugurali je u peć... Studij prava Ante započinje u Splitu, igrao je u Hajdukovim juniorima, imao je i stan i hranu. Ali, ozlijedio se, i studij nastavlja u Zagrebu. Zarađuje "fizički", po Njemačkoj i Vojvodini, a stiže i tri puta postati udarnikom na omladinskim radnim akcijama: Kolašin, Vranje, Vrč...

LEGALNI PREDSJEDNIK
Kako je Ante Paradžik ‘71. postao predsjednikom Saveza studenata Hrvatske, i zašto baš on? Ivan Zvonimir Čičak prorektorom je postao zahvaljujući osobnoj iznimnosti i sretnom trenutku. Dražen Budiša za predsjednika Saveza studenata Zagreba odabranje poput rimskog cara što su ga izvikale njegove legije. Paradžikov izbor pada, međutim, u doba kad je organizacija priznata i konsolidirana, već ima i vlastiti list i sve se zbiva takoreći u mirnoj tranziciji. Tadašnji tajnik Saveza studenata Hrvatske, Marko Melčić, veoma rado prepušta da tu primopredaju umjesto njega obavi Boris Malada, donedavni predsjednik Saveza studenata Splita, a sekretar CK SKH u trenutku prvih demokratskih izbora. Okolnosti Paradžikova izbora važne su zbog tadašnjeg značenja Saveza studenata Hrvatske, jedine samostalne društveno-političke organizacije u Hrvatskoj, ali i zbog prave predodžbe o liku samog Ante Paradžika. Savez studenata Hrvatske okuplja sve hrvatske sveučilišne centre, na delegatskom principu, ne podliježe, dakle, raspoloženjima zborova na buntovnim, nepokorenim fakultetima, i može raditi u miru, sa svim povlasticama, što ih donose republički i savezni protokoli. Naravno, ti protokoli računaju s discipliniranom transmisijom, uopće nisu pravijeni po mjeri studenata koji rade što hoće. To donosi najmanje dvije prednosti: prvo, automatske pozivnice na sve političke tribine. Ali, važnije je ono drugo, tj. mogućnost da na tim službenim, najčešće bezazlenim skupovima, zaprepaštenim službenicima režima skrešete u brk sve što zaslužuju.

Listopada 1971. u Metkoviću je organiziran narodni zbor na kojem je govorio Miko Tripalo. Predsjednik Općinske skupštine Luka Bebić priredio je nakon mitinga svečano primanje. Predstavnici Mostara i Čapljine odbili su doći na primanje jer je na svečanosti prisutan i Ante Paradžik, čije djelovanje u Hercegovini tog ljeta 1971. oštro osuđuju mnoga tamošnja rukovodstva. Prema Vjesniku, domaćini su goste uvjeravali da je Paradžik došao nepozvan, ali da ga ne mogu potjerati jer je on legalni predsjednik Saveza studenata Hrvatske! Zanimljivo, predstavnici Paradžikova Ljubuškog prema Vjesniku - nakon takva su objašnjenja ipak ostali na svečanom primanju.

Riječju, Savez studenata Hrvatske bio je bogomdana tribina da pokret hrvatskih sveučilištaraca cjelokupnoj jugoslavenskoj javnosti predstavi vlastite poglede. U tijeku je bilo usvajanje Programa i Statuta Saveza studenata Jugoslavije. Baš u tim raspravama o Savezu studenata Jugoslavije hrvatska će studentska delegacija u Ljubljani, Novom Sadu, Sarajevu i Dubrovniku izreći najradikalnije teze o konfederativnom preuređenju Jugoslavije koje su se uopće mogle čuti u Hrvatskom proljeću, jedine ako se izuzmu neki tekstovi o amandmanima u Hrvatskom tjedniku i na studentskim tribinama.

NEPOPUSTLJIVOST
Takvoj organizaciji trebalo je izabrati predsjednika! Odabran je Ante Paradžik: nije on bio novi čovjek, bio je već biran u fakultetski Odbor Saveza studenata, u Studentskom je domu bio predsjednik Savjeta stanara, a već dva puta i predsjednik Zavičajnog kluba studenata Hercegovine. Ipak, njegovo je ime primljeno kao iznenađenje. Pa i danas, trideset godina nakon što je Ante Paradžik izabran za predsjednika Saveza studenata Hrvatske i deset godina nakon što je ubijen, čak i iz kruga njemu bliskih može se čuti da je to bio "Budišin čovjek", da mu je govore pisala Vesna Gudelj-Velaga... Vjerojatno je to istina, ali to govori sve najbolje o Budiši! I o Vesni Kanižaj - djevojački Gudelj-Velagi - jedinoj predsjednici Saveza studenata Zagreba, a prvom predsjedniku Saveza studenata koji je smijenjen zbog hrvatskog nacionalizma, zbog podrške Deklaraciji, 1967. Iz njegova radikalističkog preskakanja argumenata bilo bi jednako tako krivo zaključivati na kratkoću pameti, kao što bi iz Paradžikove duboke lojalnosti prema Budiši, jednako tako budalasto bilo zaključivati na neku poltronsku narav ili na neki osobni interes. Naprotiv: Ante Paradžik bio je i pouzdan i mudar čovjek. Nije bio proračunat, što, istina, ne mora biti vrlina. Ali, Paradžikova dosljednost u stavovima, koja je dovodila u opasnost i njega i one koji su bili s njim, nije bila izraz ni političkog fanatizma ni intelektualne taštine, već one osobito rijetke karakterne crte koja izabrane pojedince oslobađa od naše uobičajene popustljivosti prema sebi samima. Hoću reći da Ante Paradžik nije spadao u većinu onih koji "prevareni trenutnom magijom straha, plaćaju svoj go život mnogo skuplje nego što on vrijedi, čine podla i niska djela, ponižavaju se i sramote, a kad trenutak straha prođe, oni vide da su taj svoj život otkupili po suviše visokoj cijeni..." kao što u "Travničkoj kronici" bilježi Ivo Andrić.

Udovica Ante Paradžika, gospoda Jozefina - koja svih ovih deset godina nije željela dati ni jedan intervju, i koja me je primila tek kad je shvatila da ja intervju i ne tražim - pokazala mi je pismo zatvorskoj upravi u kojoj Ante odbija njihov prijedlog da prijeđe u povoljniju, B-kategoriju zatvorenika, iz kategorije C, koja mu je na početku dodijeljena. "Po našim kriterijima ja sam postao gori", otpisao im je Ante i zaradio šest mjeseci samice.

POLITIČKI ZATVORENIK
A gospoda Paradžik ima što reći i umije to reći. Kao da prije razgovora s njom nisam imao nikakvu predodžbu o životu bivših političkih zatvorenika u Titovoj Jugoslaviji. Izlaze tako njih dvoje iz kina, jesen je 1975., prilazi policija, oboje hapsi. Nju ujutro puštaju, on, osumnjičen za najteža djela - pa i za "kupovinu tenkova u Austriji"!!! - u zatvoru će provesti četiri mjeseca. Bez suđenja, bez prava na posjet: a onda ga puštaju kao nevinog. Godinu dana poslije, 27. studenoga 1976., večer uoči vjenčanja, u Ljubuškom, dolazi u kuću šef policije i traži da Ante pode s njim. Kako se spremiti za vjenčanje? Što reći svatovima? Kada će se Ante vratiti? Hoće li se vratiti? U četiri sata noću, ipak, brat ga Mirko dovodi kući: netko od pozvanih svatova prijavio je policiji da je na pozivnici hrvatska zastava "bez socijalističkih oznaka". Pregledavam tu pozivnicu - Budiša ju je bio sačuvao - unutra piše "Jozefina Oberan i Ante Paradžik vjenčat će se 28. 11. 1976. u 10 sati u Crkvi svetog Ante, Humac-Ljubuški". Ne vidim nikakvih zastava. Ali gospođa Jozefina pokazuje mi dvije crte, dužine od oko sedam centimetara, u kutu prve, prazne, stranice pozivnice. Tek jedna crvena i jedna plava crta, što su ih oni sami povukli flomasterom! I kad su se 6. prosinca vraćali iz Ljubinja, iz posjete Jozefininoj majci kamo su se zaputili bratovim autom - jednodnevno vjenčano putovanje? - zaustavlja ih milicija. Noć je, kiši, privode ih u milicijsku stanicu punu ljudi. Kao da su ih čekali: Antina će majka poslije ispričati da su svi putovi oko Ljubuškog bili blokirani, zaista su ih čekali. Dolazi načelnik i kaže da treba pričekati miliciju iz Ljubuškog. Ovi stižu: "Hapsimo te zbog pokušaja bjekstva"! Istog jutra Ante je osuđen na maksimalnih 60 dana zatvora s obrazloženjem da je "na svadbi imao trobojnicu bez socijalističkih oznaka"! Gospođa Paradžik, "mlada", vraća se u Zagreb, pravi feštu i objašnjava kolegicama da se Ante, po hercegovačkim običajima, nakon vjenčanja zadržao u rodnoj kući neko vrijeme... Prvi je posjet dopušten 1. siječnja. U vlaku smrznute cijevi i put do Zagreba traje 20 sati... Posjet traje pet minuta, razgovaraju kroz rešetke...

PODIĆI OBITELJ
Objašnjeno mi je ovako: kad se uspjelo izići iz zatvora, čekalo se vjenčanje, a onda se čekalo hoće li biti djece. Siječnja ‘77 Ante je zatvoru, gospođa Paradžik sreće Budišu kod hotela Dubrovnik na Jelačić placu i kaže mu kako izgleda da je trudna. Budiša ju grli i podiže u zrak. Slušam gospođu Jozefinu, tek ponešto zapisujem. Ovdje sam zapisao "željena djeca", pa zaokružio. Sve troje: Mislav, Veronika i deset godina mlađa Katarina - koja je imala samo dvije godine kad joj je otac ubijen! Mislav ima dva mjeseca kad je Ante ponovo odveden u zatvor. Došli su po njega kući - valjda je Tito dolazio u Zagreb? - u zatvor je trebala i supruga, ostavljena je radi Mislava, "ali da nigdje ne ode"! I kad je 1978. diplomirao, i kad je nakon godinu dana dobrotom direktora Željka Biffla primljen na posao u stubički Centar za socijalni rad, a uz obećanje da će dobiti stan, a supruga posao, problemi tek počinju. Najprije se u Stubici otkrilo tko je uopće Ante Paradžik, i Željko Biffl je smijenjen. Jozefina Paradžik ne dobiva posao. DodijeIjeni stan je osporen. Ante dobiva otkaz. Vrhovni sud će ga - nakon nekoliko godina - vratiti, ali za dva mjeseca slijedi novi otkaz. Stan: na sudu, posao: na sudu, putovanja, svakodnevna, iz Zagreba u Stubicu, godinama.

I kad je ta kalvarija napokon okončana, kad je došla demokracija, kad je Hrvatska zaslužila državu, kad je 12. rujna 1991. napokon stigla i pravomoćna presuda Vrhovnog suda kojom je završeno desetogodišnje parničenje za "kruv i krov" - Ante Paradžik je ubijen. Ubili su ga, u 22 sata navečer 21. rujna 1991., hrvatski policajci. Na njegovo je vozilo ispaljeno šezdesetak metaka. Ubojice su suđeni za ubojstvo iz nehata - prvooptuženi šest, drugooptuženi pet, trećeoptuženi i četvrtooptuženi četiri i pol godine zatvora. Nakon kratkog služenja kazne vraćeni su na posao u policiju. Sve ih je pomilovao predsjednik Tuđman.

ZA DOM
Paradžik je bio među petnaestoricom inicijatora u stvaranju HDZ-a, pisao je i Statut. Razočaran vjerolomnim osnivanjem stranke, pristupa HDS-u, tu doživljava isto, i napokon se pridružuje inicijativi Dobroslava Parage da se obnovi Hrvatska stranka prava. Osim pravaških principa koje je doživljavao kao povelju o prirodnim pravima pojedinca i naroda, privukla ga je sudbina i karakter Dobroslava Parage. To će pomoći da njegov radikalizam stekne efikasnost koja će uzdrmati Hrvatsku.

Hrvatska stranka prava 1990./91. u oporbi je prema svima ostalima: na izborima odbija sudjelovati, a u ime revolucionarnog pravaškog idealizma koji ne trpi "taktiku”. Hoće sve i odmah. Dok parlamentarne stranke pokušavaju osigurati većinsku podršku za demokratski razlaz s Jugoslavijom, HSP se ne želi petljati s parlamentarnim mekušcima i demokratskim proceduralizmom, bojeći se sporazumaša, vjerolomaca i izdajnika. Jedino HSP od početka odbija svaku Jugoslaviju! U ime neupitnog imperativa hrvatske državne nezavisnosti organizirana je proslava 10. travnja, pozvane su sve stranke, ali se odazivaju samo Vujićevi socijaldemokrati... Radi istog cilja Hrvatska stranka prava samoubilački inzistira na tvrdnji o "ustaškom državnom idealizmu", prihvaćajući i odgovarajuću ikonografiju. U Splitu i Osijeku njihovi su mitinzi najposjećeniji, obilaze teren po Hrvatskoj, stvaraju podružnice. Posjećuju Albaniju, Bugarsku i Bosnu pokušavajući stvoriti antisrpsku koaliciju, sa svima koji su protiv Srbije, nastojeći uključiti u svoju stranku i same Srbe izvan Srbije, a za razliku od Tuđmana koji procjenjuje da jedino sa Srbijom dogovor ima rezona. Paradžik, za koga smo se čudili kad je izabran za studentskog rukovodioca, obavlja sada državničke, propagandne i vojno-organizacijske poslove zabrinjavajuće efikasno. I dok u lipnju još izjavljuje da HSP ne želi stvarati stranačku vojsku, 13. rujna 1991., osam dana pred svoju smrt, na Jelačić placu postrojava HOS - Hrvatske oružane snage - pred pedesetak tisuća okupljenih. Njegova je funkcija: načelnik Ratnog stožera Hrvatskih oružanih snaga Hrvatske stranke prava.

OBRAČUNI
O ubojstvu Ante Paradžika razgovaram s Dobroslavom Paragom, kojega teret prošlosti još nije prignuo. Slušam i mislim koliki je skandal što o HOS-u - najbrabrijim i najopasnijim brvatskim ratnicima - još ništa ozbiljnijeg nije napisano. Paraga podsjeća na okolnosti koje su prethodile Paradžikovu smaknuću: na sukob oko opsjedanja kasarni u Zagrebu i silno razočaranje boraca, kada je postigaut sporazum Gregurić-Rašeta o nesmetanom izvlačenju svih vojnih efektiva JNA iz Zagreba. Na spomenutu paradu HOS-a po Jelačić placu. Na osvajanje Starčevićeva doma, 18. rujna 1991., samo tri dana, prije nego što će Paradžik biti ubijen. Osobito pak na Vukovar i "zabranu da mu se pomogne"! Sve to Hrvatsku stranku prava izlaže prijetnjama, i ne tek prijetnjama, vlasti. Paradžik je ubijen u automobilu u kojem je trebao biti i Paraga... Proces je bio čudan, svjedočenje o ministarskoj naredbi za likvidaciju nije prihvaćeno... Ubojice su, već je rečeno, i danas u policiji, ali ne na istim funkcijama, napredovali su nakon završenih škola, čini se.

Ali očito je da su pravi razlozi Paradžikove smrti u Tuđmanovoj ambiciji da HDZ prisvoji cjelokupnu ostavštinu Ante Starčevića, ali bez ustaštva, pa se obračunava s HSP-om zbog "ustaštva koje nas kompromitira". Kao što želi naslijediti Tita očišćenog od staljinizma pa se obračunava sa spomenicima Revolucije. Kao što treba Radićevu moć pa se obračunava sa pokušajima jačanja HSS-a.

IZAZOVI SLOBODE
Kako se Ante Paradžik 1991. usudio formirati stranačku vojsku i stati joj na čelo? Lako bi bilo reći - Paradžik je bio ustaša. To bi se svidjelo i onima koji bi to pozdravili kao pravi dokaz njegove revolucionarne odlučnosti u borbi za hrvatsku državu, ali i onima koji bi to smatrali tek još jednim dokazom kako svaki nacionalizam - idealistički osobito - mora odvesti u zločin.

Ali u životu Ante Paradžika ništa nije bilo lako, pa ga se ne može ni lako ocijeniti, taj njegov život! Pogotovo ne olako, kao "ustašu°, značilo to orden ili biljeg sramote! Čitav njegov život valja uzeti ozbiljno: i kada je i gdje rođen, i kada je i kako živio, i kada je i zašto ubijen! Ubijen je kao načelnik HOS-a dok se Vukovar itekako još držao! Hosovci su tamo među najhrabrijima. Šta bi Paradžik napravio kad se približio pad Vukovara? Šta nakon pada Vukovara? Šta u Bosni? Je li ovog Hercegovca moguće zamisliti na Šuškovu mjestu? Ali ne smije se zaboraviti da je Ante Paradžik ubijen je već u rujnu 1991.! Pa ako bi bilo neukusno hvaliti ga za dobra djela koja je možda mogao, ali nije stigao počiniti, zar bi bilo ukusno povezivati ga - etiketom ustaštva sa zločinima koje ni na koji način nije mogao počiniti?' Ta smaknut je u najslavnijim danima borbe za hrvatsku slobodu, rujna 1991.!

Ako je Ante Paradžik uspio postati velikim Hrvatom bilo je to baš zato što nije postao ustaški činovnik zločina, već je bio istinski borac za slobodu! Ako je pak svemu uprkos, uspijevao istrajati pri vlastitom idealizmu, bilo je to baš zato što nije bio buntovnik bez razloga, već zakleti borac za slobodu vlastitog, hrvatskog naroda!

Životopis
Ante Paradžik rođen 10. veljače 1943. u Ljubuškom, od majke Milice rođene Mlinarević i oca Blaža. Osnovnu i srednju školu završio je u Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava. Godine 1971. izabran je za predsjednika Saveza studenata Hrvatske; 1972. osuđen na tri godine zatvora koje je u cjelosti izdržao. Hapšen ponovno 1975., 1976., 1977., kao i za svih Titovih dolazaka u Zagreb. Devetnaest godina bez putovnice i bez osnovnih građanskih prava. U braku s Jozefinom Oberan ima troje djece. Jedan je od utemeljitelja HDZ-a i HDS-a; s Dobroslavom Paragom suosnivač Hrvatske stranke prava. Izabran za dopredsjednika HSP-a i za načelnika Ratnog stožera Hrvatskih oružanih snaga Hrvatske stranke prava. Bio je dopredsjednik Hrvatskog demokratskog kluba za centralnu Europu i glavni tajnik Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Ubijen 21. rujna 1991. u Zagrebu.

Duško Čizmić | Jutarnji list (2001)

Sapunica u Osijeku: Pravaški prljavi veš

Novinska vijest da je policija kod Hrvoja Ćorića (27), sina Pere Ćorića, glavnog tajnika HSP-a dr. Ante Starčević, stranke poznate po dosljednoj borbi protiv narkomanije i dilera drogom, pronašla sjemenke i stabljike indijske konoplje te da mu to nije prvi put, iako javnost o tomu nikad nije izvještena, aktualizirala je teze o ucjeni i osnivanju te pravaške stranke kako bi tadašnja HDZ-ova vlast eliminirala HSP kao najopasnijeg konkurenta na desnici.

Kako su, dakle, problemi s drogom u obitelji Ćorić postali javna stvar, o razlozima i posljedicama njihova dosadašnjeg zataškavanja odlučio je nakon šest godina šutnje za tportal progovoriti i tadašnji predsjednik HSP-a, Anto Đapić. Ponajviše, kaže, zbog članova i simpatizera svoje i drugih 'pravaških' stranaka, ali i zbog istine, kako bi se saznalo kakvim se metodama služio HDZ u obračunu s političkim suparnicima.

Zaprepastila me Ruža!

'Kada se poslije lokalnih izbora 2009. pučistički pokušalo preuzeti vlast u HSP-u, Pero Ćorić je po nalogu iz HDZ-a nastavio brutalnu kampanju protiv mene. Pozadina toga bila je ucjena procesuiranjem njegova sina uhićenog zbog posjedovanja droge, što govori o dubini projekta bombastično nazivanog HSP dr. Ante Starčević', započeo je priču Anto Đapić.

'Ćorić mi se pred dvojicom svjedoka 2008. ili 2009. godine požalio da ima velik problem jer mu je sin pao s drogom. Rekao mi je da to vuče već duže vrijeme te mu se čini kako će ga time pokušati ucijeniti, ali se neće dati. Prenio sam to i Ruži Tomašić, a onda je 6. siječnja, kao šef stranke u Vukovarsko-srijemskoj županiji, bez odobrenja vodstva HSP-a potpisao sporazum s HDZ-om i pratećim strankama, među kojima i s SDSS-om. Zbog toga su u stranci od mene tražili da raspustim tu organizaciju, ali nisam htio otvarati problem uoči izbora, pa sam Ćoriću predložio da se povuče, bar dok se ne zaključi istraga nad njegovim sinom. No, on me počeo napadati i tražiti ostavku, iako sam najavio povlačenje na Saboru stranke.

Istraga protiv Hrvoja je zaustavljena, a on je zbog toga HSP-u nanio nemjerljivu štetu. Zaprepastilo me kada mu se priključila Ruža Tomašić, jer bez nje ništa ne bi napravio, a upravo sam ja od nje stvorio političarku, ulagao u njezin brand, isforsirao je kao kandidatkinju za Sabor i nikad nije pokazala neslaganje sa mnom. Povukla se zbog zdravstvenih problema na skoro godinu dana, a onda se odjednom pojavila u Vukovaru i s Perom Ćorićem se obrušila na mene. Tada sam shvatio da je stvar puno delikatnija nego što mi se dotad činilo', pojašnjava Đapić.

'Čorić nas godinama potkrada'

Novu stranku Ćorić i Tomašić registrirali su pod imenom HSP dr. Ante Starčević u rujnu 2009. godine, iako je Upravni sud već jednom ukinuo takvo ime stranci registriranoj 1993. godine, usvojivši tužbu tadašnjeg predsjednika HSP-a, Dobroslava Parage. Obrazloženje je bilo da se prema Zakonu o političkim strankama ne može registrirati stranka koja u nazivu sadrži ime već postojeće stranke.

'Zakon je i dalje na snazi, a stranka je pod tim imenom ipak registrirana, pa sumnjam u urotu ondašnje vlasti protiv HSP-a. Stoga od ministra Arsena Bauka očekujem provedbu nadzora nad regularnošću imena HSP dr. Ante Starčević', odlučan je Đapić, koji to naziva klasičnom krađom identiteta, a postupak Pere Ćorića kolaboracijom s HDZ-om.

'Ćorić je prošlog tjedna na Osječkoj televiziji rekao da HSP na okupu drži to što mjesečno prima 151 tisuću kuna za osvojene vijećničke mandate, a ustvari on krade novac koji pripada HSP-u i koalicijskom partneru u VSŽ jer je nakon osnivanja nove stranke na njezin račun prenio i naknade za mandate što ih je osvojio HSP. U tomu mu je pomogao župan Božo Galić kojemu je, kao i vinkovačkom HDZ-u, zbog takvog postupanja kaznenom prijavom zaprijetio predsjednik HSP-a, Daniel Srb. Vinkovački HDZ preusmjerio je isplate HSP-u, ali županijski nije, pa je Srb prije dvije godine prijavio VSŽ i župana Galića, ali još uvijek bez rezultata. Inače, Ćorić je zaposlen kao savjetnik župana Galića za branitelje, a bio je i član Poglavarstva i u svemu tomu vidim spregu njihove dvije stranke.

Zato očekujem očitovanje HDZ-a i predsjednika Tomislava Karamarka o politici rušenja HSP-a, utvrđivanje odgovornosti župana Galića i bivšeg ministra Davorina Mlakara jer je odbio naš prigovor na takvo postupanje. Neka se utvrdi u kojoj je mjeri Ćorić, zbog ucjene sudskim postupkom protiv njegova sina, angažiran i financiran u projektu razbijanja HSP-a. On je bio jedan od osnivača HDZ-a u Iloku, pa član vodstva HIP-a, a u HSP je došao 2003. godine. Sumnjivo je njegovo spašavanja nakon pada Iloka, kada se izvukao preko Vojvodine, a nije izišao u koloni s drugim Hrvatima', nabraja Anto Đapić.

Zagrebačke ceste, Stipe Ćorić, Rađenović…

Pero Ćorić, pak, kaže da je Đapić notorni prevarant, a da su konstrukcije o ucjeni neistinite.

'Hrvoje je kao maloljetnik imao problema s drogom, našli su mu nekoliko grama marihuane. To nije bilo kazneno djelo, nego prekršaj, no ispod svake je razine koristiti djecu u političke svrhe. Ni Đapiću ni Ruži nikad to nisam spominjao. Odgojio sam troje djece i školski sam primjer dobrog oca', ogorčen je Ćorić na Đapićeve optužbe.

No, jedan od najstarijih članova Županijskog vijeća HSP-a iz Vinkovaca, osnivač i zapovjednik HOS-a, a danas bivši član HSP-a i HSP-a dr. Ante Starčević, sjeća se kad je Pero Ćorić na Predsjedništvu HSP-a 2007. godine izvrijeđao Ružu Tomašić jer se kandidirala za predsjednicu stranke. Budući da joj je on dao potporu, rasplakala se i povjerila mu, kaže, da o Peri Ćoriću ima materijala za 20 godina robije te da bi sutra bio uhićen kada bi to objavila.

Tvrdi i da je ona u jednom salonu namještaja u Draškovićevoj u Zagrebu upozorila Dobroslava Paragu da se sprema ubojstvo Blaža Kraljevića, ali je, nakon što se ono dogodilo, zašutjela, pa skladno funkcioniranje dvojca na čelu HSP-a dr. Ante Starčević vidi upravo u kompromitirajućim materijalima što ih jedno o drugome znaju.

Anonimnost u ovome članku zatražio je kako bi sačuvao svoj mir, premda se od kolega ne želi skrivati i pred sudom će, kaže, sve ponoviti, pa i to kako mu je bivši predsjednik ŽO HDZ-a rekao da su upravo od Ćorića saznavali što se događalo u HSP-u. Poznato mu je da je Hrvoje Ćorić zbog posjedovanja narkotika uhićen na graničnom prijelazu Ilok-Bačka Palanka, a drogu su mu pronašli i u pretresu stambenog prostora, no tvrdi kako taj slučaj nikad nije procesuiran. Sjeća se i prijedloga iz jeseni 2009. godine da se nova pravaška stranka nazove Hrvatska ruža, ali je pobijedilo ime HSP dr. Ante Starčević. Iako nisu imali nijednog vijećnika ili zastupnika, financirali su izbornu kampanju, uredili poslovni prostor, putovali automobilima po Hrvatskoj, otvorili web stranicu, ured i zaposlili ljude, pa se pita otkud im toliki novac.

'U tomu su ulogu imale Zagrebačke ceste, gdje je Perin brat Stipe bio šef. Kada ga je naslijedio Igor Rađenović i pronašao nepravilnosti u poslovanju te zaprijetio prijavom USKOK-u, pretučen je, a Stipe Ćorić ubrzo je umro od srčanog udara', priča nam dobro upućen sugovornik iz Vinkovaca, zabrinut što naručitelj napada nije pronađen. Navedeni slijed događaja ništa ne dokazuje, iako bi istražiteljima mogao biti zanimljiv u pronalaženju motiva za počinjenje toga kaznenog djela.

Pero Kovačević: Zamjerali su mi napade na HDZ

'HSP dr. Ante Starčević osnovan je četiri mjeseca prije nego što mi je brat umro, a tada je već bio na bolovanju', uvjerava nas Pero Ćorić i tvrdi da mu brat nakon dvije teške operacije više nije više bio direktor Zagrebačkih cesta, pa im nije dao ni kune.

'Stipe je od Đapića napravio čovjeka, skidao mu je Pavelića sa zida i volio bih se javno suočiti s njim da mu sve to kažem. Đapića mogu ujutro strpati u zatvor, ali neću, nego ću ga poslati u ropotarnicu povijesti. S Ružom sam uvijek bio iskren. Tada, 2009, nije bio trenutak za nju i dao sam potporu Đapiću za predsjednika, ali sam s njim imao dogovor da potom sam ode kao čovjek. Ruži sam rekao da je pogodna za dopredsjednicu, a nakon što se Đapić povuče, trebao ga je naslijediti Gordan Matković. Ruža i ja nikad se nismo niti porječkali, a na tom sastanku rasplakala se zbog Đapića, a ne zbog mene', priznaje Pero Ćorić.

Njegov imenjak, Pero Kovačević, bivši saborski zastupnik HSP-a i član predsjedništva HSP-a dr. Ante Starčević, tu je stranku napustio nakon što mu je vodstvo stranke zamjerilo organizaciju i sudjelovanje na prosvjedima branitelja i fejsbukovaca protiv HDZ-a. Tužio je i potpredsjednika Vlade, Domagoja Miloševića, zbog kriminala u privatizaciji tvrtke Pastor, a podnio je i veći broj prijava na temelju izvješća državne revizije.

'Sjećam se priča o povezanosti mladog Ćorića s drogom, ali i o HDZ-ovu financiranju nekih pravaških opcija radi nanošenja štete HSP-u kada je bio jak. Da HSP nije razbijen na nekoliko stranaka, bio bi među tri najjače stranke u zemlji i danas bi imao cca 150.000 glasova i 10-15 saborskih mandata. Ali jal, taština i samoljublje vođa pravaških strančica doveli su do debakla. Ruža i Pero zamjerali su mi što od HDZ-a stalno dobivaju primjedbe na mene jer ih često prozivam, a posebno su mi zamjerili zbog 'pisma potpore' Jadranki Kosor u kojem sam nabrojao kritike na njezin rad. Zbog toga su me, protivno Statutu, htjeli suspendirati, ali sam ih poštedio muke i sam izišao iz stranke.'

Tomašić: Zagrebačke ceste ništa mi nisu dale u ruke

Da ništa nije znala o problemima s drogom sina Pere Ćorića, pa ni da je nešto zataškano, rekla nam je Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčević:

'Nikad nikoga nisam štitila od zakona, pa ne štitim ni njega. Pero i ja skupa smo osnovali stranku i da nisam prihvatila predsjedničko mjesto, od nje ne bi puno bilo. Ime HSP dr. Ante Starčević bila je moja ideja, a za naziv Hrvatska ruža prvi put čujem. Moj je suprug svoj brod htio nazvati Ruža i nisam mu dopustila, pa sigurno ne bih dopustila ni da se tako zove moja politička stranka.'

Tomašić osporava i da ju je Pero Ćorić vrijeđao na Predsjedništvu HSP-a i tvrdi da se i nije javno kandidirala za predsjednicu stranke.

'Kada su počele zakulisne igre, povukla sam se. Nisam bila ni na kakvoj sjednici Predsjedništva, a Peru Ćorića sam viđala samo na sjednicama Glavnog stana i bolje sam poznavala njegovog brata Stipu. Zagrebačke ceste? Pogledajte naš bankovni račun, pa ćete vidjeti tko je financirao stranku. Meni Zagrebačke ceste nisu dale ništa u ruke, a što je bilo, bolje znaju oni koji su usko surađivali. Neka ljudi pogledaju tko je kako došao u politiku i što sada ima. Nekome je Hrvatska u srcu, nekome u džepu', ostala je pomalo nedorečena Ruža Tomašić i zaključila da je 'jadno, bolesno i pokvareno upotrebljavati djecu u političkim obračunima te, ako Ćorić i Đapić imaju nešto između sebe, neka to riješe, a djecu neka puste na miru'.

tportal.hr

Devet članova predsjedništva HSP-a BiH za Jurišićevu smjenu!

Predsjedniku HSP-a kolege zamjeraju da je zbog njegovog podaničkog odnosa prema lideru SDP-a Zlatku Lagumdžiji, najveći krivac za pad rejtinga te stranke među potencijalnim glasačima.

U tom se smislu Jurišiću ponajviše spočitava da se nije odlučno zalagao za zaštitu prava bivših pripadnika HVO-a, odnosno, jer je popuštao svim zahtjevima federalnog ministra za pitanja branitelja SDP-ovca Zukana Heleza.

„Zbog nepostojanja vlastite politike i prepuštanja određenih pozicija SDP-u u javnim poduzećima, došlo je do pogoršanja međuljudskih odnosa između pojedinih dužnosnika HSP-a", navodi se, između ostalog, u prijedlogu za povlačenje Zvonke Jurišića s funkcije stranačkog predsjednika.

Dokument su potpisali Jurišićev zamjenik Josip Perić, dopredsjednik HSP-a Živko Budimir, dopredsjednici Glavnog stana Željko Asić i Ivica Gudeljević, ministri u federalnoj Vladi Ante Krajina i Vjekoslav Čamber, te Stjepan Krešić, Vili Terek i predsjednik Mladeži Ivica Skočibušić. O smjeni Zvonke Jurišića trebalo bi se raspravljati već na prvoj narednoj sjednici Glavnog stana HSP-a, kada se očekuje da će, do organiziranja izvanrednog Sabora (u narednih šest mjeseci), rukovođenje strankom preuzeti Josip Perić.

Kao najizgledniji kandidat za novog čelnika HSP-a spominje se aktualni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir.

(Slobodna Bosna)

Ruža Tomašić izgubila spor protiv Đapića: Nije je oklevetao, mora platiti više od 7000 kuna

ANTO ĐAPIĆ, nekadašnji predsjednik HSP-a dobio je jutros spor protiv Ruže Tomašić koja ga je tužila za klevetu.

"Ona nije dobila mirovinu temeljem zakona, nego posebnom Vladinom uredbom. Stoga se pitam: Što je to odradila za HDZ", sporna je Đapićeva rečenica iz ljeta 2009. koja je Tomašićku, kako tvrdi, uvrijedio, jer joj je Đapić imputirao da je potkupljiva i sklona mitu.

Tomašić je nekoliko puta ponudila da će povući tužbu, ako joj se Đapić ispriča, no on je to odbio. U obrani je pojasnio da sporni tekst iz Glasa Slavonije nije autorizirao i da nipošto nije mislio da je Tomašić potkupljiva.

Sud je ustvrdio da nije bilo klevete, a Tomašić će morati platiti više od 7000 kuna sudskih troškova.

index.hr

Naputak članovima HČSP-a u slučaju gubernerije Slunj

Čudesima u tobožnjoj demokratskoj hrvatskoj državi nikad kraja. Kada je slunjski gubernator Dražen Živčić tj. šef tamošnje milicijske stanice uvidio da mu optužni prijedlog protiv predsjednika HČSP-a Josipa Miljka ne drži vodu, naknadno je optužio sve slučajne namjernike koji su se toga dana zatekli u Slunju. Podsjećamo da se radi o optužbi zbog komemoracije za krilnika Juru Francetića prošle godine od 27. prosinca.

Prema najnovijem optužnom prijedlogu optuženo je 28 osoba iz uistinu nevjerojatnih pobuda koje su nadahnule slunjskoga gubernatora. Njegovih konstrukcija se ne bi posramio ni Aleksandar Ranković. Težište optužbe se stavlja na naš službeni pozdrav Za Dom spremni, a koji je napisan i na našoj službenoj zastavi što je uredno registrirano u Ministarstvu uprave, zatim se neoprostivim smatra to što je na našoj zastavi prvo bijelo polje, a to gubernator Živčić potkrjepljuje i ustaškim vijencem na kojemu je također prvo bijelo polje, kako on tvrdi na šahovnici, umjesto da koristi službeni izraz grb.

Zatim je veliki krimen to što je predsjednik Miljak održao govor i na kraju pozdravio s Bog i Hrvati i Za Dom spremni, a onda su svi nazočni počeli pjevati ustaške pjesme „Evo zore evo dana“, Zovi samo zovi“ i druge koje veličaju Francetića. Da gubernator Živčić i nije tolika naivčina pokazuje vješto podmetanje lažne tvrdnje da su svi nazočni nakon što je Miljak navodno viknuo „Pozor – za dom“ dizali ruke u vis. Laž je i da je gubernator sve to vidio ili netko od njegovih sluga, jer je milicija stigla kada smo mi komemoraciju završili, pa ništa od navedenoga nisu niti mogli vidjeti.

Pozivamo sve naše članove koji su dobili ovakav sramotni optužni prijedlog da ne nasjedaju na te gubernatorove podvale i neka slobodno priznaju da je predsjednik Miljak pozdravio Za Dom spremni, da nam je prvo bijelo polje na zastavi i vijencu, da smo pjevali ustaške pjesme. Na gubernatoru Živčiću ostaje dokazivanje da je sve to što je tamo nadrobio kažnjivo. Nakon što dobijemo i ovaj spor kao i sve do sada u sličnim slučajevima, protiv gubernatora ćemo podnijeti tužbu a od države tražiti naknadu troškova.

Bog i Hrvati ! Za Dom spremni !

Što će reći Tomašić? Kod sina glavnog tajnika HSP-a AS pronašli konoplju

Policija je kod Hrvoja Ćorića (27), inače sina Pere Ćorića, glavnog tajnika HSP-a dr. Ante Starčević, stranke koja snažno zagovara borbu protiv droge i narkomanije, pronašla 33 sjemenke i pet stabljika indijske konoplje u Četvrtak u Vukovaru. Hrvoje Ćorić od prije je poznat policiji po sličnim prekršajima, ali javnost o njima nikad nije izvješćivana.
- Teško mi je to priznati, ali istina je da su kod Hrvoja pronađene stabljike i sjemenke konoplje - rekao je Ćorić.

(bb/VLM)

Sastanak GO A-HSP Zagreb

Dana 06. rujna 2012. u Zagrebu je održan sastanak gradske organizacije Autohtone - Hrvatske stranke prava - Zagreb. Na sastanku je bilo govora o izdajničkoj vlasti koja sve radi po napucima iz EU. Ulaskom Hrvatske poskupit će grijanje, plin i struja , a da Vlada o tome neće moći utjecati stoji u novom Zakonu o energetici. Također ulaskom u EU čeka nas i uvođenje trošarina na električnu energiju i plin koje sada ne plaćamo. Ulaskom u EU izgubit ćemo samostalnost i oni koji su se zalagali za ulazak Hrvatske u EU će odgovarati i snositi posljedice. Također Autohtona - Hrvatska stranka prava branit će autocestu koju ovi izdajnici žele dati strancima u koncesiju. Autocestu smo svi mi gradili i ona je naše vlasništvo , a ne Linića, Čačića ili Milanovića.

HČSP sudjelovala u obilježavanju 80. obljetnice Velebitskog ustanka

Hrvatska čista stranka prava sudjelovala je u obilježavanju 80. obljetnice ustaškog ustanka poznatog kao Velebitski ustanak. Ustanak je počeo 7. rujna 1932. napadom na žandarmerijsku postaju u Brušanima, a u njemu je sudjelovalo deset ustaša kojima se poslije priključilo pedesetak ustanika iz Like. Odluku o ustanku donio je poglavnik Ante Pavelić na sastanku u Austriji. Ustanak nije imao zadaću ni plan podignuti široke mase na noge, nego samo zadati udarac zločinačkom režimu kralja Aleksandra prvog (i posljednjeg) i dati do znanja i njima i hrvatskom potlačenom narodu da postoje snage koje pripremaju jedini mogući odgovor na srpski teror, a to je oružana borba kao jedini jezik koji okupator poznaje.

Komemoracija je održana kod spomen ploče u Brušanima, zatim na grobu viteza Stjepana Devčića u Jadovnom na Velebitu, a onda je fra. Nediljko Knezović služio svetu misu za pokojnog Devčića i sve žrtve Velebitskog ustanka. Fra. Nediljko je održao nadahnutu propovijed naglasivši da svi narodi koji drže do sebe slave svoje junake, a kod nas Hrvata i nije baš tako. Stoga se i može dogoditi da se tek sada nakon osamdeset godina obilježi grob ustaše Stjepana Devčića i da se o tomu može slobodnije govoriti. Ali nema sreće za ovaj narod dok ga vode oni koji u tom istom Jadovnom obilježavaju tobožnje stratište i sikću svoje laži nad praznom jamom tvrdeći da je u njoj 40.000 Srba koje je su tu ubacile ustaše.

Stjepan Devčić doista je istinski junak i svjetionik slobode i njegov grob je zaglavni kamen hrvatske državnosti. Kada je njegova grupa otkrivena u jutro 13. rujna u Jadovnom, počelo je puškaranje između ustaša i žandara. Devčić je bio teže ranjen i vidjevši da se ne može izvući zapovjedio je suborcima da se povuku dublje u Velebit a njega neka ostave da im drži odstupnicu. Kada mu je nestalo streljiva on je aktivirao zadnju bombu i usmrtio sam sebe da ne padne živ u ruke žandara. Preživjele ustaše su se nakon toga povukle u Italiju tj. u Zadar, a ustanici iz okolnih mjesta su posakrivali oružje i vratili se svojim kućama. U tomu ustanku je sudjelovao i vitez Rafael Boban, Andrija Artuković i Marko Došen kao domaći organizatori, Juco Rukavina i drugi.

Organizatori obilježavanja su bili Udruga Hrvatskih Dragovoljaca Domovinskog Rata Grada Rijeke i Bilaja (Gospić) i Hrvatski Zbor. Od strane HČSP-a nazočili su članovi iz Zagreba i Rijeke te smo zajednički položili vijenac na grob ustaše i viteza Stjepana Devčića.

Bog i Hrvati!

Zagreb, 8. rujna 2012.

Josip Miljak, predsjednik

Gradski odbor HČSP-a grada Zagreba u pripremi za lokalne izbore

Zagreb, 4. rujna 2012.

Danas je u Zagrebu održana redovna sjednica Gradskoga odbora HČSP-a grada Zagreba. Razgovaralo se o sljedećim lokalnim izborima i mogućim koalicijama o čemu su razgovori već u tijeku. Kako je općepoznato da se HČSP stalno zalaže za stvaranje jake domoljubne političke alternative, mi i u ove razgovore ulazimo otvorena srca i spremni smo na zajedništvo svih pravaša.

Odlučeno je da se formira jak i stručan tim koji će ubrzo izraditi cjelovit program za grad Zagreb. Taj stručni stožer sastavljen je isključivo od ljudi iz zagrebačkog HČSP-a, s jednim izuzetkom, i pokriva širok spektar struka koje će zasigurno iznaći prava rješenja koja ćemo ponuditi u kampanji na izborima. Riječ je o mladim i stručnim ljudima koji su spremni smijeniti učmalu i korumpiranu ZG dinosaur-birokraciju.

Za povjerenika Gradske četvrti Črnomerec GO imenovao je Domagoja Kruhaka, studenta treće godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

GO grada Zagreba

Sjednica SO HSP-a 1861

Na današnjoj sjednici SO HSP-a 1861. u Zagrebu potvrđene su odluke da nema nikakvog ujedinjenja za izdajnicima pravaštva niti će se ostvarivati ikakvi kontakti sa liderima ostalih tzv. pravaških stranaka. Neka nas je i za jedan kombi ali smo za 5, dosljedni i nepotkupljivi. Sa izdajnicima i Slavoserbima razgovara i pregovara nema. Jedino mjesto gdje ćemo se suočiti su sudovi vezani za pravo na zastupanje HSP-a (Đapić i Srb) te ubojstvo Ante Paradžika (R. Tomašić). Pozivamo obično članstvo ostalih pravaških stranaka da prestanu davati legitimitet pravaškim Judama, Srbu, Tomašićki, Gabelici i ostalim antipravašima. Također, UBHOS poziva na suradnju sa ostalim udrugama HOS-a gdje im je cilj ujediniti hosovce u jednu krovnu udrugu HOS-a, ali bez onih koji su preko Đapića i Kvesića dobivali lažne potvrde da su bili u HOS-u iako HOS-a vidjeli nisu i gdje su se vršile makinacije koje su prijavljenje DORH-u i MORH-u još prije 10 godina. Srdačan pozdrav u ime HSP-a 1861. i UBHOS-a. Predsjednik HSP-a 1861 Dobroslav Paraga i predsjednik UBHOS-a Ante Perković.

Imenovanja u A-HSP-u

Imenuju se za povjerenike Autohtone - Hrvatske stranke prava gosp. Domagoj Buljat - Zadar, gosp. Zoran Mareković - Vinkovci i gosp. Ante Ivišić - Trilj.

Povjerenici imaju zadaću sazvati Izborne zborove i stranku pripremiti za predstojeće lokalne izbore.

Bog i Hrvati !

Zagreb, 28. 08. 2012.

Autohtona - Hrvatska stranka prava

predsjednik Dražen Keleminec

(hrvatskipravasi.hr)