Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru 2

ponedjeljak, 08.09.2008.

ČETVRTA GODINA-Politički sustav

POLITIČKI SUSTAVI

TEORIJSKO – POJMOVNE OSNOVE POLITIČKIH SUSTAVA

PREDMET I METODE ZNANOSTI O POLITIČKIM SUSTAVIMA

Politički sustavi su nastali kao posebna disciplina postepenim odvajanjem iz političkih i ustavnopravnih znanosti . Predmet znanstvene discipline o političkim sustavima odnosi se na politički sustav kao posebnu pojavu , ali i na množinu političkih sustava. Budući da nije jednostavno odrediti predmet izučavanja političkih sustava, znanstvenici su izbjegavali određivanje tog predmeta .
Politički sustavi su živa , dinamična i nezaobilazna disciplina .Predmet političkih sustava kao znanstvene discipline je ustroj , organizacija i funkcioniranje javne vlasti u određenom društvu u usporedbi sa drugim društvom .

1. POREDBENA ILI KOMPARATIVNA METODA

Poredbena metoda je primjenjiva samo na pojave iste vrste . Osnovna pretpostavka uspoređivanja je usporedivost promatranih pojava (parlament s parl., vlada s vladom, predsjednik s predsjednikom druge države).
Poredbena metoda koristi se i u pravnom znanostima , ali se ona tu ograničava na normativnu i institucionalnu analizu ;u političkoj znanosti više se koriste sociološka metoda i druga znanstvena istraživanja .
Temeljno je pravilo poredba istih pojava , politički sustav je nezamisliv bez ove metode .

2. ANALIZA SADRŽAJA USTAVA

Politički sustav je uvijek pravno uokviren i normiran ustavom i zakonom . Vršeći analizu sadržaja ustava doći će se do relevantnih spoznaja o kvalitativnim i kvantitativnim svojstvima političkog sustava .
Normativno – pravna analiza ima ograničen domet zbog postojanja raskoraka između normativnog i stvarnog . Ono nam omogućuje da saznamo kakvo je stanje trebalo biti ,a ne kakvo ono jest . Normativna rasćlandba pruža samo mogućnost prosudbe o prirodi sustava , ona nam samo određuje polaznu poziciju i omogućuje pristupanje spoznaji ; znatno je lakše istraživati statički dio strukture, a teže dinamički .

3. OPIT ILI EKSPERIMENT

To je pomoćna znanstvena metoda u društvene znanosti prenesena iz prirodnih . Eksperimentiranje je plansko opažanje pojava koje se odvija u manje – više kontroliranim uvjetima , koje se može ponavljati i ispitivati .
Ako je opit nemoguće primijeniti na cjelinu političkog sustava , to ne isključuje njegovu upotrebu na istraživanje pojedinih dijelova .

Za političko eksperimentiranje pored dobrog poznavanja statistike potrebno je :

1. poznavanje ponašanja koje želimo stvoriti ili reproducirati
2. iskustvo u strogoj primjeni tehnike
3. bogata mašta

Snyder ukazuje na 4 pretpostavke koje treba imati u vidu kod primjene opita .

1. politička stvarnost se ne može obuhvatiti ni u kakvom laboratoriju ,
2. promatranje malog broja ljudi u umjetnim situacijama ne govori nam ništa o ponašanju velikih skupina ,
3. nikakve tvrdnje o stvarnom svijetu ne mogu se izravno testirati u laboratoriju ,
4. stimulansi koji postoje u stvarnom svijetu ne mogu se simulirati .

Opit se može primijeniti i na manje masovne pojave i tamo gdje se primjenjuje izvanredno je plodan , povećava sigurnost .
4. INTERVJU , ANKETA , PRIRODA SLUČAJA

POJAM , SADRŽAJ I BIT POREDBENOG STUDIJA POLITIČKIH SUSTAVA

Politički sustav je splet institucija kojima je utvrđen i reguliran odnos javne vlasti i društva .
Dvostrano definiranje je nastalo zbog složenosti predmeta političkih sustava. Druga šira definicija:
Politički sustav je organizirana funkcionalna cjelina političkih institucija, organizacija, djelatnosti i političke kulture u cilju ostvarivanja vlasti i uspostave poželjnog odnosa javne vlasti i društava .
Politički sustav čine :političke institucije, organizacije, djelatnosti i politička kultura. Za skladno funkcioniranje političkog sustava važan je međuodnos političkih institucija. Preko političkih institucija nositelj političke vlasti osigurava provedbu vlastite volje, a onemogućuje ostvarivanje divergentnih volja i grupa pojedinca. Međusobni odnos političkih institucija regulirani su ustavom, tako da se točno zna djelokrug, ovlasti, odgovornost članova. Valjanost nekog političkog sustava, a osobito onog nj. dijela koji sačinjavaju država i nj. institucije ovisna je od kvalitetno provedene političke institucionalizacije .
Faktori koje treba utvrditi da bi se pronašla bit političkog sustava :
1. ekonomska i socijalna infrastruktura
2. ustrojstvo političkih institucija
3. organizacija državne administracije i njen odnos prema političkim tijelima
4. društvena klima ,tradicija, ideologija , kultura ..
«SUSTAV» - ukupnost načela , stvari ili dijelova koji su međusobno povezani i usklađeni tako da čine jedinstvenu cjelinu.
« POLITIČKI » - « POLITIKA » - vještina upravljanja društvenim procesima i sposobnost razrješenja konfliktnih društvenih stanja .
Politički sustav označava sustav vlasti , moći i političkog odlučivanja , u okviru države kao najvažnije političke organizacije , ali ne samo u okviru društva .

STRUKTURA I ELEMENTI POLITIČKOG SUSUTAVA

Svaki pol. Sustav sastavljen je iz brojnih elemenata. Svi oni, u svojoj ukupnosti i pojedinačno, čine strukturu p.s. Struktura p.s. značajna je za nj. funkcionalnost, demokratičnost i učinkovitost.

Bitni elementi političkog sustava svrstavaju se u grupe :

1. SAMOSTALNI PREDSTAVNICI I NOSITLJI POLITIČKE VLASTI
To su najviši organi i tijela koji svoj mandat temelje na neposrednim izborima , odnosno ustavnim i zakonskim ovlastima , a tu spadaju :
a) parlament – najviše državno političko i predstavničko i zakonodavno tijelo .Više ili manje njemu su podređeni svi drugi organi. Karakterističan je za sve države republikanskog uređenja , u kojima je narod nositelj suvereniteta. Na neposrednim izborima narod bira svoje predstavnike u parlament , a on u ime naroda upravlja državom . Parlament može biti jedno , dvo ili trodomni ; pošto ima veći broj članova biraju se razna pomoćna tijela : odbori , komisije .
b) šef države – samostalno organ političkog odlučivanja ; u monarhiji – car ; u republikama – predsjednik republike ili vlade . On predstavlja državu u inozemstvu i vrhovni je državni poglavar , objavljuje rat , zaključuje mir , izdaje i ukida punomoć, postavlja i razrješava diplomatske predstavnike. Njegove funkcije i ovlasti su utvrđene Ustavom . Funkciju šefa države može obavljati pojedinac , a može i kolektivno tijelo .
c) vlada – to je samostalno kolektivno tijelo političkog odlučivanja sastavljeno od ministara , ono nema zakonodavnu funkciju , već ima ovlasti donositi uredbe i podzakonske akte , priprema , predlaže i izvršava zakonske propise .Vlada je podređena šefu države , on je nositelj izvršne vlasti , vlada je njegov pomagač .
d) vrhovni , izvršni i sudbeni organi – u demokratskim državama oni imaju potpuni stupanj samostalnosti odlučivanja. U nedemokratskim sustavima nisu samostalni , tako da država gubi obilježje pravne države, ugrožene su prava i slobode građana . Oni imaju potpunu neovisnost od utjecaja drugih državnih organa . Samostalnost ovih organa podraz. njihovo neprikosnoveno pravo odlučivanja o stvarima koje se tiču funkcije sudovanja.
e) regionalni i lokalni organi vlasti – oni su segment političkih sustava ako im ustav i zakon daju pravo samostalnog donošenja političkih odluka . Za politički sustav je važan međusobni odnos svih navedenih organa .

2. POLITIČKE STRANKE , POLITIČKE INSTITUCIJE I ORGANIZACIJE
a) političke institucije – označavaju organiziranje i uspostavu raznih oblika , načela i odnosa u izvršavanju funkcija vlasti . One su sredstvo organizacije vlasti. To su demokratske i ustavne organizacije .
b) političke stranke – bore se za osvajanje vlasti , participaciju u vlasti , nezamjenjiv su dio suvremenog demokratskog društva . One se najčešće javljaju kao pokretači i inicijatori političkih aktivnosti .Stranke su u demokratskom društvu njegova unutarnja snaga koja inicira , usmjerava političke procese . Oni su aktivni činitelji koji nastoje uočiti sve nedostatke političkog sustava , sve kočnice i zapreke sustava koje utječu na njegovu neučinkovitost . Politički sustavi i stranke se međusobno isprepliću , sustav utječe na stanje demokracije , a stranke na odnos demokratskih pojava i procesa u državi .

3. POLITIČKE DJELATNOSTI , PROCESI I ODNOSI

To su sva službena i neslužbena ponašanja i aktivnosti koje poduzimaju političke stranke ,društvene grupe i pojedinci s ciljem realizacije vlastitih političkih ciljeva .
a) politički procesi – to je način donošenja odluke kojima se rješavaju sukobi interesa u društvenim institucijama i grupama. Procesi su demokratičniji utoliko što pružaju veću šansu građanima da utječu na politiku i na zbivanja .
Način na koji građani sudjeluju u političkim procesima :
1. samo prate politička zbivanja radi vlastite informiranosti
2. u njima sudjeluju povremeno – tijekom izbora
3. aktivno se uključuju u politički život kao članovi političkih stranaka
4. profesionalno se opredjeljuju za politiku kao za svoj životni poziv .
Najvažniji procesi : proces političkog odlučivanja i izborni proces .
b) političke djelatnosti – su aktivnosti koje se odnose na sudjelovanje u političkom životu, zajedničko donošenje političkih odluka i funkcioniranje vlasti . Vrlo su intenzivne , složene , posebno u vrijeme izbora , ratova i kriznih stanja .
c) politički odnosi – to su svi društveni odnosi koji se uspostavljaju između građana , stranaka , grupa i drugih političkih subjekata u pogledu uspostave vlasti u društvu .
- kooperativni odnosi – odnos suradnje
- konfliktni odnosi- odnos borbe i sukoba
Ako borbe prelaze okvire političkog sustava uspostavlja se novi sustav .

4. POLITIČKA KULTURA

Politička kultura je osnovni etičko – politički supstrat političke zajednice , ona je političkoj zajednici ono što je savjest pojedincu . Najbitniji supstrat političke kulture je tablica političkih vrijednosti . Kultura na dvojak način povratno utječe na politički sustav :
- politička tradicija – statički dio koji stabilizira i konzervira politički sustav njegujući u njemu sva pozitivna dostignuća iz povijesnog razvitka .
- političko stvaralaštvo – dinamički dio , dio kulture koji potiče , pospješuje, i usmjerava modernizaciju i usavršavanje političkog sustava .

ODNOS POLITIČKOG I DRUGIH SUSTAVA

1.ODNOS IZBORNOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Izbori i izborni sustav neposredno ili posredno snažno utječu na politički sustav i ukupan politički život jednog suvremenog društva.
Izborni sustav je jedan od važnih segmenata suvremenog društva . Izborima se rješava pitanje mandata na vršenje vlasti za određeno vrijeme i povjeravanje mandata onoj političkoj grupaciji koja pobjedi u izbornoj utrci ; tada do neposrednog izražaja dolazi politička volja naroda .
Svi građani jedne države zajedno , neposredno i tajno sudjeluju u izborima . Izbori su jedan od najvažnijih političkih procesa u državi . Svi organi i sva tijela zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti vuku svoju legitimnost iz demokratskih provedenih izbora . Izborni sustav je složen skup pravila i tehničkih postupaka koji su temelj sudjelovanje građana u izborima i njihove participacije u političkom životu.
DIETER NOHLEN – jedan od vrsnih poznavatelja izbornih sustava i njihova značenja za politički život, ističe da njihovu ulogu ne treba precjenjivati, ali ni podcjenjivati. Neki su znanstvenici pripisivali izborima svemoćno značenje . Prema NOHLENU , politički razvoj je posljedica brojnih činitelja .
MAURICE DIVERGER – temeljna mu je postavka da izborni sustav odlučno oblikuje stranački sustav, a on presudno određuje politički život neke zemlje .
Ovdje je riječ o svojevrsnom kauzalnom determinizmu .
IZBORNI MODELI

a) većinski – izbori su većinski kad je izabran kandidat koji postigne apsolutnu ili relativnu većinu .Većinski izbori imaju za posljedicu dvostranački sustav , jednostranačku većinu u parlamentu , jednostranačku vladu i njenu prevlast nad parlamentom i većinsku demokraciju .
b) razmjerni – izbori su razmjerni kad političko predstavništvo , što je moguće egzaktnije održava raspodjelu glasova na stranke. Razmjerni sustavi imaju za posljedicu višestranački sustav vlasti , pravednije političko predstavništvo , koalicijsku vladu , te uspostavu približne ravnoteže između vlade i parlamenta, a omogućuju konsenzulnu demokraciju .
Izbori mogu još biti : kompetitivni , nekompetitivni , semikompetitivni .
1. KOMPETITIVNI IZBORI – legitimiraju politički sustav i vladu . Imaju višefunkcionalni karakter jer omogućuju prijenos povjerenja na osobe i na stranke , mobiliziraju birače , podižu svijest birača , otklanjaju konflikte, izazivaju konkurentsku borbu za političku vlast .
2. NEKOMPETITIVNI IZBORI – to su jednostranački i nedemokratski izbori ne osiguravaju legitimaciju političkom sustavu i vladi . Nemaju veliko značenje unutar političkog procesa , prakticiraju se u totalitarnim sustavima gdje služe mobiliziranju narodnih masa .
3. SEMIKOMPETITIVNI IZBORI – predstavljaju pomirbu prethodna dva tipa .
Oni pokušavaju legitimirati postojeći politički sustav vlasti i stabilizirati autoritarni politički režim .Nastoje utjecati na unutarnje političko smirivanje i stjecanje ugleda prema vani.

2. ODNOS STRANAČKOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Političke stranke su oblici političkog organiziranja ljudi iste političke ideologije , utvrđene njihovim programima u cilju osvajanja i vršenja državne vlasti . Male stranke koje nemaju dovoljno pristaša koaliraju sa drugim strankama . Na putu realiziranja političkih ciljeva vode se političke borbe .Dok su te borbe u okviru institucija političkog sustava on funkcionira normalno , kada te borbe pređu pređu granice institucija to izaziva krizu društva. Snaga stranke ovisi o broju pristaša , osvojenih glasova na izborima od javnog mijenja , društvenih organizacija i udruženja.
Koliko će stranka imati mjesta u parlamentu ovisi o postotku na izborima . Na taj su način stranke inkorporirane u politički sustav. Problemi se zaoštravaju kada politička stranka osvoji apsolutnu većinu što joj omogućuje apsolutni monopol u donošenju odluka, tada se javlja problem ugroženosti demokracije.
Demokracija je ugrožena kad su oporbene stranke slabije i imaju manju moć utjecaja i kontrole nad vladajućom koalicijom . Kritičnost oporbenih stranaka daleko je veća od vladajućih . Političke stranke se međusobno razlikuju prema odnosu prema političkom sustavu i političkoj svijesti . Stranke koje su inkorporirane u politički sustav i koje imaju veću političku tradiciju obično karakterizira i određena politička kultura . Stranke stvaraju stranačku mladež , društveni ugled i politička kultura političara često je presudna za pobjedu .

MEĐUSOBNI ODNOS STRANAČKOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Stranački sustav označava generalnu fizionomiju političkog života zemlje . Kao što je stranački sustav određen izbornim tako je politički određen stranačkim sustavom. Izborni sustav utječe na stranački tako što određuje broj , strukturu i ovisnost političkih stranaka . Takav stranački sustav određuje oblik političkog . Politički sustav sa svim svojim elementima stvara uvjete političkog djelovanja i odlučivanja .

3. ODNOS PRAVNOG I POLITIČKOG SUSTAVA
Moderna država mora biti pravna država – država ograničena pravom . Država ne može izlaziti izvan okvira koju joj je omeđio pravni sustav . Da bi se državna vlast održala unutar postojećih zakona bilo je nužno uspostaviti negativnu kontrolirajući vlast – blokiranje vlasti pravom veta . Pravni sustav prožima sva bitna područja političkog sustava , podsustave ,..Svaka politička odluka lakše postiže legitimnost ako je legalna, što znači na zakonu utemeljena.
Kada izborni postupak kao važan politički čin ne bi bio reguliran pravom ne bi bio valjan ni priznat .

4. ODNOS POLITIČKOG I INFORMATIVNOG SUSTAVA
Informativni sustav je veoma značajan za funkcioniranje političkog sustava . Kvalitetno , sveobuhvatno istinito informiranje jedan je od bitnih zahtjeva suvremenog demokratskog društva . O funkcioniranju javne vlasti javnost mora biti informirana . Nepotpuno , neistinito i neblagovremeno informiranje može dovesti do zloupotrebe vlasti .Vladajuće stranke nastoje imati monopol nad cijelim sustavom informiranja . Samostalnost informativnog sustava jedan je od pokazatelja demokratičnosti političkog sustava .U totalitarnim sustavim informativni sustav je cenzuriran , podređen .
JAVNO MJENJE – oblik kolektivnog rasuđivanja političke javnosti o društvenim situacijama posebno važnim za društvenu zajednicu .
Ono je izraz kolektivne svijesti političke javnosti jednog demokratskog društva o nekom izuzetno važnom političkom ili drugom pitanju. Formira se na više načina: spontano , institucionalno i namjerno izazvano . Najčešće spontano nastaje . Javno mjenje ima više funkcija .One se ogledaju u očitovanju stavova političke javnosti , usmjeravanju političke prakse , pritisku na vlast radi donošenja određenih pol. odluka .Odnos aktualne političke vlasti spram formiranja javnog mijenja je takav je da ona uvijek nastoji nad njim ostvariti punu kontrolu .
Načela po kojima se organiziraju politički izbori :
1. opća pristupačnost ulozi birača za čitavo stanovništvo
2. jednakost težine glasa
3. tajno glasovanje
Istraživanje javnog mnijenja - delikatan, složen i odgovoran posao. Cilj mu je predvidjeti ponašanje masa i budući razvitak neke društvene pojave koju istražujemo uz relativnu sigurnost predviđanja..
GRUPE ZA PRITISAK – interesne grupe koje nastaju spontano , ali organizirano .One metodom pritiska i iznuđivanja nastoje utjecati na vladu radi donošenja odluka koje im odgovaraju .Sve grupe za pritisak su interesne , ali sve interesne grupe nisu grupe za pritisak . Mogu biti: formalne , neformalne , kratkoročne , dugoročne .
Karakteristične su jer se koriste sredstvima masovnog komuniciranja , animiraju javno mnijenje za iznuđivanje vlastitih ciljeva, nisu imune od korištenja nedozvoljenih sredstava i metoda pol. borbe. Javljaju se inicijativom za veće ili manje promjene političkog sustava .

5. POLITIČKI SUSTAV I SUSTAV LOKALNE SAMOUPRAVE
Svaki pol.sustav nužno mora ostaviti dovoljno prostora za uspostavu i funkcioniranje sustava lok.samouprave, koja nadomješćuje brojne nedostatke globalnoga pol. sustava
Načela Europske povelje o lokalnoj samoupravi :
- da u svim zemljama članicama važi demokratsko načelo prava građana da sudjeluju u vođenju javnih poslova .
- da je ovo pravo najneposrednije moguće ostvariti na mjesnoj razini
- da samo mjesne vlasti osiguravaju efikasnu upravu prema građanima
- da je jačanje samouprave značajan doprinos Europi .
Sustav lokalne samouprave nije suprotstavljen političkom sustavu , naprotiv on pomaže lakšem i učinkovitijem funkcioniranju .
U sustavu lokalne samouprave postoji specifičan način odlučivanja – REFERENDUM.
REFERENDUM – je oblik izravnog odlučivanja građana sa pravom glasa o bitnim političkim pitanjima .
Sličan je izborima , samo što se ovdje ne bira već odlučuje . Predmet odlučivanja može biti neko ustavno pitanje , promjena političkog sustava .Primjenom referenduma omogućuje svakom punoljetnom građaninu sudjelovanje u donošenju političkih odluka .Raspisivanje referenduma može biti obvezno i fakultativno . Referendum je sredstvo demokratskog odlučivanja , ali sve ovisi od toga tko ga raspisuje , u kakvim uvjetima, što mu je cilj i kako se provodi .

ODNOS ZNANOSTI I SUVREMENOG POLITIČKOG SUSTAVA I DRUGIH ZNANOSTI

ODNOS POLITIČKOG SUSTAVA I USTAVNOG PRAVA

Između njih nije jednostavno povući crtu iz tog razloga što politički sustav pravno reguliran ustavom kao temeljnim pravnim i političkim aktom .
NAČELO ZAKONITOSTI – zakonitost je izraz i mjera koliko su zakonski propisi učinkovito sredstvo reguliranja društvenih odnosa .
Pitanje zakonitosti je neposredno vezano za održavanje društvenog poretka . Predmet ustavnog prava je širi od ustavnosti i zakonitosti , ono se bavi i drugim odnosima i normama . Ustavno pravo se ne bavi samo proučavanjem političkih institucija dok se politički sustavi bave samo s tim .Ustavno pravo se koristi normativističkom metodom , a politički sustav poredbenom .

POLITIČKI SUSTAVI I TEORIJA DRŽAVE I PRAVA
Politički sustav je samo institucionalni okvir funkcioniranja jednog dijela državne vlasti . Sustave ne interesiraju dijelovi države koji ne spadaju u javnu vlast . Sličnost između njih postoji samo u onoj mjeri u kojoj je politički sustav dio strukture države , razlike su u svoj ostaloj nepodudarnosti predmeta i metoda .

Diferenciranje političkog sustava od ostalih političkih znanosti -
još je značajnije , ali i teže jer ni sam pojam politike nije jednako definiran.
Po nekima je Politika vještina i praksa upravljanja ljudskim društvima .
Politiku je teško odrediti kao znanost iz najmanje tri razloga :
1. zbog pristranosti da pod svaku cijenu brani sustav vlasti
2. zbog silnih primjena politikantstva
3. zbog svoje promjenjivosti

Znanost ima konstantne spoznajne vrijednosti i ne mijenja se preko noći . Zbog teškoće definiranja politike , teško ju je odvojiti od političkog sustava .
Politički sustavi su nastali procesom diferencijacije političkih znanosti iz potrebe da se jedan značajan segment politike u društvu prouči i objavi . Potreba za specijalizacijom unutar opće cjeline znanja nastane onda kada to znanje dosegne opseg i razinu i kada se više ne može razvijati unutar tradicionalne klasifikacije znanstvenih disciplina .

MEĐUNARODNA POLITIKA – bliska je suvremenim političkim sustavima , osobito u onom dijelu gdje se bavi otkrivanjem političkih procesa i zakonitosti koji utječu na funkcioniranje političkih sustava različitih država .
FILOZOFIJA POLITIKE – bavi se apstraktnim promišljanjem politike , političkog procesa i političke sfere društvenog života .
SOCIOLOGIJA POLITIKE – bavi se proučavanjem , utjecajem društva na politiku i obrnuto .

TEORIJE O POLITIČKIM SUSTAVIMA

1. na teorijska shvaćanja biti predmeta političkog sustava i njihovog mjesta u sustavu društvenih znanosti velik utjecaj imaju tradicionalne teorije .
2. društvene znanosti su pod utjecajem vladajuće politike , koja im nastoji odrediti okvire tako da se mogu razvijati slobodno , dotle dok svojim učenjem ne ugroze interese vladajućih grupacija .
3. vladajuća ideologija nastoji političke zakonitosti ideologizirati i staviti u službu vlastitih interesa .
4. političke zakonitosti su pod značajnim utjecajem subjektivnih stavova tzv. državnih službenika .

1.TEORIJA DETERMINIZMA
Polazi od stajališta da je politički sustav uvijek determiniran određenim prirodnom , ekonomskim i drugim činiteljima .Bit ove teorije je da polazi od jednog ili više ključnih činitelja koji zajednički determiniraju kakvo će biti društveno uređenje .
Ova je teorija postojala još u vrijeme Grčkih filozofa ( Platona , Aristotela )

2.TEORIJA INDETERMINIZMA
Nastala u novije vrijeme kao suprotnost prethodnoj teoriji koja je relativno netočna , zastarjela i prevladana . Ova teorija negira determinizam polazeći od toga da nema nikakvih bitnih faktora koji utječu na to kakav će biti politički sustav . Istina je ipak negdje na sredini jer ne može reći da je čovjeku i društvu sve unaprijed određeno , niti vlada potpuni indeterminizam .
Kakav će politički sustav biti ovisi o praktičnoj primjeni znanstvenih spoznaja , kreativnih sposobnosti političkih snaga i drugih činitelja .

3.TEORIJA FUNKCIONALIZMA
Posebno je istaknuta u radu Augusta Contea i Herberta Spencera .
Razvio ju je Emil Durkem , a usavršio Talcot Parsons .

Bit političkog sustava su funkcije pojedinih institucija: funkcija održanja društva , komunikacije, upravljanja, rukovođenja , promidžbe . Funkcionalizam promatra društvo kao jedan sustav, tj. Kao niz međusobno povezanih dijelova koji zajedno tvore cjelinu.
Primjena ove teorije podrazumijeva da je politički sustav samo jedan od podsustava društva u cjelini i da je njegova funkcija održanje društva .Nepravilno funkcioniranje pojedinih dijelova ugrožava sustav u cjelini .Ako se pripadnici društva zalažu za iste vrijednosti , nastaje jedinstvo sustava .Politički sustav nije sam sebi cilj , on je sredstvo skladnog funkcioniranja društva .

Parsons – promatra društvo kao sustav i dokazuje kako svaki društveni sustav posjeduje 4 temeljna funkcionalna preduvjeta : prilagodbu , postizanje cilja , integraciju i održanje obrasca . Oni se mogu shvatiti kao problemi koje društvo mora riješiti .

Bit funkcionalističke teorije - za ostvarivanje postavljenih ciljeva utemeljenih na konsenzusu o sastavu društvenih vrijednosti moraju postojati institucije kao dijelovi sustava koji vrše određene funkcije i pojedinci koji u njima imaju određene precizno definirane uloge. Kada svaka institucija pravilno i pravodobno obavlja svoju funkciju, odnosno svaki pojedinac svoju ulogu, stvoreni su bitni temeljni preduvjeti da politički sustav omogući skladno odvijanje svih bitnih pol. procesa u društvu.

Prigovori teorije funkcionalizma :

1 institucije nemaju uvijek blagotvoran učinak na održanje sustava
2. ni u jednom društvu nema potpunog konsenzusa o sustavu društvenih vrijednosti
3.funkcionalizam izdiže sustav iznad čovjeka tako da izgleda da sustav ima aktivnu , a čovjek pasivnu ulogu .
4.funkcionalizam obraća pozornost samo na faktore koji stabiliziraju sustav
5.funkcionalizam nije uspio adekvatno riješiti društvene promjene

4.TEORIJA DRŽAVE I VLASTI

Država je najvažnija institucija vlasti i najorganiziranija politička institucija društva . Između države i političkog sustava jednog te istog društva nema bitnih razlika. Politički sustavi za predmet svog proučavanja ne mogu imati samo državu i državnu vlast tim prije što oni poredbenom metodom istražuju sličnosti i razlike brojnih pol. Sustava različitih država. Zato se ova teorija čini neprihvatljivom.

5.TEORIJA O POLITIČKOM PROCESU

Proces je dinamična kategorija , to je pojava u nastajanju . Svako društvo ima političke procese , neki traju duže , a neki kraće npr. završetkom izbora prestaje i izborni proces .
U političkom sustavu politički proces je važan jer je to način donošenja odluka kojima se rješavaju sukobi interesa u društvenim grupama i institucijama, posebno kao način donošenja odluka od značaja za ravnotežu, funkcioniranje i razvitak društva, pa se pol. sustav određuje kao skup ovakvih pol. procesa.









DRUGO POGLAVLJE

POLITIČKI SUSTAV I POLITIČKO – PRAVNA STRUKTURA DRUŠTVA

ODNOS POLITIKE I POLITIČKOG SUSTAVA

Politika svojim stavovima i odlukama utječe na politički sustav i njegovo funkcioniranje , a politički sustav ima značajan povratni utjecaj na politiku . Vladajuća politika se odlučuje za politički sustav koji će najbolje izraziti njene interese . Kada je već uspostavljen jedan politički sustav onda on dobiva relativnu autonomiju u odnosu na politiku koja ga ne može po vlastitoj volji mijenjati kada hoće . Radikalne promjene sustava poduzimaju se izuzetno – u prijelomnom vremenu – ratu .
Na postupne promjene sustava vladajuća politika se odlučuje iz tri razloga :
1. neracionalno je mijenjati cijeli sustav ako on dobro funkcionira
2. svaka , pa i najmanja promjena za sobom povlači drugu promjenu
3. jednom ustanovljen sustav najbolje izražava interese vladajućih grupacija .
Prevladani politički sustavi mogu se radikalno mijenjati, a ne postupno. npr. Jugoslavenski sustav – političari su se sastajali da donesu rješenja , odnosno postupne promjene , rezultat tog rada bila je dijagnoza kojom su se predložile mjere « ozdravljenja « tog « bolesnog» sustava . Temeljni uzrok krize je bilo nejedinstvo , nerazmjer , s jedne strane su bila htijenja nositelja centralizacije ,a s druge strane potrebe naroda i narodnosti za očitovanjem vlastitih posebnosti kroz decentralizirani sustav . Političke odluke koje donosi vladajuća politika moraju biti prilagođene političkom sustavu .
Marksistička vladajuća politika zagovarala je ukidanje politike . Predstavnici građanske teorije smatraju politiku neophodnom . Politički profesionalizam bi bio društveno štetan jer bi najvažnije funkcije bile rezervirane isključivo za pripadnike političke stranke, klase, obitelji, struke ili koje društvene elite.
Upravljanje složenom političkom strukturom ne može biti bez profesionalizma , ali on mora biti sveden na optimalnu mjeru .

POLITIČKI SUSTAV I POLITIČKA MOĆ

Politički sustav se ne pojavljuje kao nositelj moći , nju imaju pojedini organi sustava .
Moć se može iskusiti kao oduševljenost , može biti kao oslobođenje kreativne energije , podsticaj vitalnosti , a može uništiti motivaciju , stvoriti depresiju .
Dva oblika moći:
VLAST – onaj oblik moći koji je prihvaćen kao legitiman , ispravan i pravedan .
SILA – oblik moći koji njoj podložni ne smatraju legitimnom .
Kada se moć realizira kao vlast , znači da je ona odobrena objektivnom voljom iskazanom u ustavu , zakonu i drugim aktima , sve drugo je zloupotreba vlasti . Sila kao moć je nelegitimna i mora biti eliminirana . Kada je moć utemeljena na objektivnoj volji zakonodavca , to znači da je ona u funkciji ostvarivanja općih ciljeva i vrijednosti .
U izgradnji političkog sustava neke zemlje osobito je važno izvršiti optimalnu distribuciju političke moči tako da postoji sklad između ovlasti i odgovornosti . Društvena moć se distribuira ovisno o vrijednosti sustava , ciljeva , interesa veličine društvenih grupa i stupnja organiziranosti tih grupa . Distrib. Se vrši tako da nitko nije svemoćan i da ne dolazi do miješanja ovlasti.
Koncentracija moći u središnjim organima vlasti najveća je u totalitarnim političkim sustavima . U pluralističkom modelu vlast je raspršena u cijelom društvu , tu je moguće nadmetanje i konkurencija ideja , stavova . Postojanje mnogih središta moći jedva nam jamči da će vlast :
- htjeti poslušati sve njih jednako
- učiniti bilo što drugo osim komunikacije sa vođama središta
- biti na pozicijama moći
- učiniti bilo što u pitanjima o kojima se raspravlja

Međusobni odnos političkih sustava i moći ovisan je od oblika moći .
VLAST – politički sustav je sustav legalno izabrane vlasti koja svoj mandat i ovlasti vuče iz demokratskih tijela i provedbe zakona
SILA – karakteristična za totalitarne sustave , koji su sutermeljeni na sredstvu prisile. Moć je često povezana sa nasiljem , valja razlikovati legitimno od nelegitimnog nasilja, legitimno provode organi i institucije vlasti , a nelegitimno pojedinci .

POLITIČKI SUSTAV I DRŽAVA

SLIČNOSTI
Država je organizacija za zaštitu onog načina proizvodnje koji je u interesu vladajućih klasa . Pol. sustav je samo jedan mehanizam preko kojeg država širi temeljni oblik vlasništva . Država je složena društvena pojava koja se ne može objasniti samo sa jednom funkcijom . Mnoge državne institucije su institucije političkog sustava , a to dovodi do prividnog shvaćanja o istovjetnosti tih pojava .

RAZLIKE
1. sve institucije države ipak nisu institucije političkog sustava . Samo najvažnije državne institucije čine strukturu političkog sustava .
2. interakcija države i političkog sustava ne odvija se u oba smjera istim intenzitetom . Država ima znatno aktivniju ulogu , dok je uloga političkog sustava znatno pasivnija .
3. postojanost države i političkog sustava nije ista, država je znatno postojanija , a politički sustav je daleko podložniji promjenama
4. ako se država shvati preširoko pa se identificira sa cijelim društvom , onda je politički sustav uža kategorija, a ako se država shvati preusko onda se tretira kao uža kategorija političkog sustava
5. politički sustav omogućuje skladno funkcioniranje vitalnih dijelova državne organizacije. Sam po sebi on nije politički subjekt već oblik povezanosti organa vlasti . Mnogi državu smatraju čuvarom postojećih političkih sustava vlasti , pod njenom stalnom pozornošću su sve oblasti društvenog života .
6. država pokazuje tendenciju sve većeg miješanja u društveni život , to je « etatizacija « društva . Tamo gdje je etatizam razvijen politički sustav se svodi na javnu vlast , a u njoj odlučujuću ulogu imaju vlada i izvršni organi .

POLITIČKI SUSTAV I PRAVO

Pravo nastoji normirati cjelokupnu društvenu zbilju i ponašanja svih političkih subjekata , Između normativnog i stvarnog uvijek postoje razlike i odstupanja . Pravo i pravni sustav su u zakon pretvorena volja vladajućih društvenih snaga .; zato je svako pravo iskristalizirana politika pretvorena u sustav pravnih normi radi postizanja ciljeva onih koji su na vlasti . Pravo nikada ne može normirati sve društvene odnose niti unaprijed predvidjeti i otkloniti sve zastoje i kočnice ostvarivanja pravnih normi radi postizanja ciljeva onih koji su na vlasti .
Pravo nikada ne može normirati sve društvene odnose niti unaprijed predvidjeti i otkloniti sve zastoje i kočnice ostvarivanja pravnih normi u društvenoj zbilji npr. politički sustav bivše SFRJ nije mogao otkloniti proturječnost između onog što ljudi hoće i onog što ljudi čine , između vidljivog i nevidljivog sustava i ustava .Po disproporciji između normativnog i stvarnog dolazi od tuda što je svaki pravni sustav opterećen nedostacima – on nije savršena cjelina . Najveći raskorak se javlja na području ljudskih prava i sloboda .
Npr. strani radnik može biti zaposlen tek ako se domaći nije javio na natječaj . Vladajuće političke grupacije voljne su dosljedno poštivati ustavom zajamčena prava i slobode samo do mjere koje nisu ugroženi njihovi interesi .
Za odnos normativnog i stvarnog političkog sustava važna su dva procesa :
1. POZITIVACIJA PRAVA – prvo često djeluje kao dogmatski sustav normi , time koči donošenje odluka i brze promjene stanja koje nameće težnja za demokratizacijom politike .
2. DEMOKRATIZACIJA POLITIKE – sputava je birokratizacija .Ona je posebno izražena u vrhu hijerarhije političkog odlučivanja .
Problem kod hijerarhije i birokratizma kako njihove negativne efekte svesti na najmanju moguću mjeru i povećati aktivno sudjelovanje naroda .

POLITIČKI SUSTAV I SUSTAV VRIJEDNOSTI

POLITIČKI SUSTAV I DEMOKRACIJA

Pojam , bit i karakter demokracije

DEMOKRACIJA – vladavina naroda ( demos – narod; cratein – vladati )
Demokracije nema tamo gdje su građani potpuno potisnuti u donošenju odluka .
Suvremeno poimanje ne može bit demokracije svesti samo na odnos vlasti i naroda već se bavi i sudbinom demokracije pred izazovom međuovisnosti .Uvjeti koje mora sustav ispunjavati da bi se mogao nazvati demokratskim :
1. mora imati demokratski donesene zakone koji se primjenjuju i obvezuje građane
2. mora postojati separacija između sudske , zakonodavne i izvršne vlasti
3. mora imati političku vlast izabranu na demokratskim izborima
4. mora imati osigurane kanale kontrole i utjecaj građana na proces odlučivanja
5. Demokracija je kao biljka koja se mora strpljivo zalijevati i odgajati da ne bi uginula .

UVJETI DEMOKRATIČNOSTI :
1. prvi uvjet demokratičnosti političkog sustava su demokratski doneseni zakoni koji se primjenjuju i obvezuju sve građane .To su zakoni koje je donijela demokratski izabrana legitimna i parlamentarna vlast .
2. razdvojenost zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti
Ako ista tijela donose i provode zakone , a sudska vlast nije samostalna već podređena , onda se građani nemaju kome žaliti na postupke državne uprave .
3.demokratski provedeni izbori su ogledalo demokracije
4.kontrola vlasti nad vršiteljima vlasti i institucijama političkog sustava .

a) kontrola opozicije – označava dinamički aspekt demokracije
Ako ne postoji opozicija nema ni demokracije , to bi dovelo do uzurpacije vlasti .
b) javno mijenje – reagira na sve oblike uzurpacije vlasti od strane vladajućih
c) međusobna kontrola institucija i političkih sustava - šefa države , vlade , parlamenta
d) obveza potpunog , pravovaljanog i istinitog informiranja javnosti
e) sudjelovanje punoljetnih građana u političkom životu zemlje

BIT DEMOKRACIJE :
Demokracija je vladavina naroda koju on ostvaruje kroz različite oblike neposrednog odlučivanja kao i preko svoji neposredno izabranih predstavnika u institucijama i organima političkog sustava u cilju realizacije općenarodnih interesa .

ZNAČAJ DEMOKRACIJE :
Za čovjeka , društvo i državu izuzetno je veliki značaj .Posebno je značajna za male narode i države koje su tek nastale . Njihovo integriranje u svjetsku zajednicu bitno ovisi od stanja demokracije .Tek u demokraciji pojedinac i zajednica ostvaruju obostranu sreću i blagostanje . Onaj sustav koji ostvaruje stvarnu participaciju naroda u odlučivanju je priznat .
Prepreke ostvarivanja demokracije : neobrazovanost narodnih masa , zato narod traži posrednika u ostvarivanju vlasti – putem stranaka , ali u posredovnoj demokraciji stranke nisu uvijek iskrene pa manipuliraju sa narodom .
Jedan od najvažnijih kriterija za ocjenu stanja demokracije je stanje individualnih i grupnih prava i sloboda . Društvo koje dominira nad pojedincem tako da on nema mogućnost očitovati vlastite ciljeve nije demokratski . Može se na pojedinca utjecati pa makar i protiv njegove volje , uputiti ga da uzmogne bolje rasuđivati . Dominacija društva nad pojedincem prvi je simptom odsutnosti demokracije u političkom sustavu

MODELI DEMOKRACIJE I DEMOKRACIJA KAO DVOSTRANI PROCES

HELD – ističe dvije skupine različitih modela dominacije

I .ČETIRI KLASIČNA MODELA
1.STAROGRĆKA DEMOKRACIJA
2.LIBERALNA DEMOKRACIJA , PROTEKTIVNA DEMOKRACIJA
3.RAZVOJNA DEMOKRACIIJA
4.MARKSISTIČKA PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA

II. ČETIRI SUVREMENA MODELA
1.KOMPETITIVNA ELITISTIČA DEMOKRACIJA
2.PLURALIZAM
3.PRAVNA DEMOKRACIJA
4.PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA

KLASIČNI MODELI DEMOKRACIJE

1. STAROGRČKA DEMOKRACIJA

a) atensku demokraciju je obilježavala odanost republikanskom gradu i državi , podređenost privatnog života javnim poslovima i zajedničkom dobru .
b) u toj demokraciji građani su mogli razvijati i ostvarivati svoje sposobnosti i znanja , razlike u sposobnosti i zasluzi su bile priznate

Karakteristike ovog tipa demokracije : izravno sudjelovanje građana u zakonodavstvu , sudstvu ,suverenost skupštinske vlasti , višestruki načini izbora građana za javne službe , nepostojanje povlastica javnih službenika u odnosu na ostale građane, ograničeni mandat .
OPĆI UVJETI : u kojima može funkcionirati ovaj model demokracije su : mali grad država , robovsko gospodarstvo koje stvara slobodno vrijeme za građane , kućanski rad žena koji oslobađa muškarce za bavljenje javnim poslovima i ograničenost građanstva na relativno mali broj osoba.

2. PROTEKTIVNA DEMOKRACIJA

Je jedna varijanta liberalne demokracije .Zastupljena je u djelima Makijavelija .,Loka . Hobsa …
Značajke : suverenitet naroda , redoviti izbori , tajno glasovanje , stranačko
natjecanje , vladavina većine i podjela vlasti na zakonodavnu , izvršnu , sudbenu
Opći uvjeti : razvitak politički autonomnog civilnog društva , privatno vlasništvo , tržišno gospodarstvo , patrijarhalna obitelj, i prošireni teritorijalni opseg nacije .

3. RAZVOJNA DEMOKRACIJA – RADIKALNI MODEL

Je druga varijanta liberalne demokracije .Zastupljena je u djelima Žan Žak Rusoa, Milla i dr..
Značajke : odvojenost zakonodavne i izvršne funkcije vlasti , jednodušnost u odlučivanju o javnim pitanjima ,a ako toga nema, onda propisno glasovanje s pravom većine, nadzor nad obavljanjem izvršnih funkcija vlasti i postavljanje izvršnih organa vlasti neposrednim izborima ili ždrijebom .
Opći uvjeti u kojima je moguć ovaj oblik vlasti: mala industrijska zajednica , difuzija vlasništva i ovisnost građana o posjedovanju , te slobodno vrijeme za muškarca u cilju bavljenja politikom i sudjelovanja u vlasti .

RAZVOJNA DEMOKRACIJA – je drugi oblik ovog istog modela demokracije

Značajke : narodni suverenitet s općim pravom glasa , demokratski izabrana predstavnička vlast , ustavna ograničenja državne moći , promicanje prava pojedinaca , razgraničenje parlamentarne i administrativne vlasti sudjelovanje građana u lokalnoj samoupravi i porotnoj službi .

4. NEPOSREDNA / MARKSISTIČKA DEMOKRACIJA

Zastupljena u djelima klasika marksizma : Karla Marxa i Friderika Engelsa
SOCIJALIZAM : javnim poslovima upravljaju komune ili kolektivni savjeti, činovništvo je podloženo izborima , ima ograničen mandat i smjenjivo je . Službenici rade za plaću .
OPĆI UVJETI : poraz buržoazije , jedinstvo radničke klase i ukidanje klasnih povlastica . Razvitak proizvodnih snaga omogućuje slobodno vrijeme za bavljenje neproizvodnim djelatnostima, a teži se sve većoj integraciji države i društva.

KOMUNIZAM : dolazi do odumiranja vlasti i politike uspostavom raznih oblika neposrednog samoupravljanja , svi javni poslovi su kolektivizirani , a konsenzus je bitno načelo odlučivanja u svim javnim pitanjima.
OPĆI UVJETI : definitivno ukidanje svih klasa , ukidanje privatnog vlasništva , podjela rada na umni i fizički je ukinuta , ukidanje tržišta i razmjena novca, a važan je visoki stupanj razvitka proizvodnih snaga koji omogućuje obilje dobara i nestanak oskudice.

SUVREMENI MODELI DEMOKRACIJE
Sadrža četiri varijante koje HELD naziva: kompetititvna elitistička demokracija, pluralizam, pravna i participativna demokracija.

1. KOMPETITIVNA ELISTIČKA DEMOKRACIJA – Marx Weber i Šumpeter
OPĆI UVIJETI : industrijsko društvo , politička kultura , pojava stručnih slojeva, tehnički obrazovanih eksperata i rukovoditelja , te konkurencija među državama za moć i prednost u međunarodnom sustavu.

2. PLURALIZAM
Suvremeni model demokracije u kojem je društvena moć raspoređena nehijerarhijski .
Zastupaju ga : Truman , Dala , Almonda , Verba .

3. PARTICIPATIVNA DEMOKRACIJA – Macpherson , Pateman
OPĆI UVJETI : izravno povećanje oskudne materijalne osnove brojnih društvenih grupa ,koje se postiže preraspodjelom materijalnog bogatstva , smanjenje ili potpuno uklanjanje neodgovorne birokratske moći u javnom i privatnom životu , otvoreni informacijski sustav koji zajamčuje upućeno odlučivanje, te društveno preuzimanje skrbi o djeci, čime se žene izjednačuju s muškarcima glede sudjelovanja u vlasti.
4. PRAVNA ILI LEGALNA DEMOKRACIJA – sadržana u djelima Hajeta .
U središtu se nalazi sloboda čime se postavlja granica prisilnoj moći države
ZNAČAJKE : ustavna država utemeljena na načelu podjele vlasti , vladavina zakona , minimalna državna intervencija u civilno društvo i privatni život , najveći mogući prostor za djelovanje slobodnog tržišta .

OPĆI UVJETI : djelotvorno političko vodstvo koje slijedi liberalna načela , smanjenje uloge birokratske regulacije života , smanjenje uloge interesnih grupa.
Nema univerzalnog tipa demokracije koji bi bio preporučljiv , niti recepta kojeg bi se vodeće političke snage mogle pridržavati .
Held opravdava načelo « načelo demokratske autonomije « ,koje je sadržano u stavu da pojedinci u društvu trebaju biti slobodni i ravnopravni u određivanju uvjeta vlastitog života , trebaju uživati jednaka prava i obveze .
Značajke demokratske autonomije se očituje u odnosu države i civilnog društva .
DRŽAVA – treba načelo autonomije ugraditi u ustav i zakone .
Vrhovna zakonodavna vlast treba biti dvodomna .Političko organiziranje provodi se kroz sustav konkurentskih stranaka .
CIVILNO DRUŠTVO – podrazumijeva raznolikost tipova domaćinstva i izvora informacija , kulturnih ustanova., komunalne službe , zdravstvene skrbi , obrazovanja .
OPĆI UVJETI – otvoren pristup informacijama , obaviještenost građana o odlučivanju u javnim poslovima , opće investicijske prioritete postavlja vlada .
Bit ovako shvaćene demokracije je dvostrani proces preobrazbe države i društva .

DRUŠTVENA KRIZA , RAT , DEMOKRACIJA

Društvena kriza i ratno stanje nisu uvjeti koji pogoduju razvoju demokracije . U uvjetima kriznog društvenog i ratnog stanja nije moguća puna demokracija , ali su mogući i barem neki demokratski procesi na određenim segmentima društvene organizacije i funkcioniranje političkog sustava .
Svaki napor je hvale vrijedan koji se ulaže da se demokracija i demokratska tradicija društva očuvaju i razvijaju tamo gdje je to moguće . Stvarnu demokratsku opredijeljenost pojedinca ili stranke ne treba cijeniti samo po deklarativnom opredjeljenju već po stvarnom ponašanju u konkretnim uvjetima .
Demokraciju ne treba cijeniti samo po tome što ona donosi i afirmira već i po tome što ona sprečava . Predstavnici ciklične teorije kretanja društva iznose tezu po kojoj prekomjerna demokracija može izraditi u anarhiji .
Demokracija uvijek podrazumijeva vladavinu naroda , ali i vladavinu zakona . Čak ni anarhija nije stanje bezvlašća , oni su se zalagali za ukidanje države , ali ne i funkcija koji ona obavlja .
Demokracija u jednom društvu nikada ne može biti previše , ona ne može voditi u društvenu krizu .
U vrijeme krize najbrže propadaju totalitaristički sustavi , a karakterizira ih sve ono što je suprotno demokraciji : jedna vladajuća ideologija nametnuta svim drugim oblicima svijesti , neprestani teror i nasilje bez poštivanja ljudskih prava i sloboda , centralizirana ekonomija.

IZRAVNA , POSREDNA , FORMALNA I STVARNA DEMOKRACIJA

Postoji još i građanska , socijalna , elitna , masovna , liberalna i konzervativna demokracija .

IZRAVNA ILI NEPOSREDNA DEMOKRACIJA

Oblik demokracije u kojem narod izravno sudjeluje u donošenju političkih odluka
Ova demokracija postoji i praktički se ostvaruje na 2 načina :
1. oblik izravnog sudjelovanja od strane svih građana npr. referendum
2. razni oblici lokalne samouprave kroz skupštine lokalnih zajednica
Idealno zamišljena demokracija nigdje danas u svijetu ne postoji .
Bila bi teško ostvariva , zato je nalazimo u teoriji samo kod socijalista .

POSREDNA DEMOKRACIJA

Oblik posrednog odlučivanja neposredno izabranih narodnih predstavnika koji odlučuju u parlamentu u ime naroda . Izbori su izravni i demokratski .
Ovdje je izražena stvarna demokracija ako predstavnička tijela donose odluke polazeći od pretpostavljenih interesa naroda .

FORMALNA I STVARNA DEMOKRACIJA

Raspravlja o kapitalističkom i socijalističkom sustavu . Zapadni teoretičari su isticali prednosti građanskog društva i višestranačkog političkog sustava jer je utemeljeno na konkurenciji stranaka , misli , ideja , roba , kapitala . Teoretičari marksizma brane socijalistički sustav i ističu da je građanska demokracija formalna . Ovdje je odlučivanje posredovano , a vlast otuđena od naroda . Stvarna demokracija je ona gdje su kroz institucije političkog sustava i u postupku donošenja važnih odluka stvoreni mehanizmi koji osiguravaju da barem većina naroda sudjeluje u odlučivanju .

FORMALNA DEMOKRACIJA

Je ona gdje postoje smo određeni oblici narodnog izjašnjavanja , ali to je samo radi farse i zadovoljavanja forme .
Stvarna demokracija je samo ona gdje su izbori slobodni i demokratski i gdje je dopušteno višestranačko političko organiziranje i izborno natjecanje gdje je za sve nacije osiguran jednak položaj .


DEMOKRACIJA I DIKTATURA


Diktatura je negativni antipod demokracije i nitko je ne želi i oni koji je uvode nisu za to , ali to im je jedini način za opstanak na vlasti .
DIKTATURA – vladavina jedne ili više osoba koji prisvajaju i monopoliziraju vlast u državi i izvršavaju je bez ograničenja .
Ono što određuje diktaturu nije samo broj ljudi već i naćin vrenja vlasti .Ona dovodi do stagnacije i dekadencije . Za diktaturu se odlučuju one snage koje žele vlast po svaku cijenu . Socijalne funkcije diktature su koncentrirane oko vršenja vlasti . Diktatura može trajati samo određeno vrijeme . Ma kakav način uvođenje diktature bio važanje da se njeno trajanje odredi na što kraći rok . Ako je ustav neke države demokratski , onda je diktatura svako ukidanje demokratskih načela . Svaka državna vlast može prerasti u diktaturu , a to će se dogoditi kada se onemogući ostvarivanje zajedničkih prava i sloboda .


IZRAZITI PRIMJERI DIKTATORSKOG REŽIMA

1. FAŠIZAM – reakcionarni socijalno – politički pokret nastao između dva sv . rata , utemeljen na reakcionarnoj ideologiji koja je izraziti konzervativna .
Fašizam je oličen u stavu : « SVE ZA DRŽAVU , NIŠTA PROTIV DRŽAVE , NIŠTA MIMO DRŽAVE « , karakterizira ga monopolizirani položaj vladajuće stranke , zabrana formiranja drugih , karakterizira ga ekstremni nacionalizam i šovinizam utemeljen na veličanju vlastitog naroda i isticanje mržnje prema drugima
2. STALJINIZAM – sličan je fašizmu , po sveopćem totalitarizmu države , kultu neprikosnovenog vođe , dekadenciji i grubom kršenju ljudskih prava , zabrani političkih stranaka , masovnom stradanju pojedinaca i naroda . Razlike proizlaze iz društvenopovijesnih uvjeta u kojima je nastao staljinizam .


POLITIČKI SUSTAV , LJUDSKA PRAVA I SLOBODE


OPĆE ZNAĆENJE I VRSTE LJUDSKIH SLOBODA I PRAVA

Svako suvremeno društvo nastoji izgraditi politički sustav uz maksimalno uvažavanje ljudskih prava i sloboda . Ustav RH utvrđuje najviše vrednote ustavnog poretka : sloboda , jednakost , nacionalna ravnopravnost , mirotvorstvo . Ljudska prava i slobode čine bit demokracije , ona ne može postojati ako su ugrožena temeljna prava i slobode . Brojna ljudska prava i slobode afirmirana su u zemljama slobodnog svijeta , gdje su postale nezamjenjive dijelom strukture društvenih vrijednosti .

PRIRODNA I DRUŠTVENA ( STEČENA ) PRAVA I SLOBODE
na temelju kriterija njihova porijekla

PRIRODNA – to su ona prava koja pripadaju čovjeku kao biološkom biću .
To su : pravo na život , na zdravlje , tjelesni integritet , na zdravu okolinu .
Iz ovih postavki izašla je poznata teorija prirodnog prava – jedan od utemeljitelja je Žan Žak Russo koji smatra da priroda čini ljude jednakima , a da ih društvo kvari posredstvom privatnog vlasništva . Čovjek se rađa kao slobodni biće , a posvuda u društvu živi u okovima koji su mu nametnuti .
DRUŠTVENA – prava koja čovjek stječe živeći u zajednici s drugim ljudima .
Ona mu ne pripadaju rođenjem već ih stječe radom i razvitkom .
HOBS – « priroda stvara ljude nejednakima , u njoj vlada borba čovjeka , čovjek je vuk . Da bi to sredstvo prevladalo bitna je država koja će uspostaviti red . Intervenciju države u smislu privremenog ograničavanja prava i sloboda kada su ugroženi viši , opći interesi , predviđaju ustavi svih svjetskih zemalja .
Sociolozi objašnjavaju slobodu kao pitanje odnosa pojedinca i zajednice . Pojedinac ima onoliko slobode koliko mu osigura kolektivitet . U suvremenom ljudskom društvu sloboda se se ne očituje kao pravo čovjeka da radi sve što hoće. U modernom društvu sloboda je ograničena dvostruko :
1.ustavima i zakonima države tako da pojedinac može koristiti samo ona prava u mjeri koja su određena i zajamčena ustavom i zakonom.
2.Pojedinac se može koristiti svojim pravima dok ne ugrozi slobodu drugog .

OSOBNA I KOLEKTIVNA PRAVA I SLOBODE

Podijeljena su s obzirom na to tko ih uživa : pojedinac ili kolektivitet.

1.OSOBNA PRAVA I SLOBODE
To su prava koja propadaju čovjeku kao pojedincu i koja štite njegovu osobnost .
Suvremeni društvo nastoji zaštititi niz osobnih svojstava čovjeka : čast , ugled , dostojanstvo , privatnost , intimu . Svaki je čovjek svijet za sebe , ima svoju povijest , životopis , ego , nijedan čovjek , nije identičan s drugim .

a) pravo na tajnost osobnih podataka – ima za cilj osigurati integritet osoba i zaštitu osobnosti čovjeka . Svakom se jamči sigurnost i tajnost tih podataka .
b) pravo na nepovredivost doma i pisma – zajamčena su u svakom demokratskom društvu , uređeno je i provodi se po pravnim normama .
c) sloboda kretanja i nastanjivanja – ograničavanje slobode kretnje pojedincu mogu izreći samo ovlašteni sudbeni organi , u ratu i drugi organi .
d) pravo na slobodu mišljenja – jedno od temeljni prava pojedinca u suvremenom svijetu .To je i sloboda govora .
e) sloboda vjeroispovijesti - sloboda zajamčena ustavom , pravo pojedinca da na slobodne dane u vrijeme blagdana , sloboda religijskih uvjerenja
f) pravo azila – pravo utočišta zajamčeno strancu u našoj državi i drugim .


3. KOLEKTIVNA PRAVA I SLOBODE

To su prava osigurana kolektivima i ono ta prava uživaju , to su nacionalne slobode i prava bez koji su nezamislivi suvremeni politički sustavi .
Osobito su važna ova prava u složenim državama gdje se javljaju nacionalne borbe , a politički sustavi moraju uvažavati njihova kolektivna prava .

POLITIČKA I SOCIJALNA PRAVA

POLITIČKE SLOBODE I PRAVA

1. SLOBODA I PRAVO UDRUŽIVANJA – jedno od temeljnih političkih prava . To je prije sveg sloboda organiziranja , registriranja i djelovanja političkih stranaka . Sva suvremena društva dozvoljavaju politički pluralizam . Pitanje slobode političkog organiziranja jedan je od odlučujućih pokazatelja je demokratičnosti .

2. SLOBODA GOVORA I JAVNOG OKUPLJANJA - političko udruživanje zahtijeva slobodu javnog okupljanja političkih istomišljenika i javnog govora o svim pitanjima veznim za donošenje političkih odluka . Demokracija ne može biti ako odluke rukovodstva nisu podložne kritici javnosti .

3. BIRAČKO PRAVO – aktivno i pasivno
To je pravo građanina da bude biran na sve javne funkcije odnosno da on bira .

4. DOSTUPNOST JAVNIH SLUŽBI – podrazumijeva da su svi građani , bez obzira na nacionalnost , rasu , imovno stanje mogu pod jednakim uvjetima biti primljeni u javne službe i raditi .

5. PRAVO PETICIJE - svaki građanin ima pravo slati pretpostavke , pritužbe , ,davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i od njih dobiti odgovor . To pravo imaju i grupe i pojedinci .

SOCIJALNO – EKONOMSKA PRAVA I SLOBODE

1. PRAVO VLASNIŠTVA – legalno stečena imovina u demokratskom društvu je zaštićena pravnim normama i cijelim sustavom institucija koje su skrbe da vlasnik može biti miran i siguran i da imovinom slobodno raspolaže . Država nema pravo polagati u vlasnička prava .

2. PRAVO NA RAD I SLOBODU RADA - za regulaciju ovih prava doneseni su brojni međunarodni akti : Povelja UN , Deklaracija o pravima čovjeka , Međunarodni pakt o socijalnoj kulturi i ekonomskim pravima .
Realizacija ovog prava uvelike ovisi o stanju gospodarstva :
a) pravo na postizanje zajamčenog zaposlenja
b) pravo na zaštitu od štetnih posljedica nezaposlenosti
c) isključenje diskriminacije pri zapošljavanju

3. PRAVO NA SOCIJALNU SIGURNOST – građani koji su ostvarili pravo na rad moraju biti socijalno osigurani za slučaj bolesti , starosti , za nezaposlene pravo na naknadu zbog privremene neuposlenosti .

4. PRAVO NA SINDIKALNO ORGANIZIRANJE I ŠTRAJK – pravo sindikalnog organiziranja regulirano je aktima međunarodnog radnog i socijalnog prava . Povezano je s pravom štrajka , jer sindikat je predvodnik radnika za ostvarivanje njihovih socijalnih prava . Pravo štrajka povezano je sa slobodom rada .

ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA


Svako pravo koje nije zaštićeno može biti onemogućeno ili umanjeno . Zato svaka država mora imati ustavom i zakonom predviđene institucije, mehanizme zaštite prava . Pravo je neophodan instrument vlasti , država stvara pravo i štiti ga od iskrivljavanja , narušavanja i pogrešnog tumačenja .

1. ULOGA SUDA ZA LJUDSKA PRAVA ( PRAVA ČOVJEKA )

Pozicija ovog suda je utvrđena , a ovlasti utvrđene posebnim zakonom . Utemeljen je svagdje gdje ustavotvorac smatra potrebnim , predviđaju ga ustav F BiH , . Između suda za ljudska prava i vrhovnog suda podijeljena je nadležnost , kako bi se izbjegao sukob nadležnosti . Ovaj sud polazi od Opće deklaracije o pravima čovjeka – Prava i slobode koja se štite u F BiH , Okvirnim sporazumom o Federaciji BiH .
a) sve osobe u Federaciji imaju pravo na najvišu razinu međunarodno priznatih prava i sloboda predviđenih međunarodnim dokumentima .
b) sve izbjeglice i prognanici imaju pravo na slobodan povratak u prvobitne domove
c) sve osobe imaju pravo povratka imovine koja su lišeni tijekom etničkog čišćenja i nadoknadu imovine koja im se ne može vratiti
d) sudovi , upravna tijela postupat će suglasno ovim pravima i slobodama
e) F BiH će sudjelovati i surađivati s radom nadzornih tijela
f) KSSS će imenovati obdusmena

2. USTAVNA JAMSTVA SLOBODE I PRAVA I ULOGA USTAVNOG SUDA

Ustav demokratskih država nastoji normirati ljudska prava i slobode . Temeljna materija ustava :ljudska prva i slobode , ustrojstvo vlasti u državi .
Demokratsko društvo nastoji osigurati dosljednu provedbu ustavnih normi , a to čini organiziranjem društvenih grupacija na razini nacija , države .
Uvijek postoji raskorak između normativnog i stvarnog , taj je raskorak veći ukoliko je društvo politički i kulturno nerazvijeno .
Praktično ostvarivanje prava i sloboda ovisi o djelovanju sustava demokratskih institucija društva , o dostignutom stupnju demokratskog razvoja , o djelovanju prava . Ostvarivanje vlastite slobode jedino je moguće ako čovjek slobodno osjeća , slobodno promišlja , slobodno govori i piše , slobodno radi i djeluje .

Ustavno sudstvo ima značajnu ulogu :
1. potrebo je ustanovljenje Ustavnog suda ustavom neke zemlje
2. da su njime predviđena ljudska prava

Specifičnost funkcije Ustavnog suda – on vrši kontrolu zakona , podzakonskih i drugih normativnih akata i njihove suglasnosti sa Ustavom .
Primarna mu je zadaća odlučivanje o suglasnosti zakona sa ustavom . Posebna mu je zadaća rješavanja sukoba nadležnosti između tijela zakonodavne , izvršne i sudbene vlasti . U RH ovaj sud odlučuje i o odgovornosti predsjednika Republike , a nadzire i programe političkih stranaka .Ustavni sud može poništiti ili ukinuti uredbu , naredbu , statut ili poslovnik .
Poništavanje akata ima za rezultat poništavanje i svih negativnih posljedica koje su nastale primjenom tog akta unazad .
Ukidanje – zabrana proizvođenja štetnih posljedica u budućnosti .

3. ULOGA OBDUSMENA U ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA

Institucija obdusmena se uvodi radi pomoći sudu za ljudska prava . Obdusmen je dužnosnik koji se u demokratskim zemljama bira radi vršenja nadzora nad radom organa državne uprave i javnih službe s ciljem ostvarivanja zakonitosti i zaštite prava građana .
Postanak obdusmena je uvjetovan dvostrukim razlozima i potrebama :
- potrebom nositelja vlasti da ona bude što više demokratizirana
- potrebom građanina da ostvare prava koja im jamči ustav u demokratskom društvu .

Obdusmeni vode podrijetlo iz daleke prošlosti : Kine , antičke Grčke , Rima .
Osnovni im je zadatak bio saznati što narod misli o pojedinim činovnicima . Obdusmen je nastao u dobroj namjeri : da se približi vlast i puk , da se dosljedno realizira slovo ustava o pravima čovjeka i demokratskog društva . Obdusmen je prvi put uveden u Švedskoj 1809 , a kasnije u Finskoj , Danskoj , V. B. Norveškoj .
Obdusmen je čuvar i zaštitnik prava i sloboda građanina , štiti njegovo dostojanstvo , prava i slobode . On postoji radi osiguranja položaja čovjeka u društvu .On je u službi države i svojim radom doprinosi demokraciji i zakonitosti .
Ustonavljenje obdusmena u F BiH proizlazi iz preambule ustava s ciljem osiguranja pune nacionalne jednakosti , i s ciljem skladnog odnosa između pojedinca i zajednice . Prava obdusmena : pokreće postupke pri nadležnim sudovima , sudjeluje u postupcima sudova , koristi pomoć pravosudne policije , bira zamjenike uz pristanak predsjednika federacije .
On ispituje djelatnost ustanova FBiH , nazočan je administrativnim saslušanjem .
OBVEZE OBDUSMENA – dužan je štititi ljudsko dostojanstvo , prava i slobode , otklanjati negativne posljedice , podnositi izvještaje nadležnom tijelu o svom radu .
U RH funkciju obdusmena vrši pučki pravobranitelj ( 8 god . )

POLITIČKI SUSTAV I VJERSKE ZAJEDNICE

VJERA I VJERSKE ORGANIZACIJE
Često je državna vlast zabranjivala vjerske organizacije koje joj nosu odgovarale . Suvremeno društvo to nastoji izbjeći i omogućiti potpunu slobodu vjere . Pitanje slobode vjere , vjerskih organizacija i prava u suvremenom društvu jedan je od važnih pokazatelja političkog sustava vlasti .

FUNKCIONALISTIČKA TEORIJA – poklanja pozornost religiji kao značajnom dijelu ukupnog ukupnog sustava . E.Dirkem tvrdi da je društveni život nemoguć bez zajedničkih vrijednosti i moralnih uvjerenja .Religija jača kolektivnu svijest .Parsons ističe da je religija dio sustava kulture . , kao takva ona daje smjernice ljudsko vladanju i ponašanju . Funkcionalistička teorija dovodi u vezu funkciju političkog sustava i funkciju religije . Taj odnos je lakše regulirati kada je on formiran na obostrano zadovoljstvo .
Sretna je ona zajednica u kojoj je uspostavljena optimalna harmonij međusobnih odnosa religijskih i političkih grupa u kojoj su ti odnosi uređeni na obostrano zadovoljstvo i jedni ne proturječe drugima .

MARKSISTIČA TEORIJA – polazi od klasne analize i ima negativan stav o religiji i crkvi . Ova teorija polazi od stava da je religija naklonjena vladavini bogatih nad siromašnim , zagovara pasivan odnos čovjekova društva .
Ako se religija nemože zabraniti onda se treba ukinuti odumiranjem . Ovaj se cilj može postići ako se ukine klasna podjela i uspostavi materijalna jednakost . Najznačajniji utemeljitelj ove teorije je Karl Marx koji ističe da je religija čuvstvo bez srca i duša bezdušnih okolnosti , ona je opij naroda .
Drugi predstavnik ove teorije je Fridrih Engels – smatra da je religija samo fantastičan odraz u ljudskom glavama vanjskih sila koje vladaju svijetom . On smatra da čovjek nije spoznao te sile i ove njime vladaju , zato je otuđen .
Totalitarizam nastoji razoriti crkvu ili je podrediti učinivši je sredstvom vlastitog ideološkog aparata .

POLOŽAJ RELIGIJE I VJERSKIH ZAJEDNICA U POLITIČKOM SUSTAVU

Položaj religije u političkom sustavu ovisi o odnosu religije i politički sustava . U zemljama gdje vlada tolerancija , gdje su odnosi regulirani na obostrano zadovoljstvo , gdje se svaka strana pridržava normi , položaj religije je dobar .
Tamo gdje caruje netolerancija nastaju konflikti većih ili manjih razmjera . Često se događa da je taj odnos dobro reguliran pravnim normama , ali postoji raskorak između normativnog i stvarnog npr. u bivšoj Jugoslaviji postojala je formalnopravna nejednakost i stvarnopravna nejednakost između članova vjernika i ateista . Pojedini znanstvenici su isticali da problem vlasti ne predstavljaju vjernici već njihovo okupljanje u crkvi .Položaj Katoličke crkve u pojedinim državama bio težak problem posebno zato što vrhovni vjerski poglavar Crkve izvan jurisdikcije političkog režima zemlje u kojoj žive katolici , pa ga se ne može suditi kao običnog svećenika . U političkoj i pravnoj praksi poznata su 3 modela odnosa politike i religije :

1. TEOKRATSKI MODEL - počiva na sjedinjenosti religije i ideologije . Favorizirana je jedna religija , a druge imaju sekundarni položaj . Država takvu religiju potpomaže , ali ipak u njoj nastaju konflikti oko toga na čijoj je strani prednost . Religijske vođe imaju status državnih službenika i plaća ih država .

2. SUSTAV PRIZNATIH RELIGIJA – država priznaje veći broj ravnopravnih religija .Od prethodnog modela se razlikuje po tome što nijedna nema vodeću ulogu , slične su po tome što postoje i nepriznate ( sekundarne ) religije .

ODVOJENOST RELIGIJE I DRŽAVE – ovdje religija nema političku ulogu već ostaje religijska institucija koja se bavi vjerom , a ne politikom . Ta odvojenost nije shvaćena kao odbojnost , već kao podjela rada i suradnje .
Karakteristike ovog modela su : potpuna privatnost svjetonazora pojedinih iskazivanja vjerskih osjećaja , sloboda nepripadanja nijednoj vjerskoj zajednici , zabrana raspirivanja vjerske mržnje i netrpeljivosti .



POLITIČKI SUSTAV , POLITIČKA KONTROLA I POLITIČKA ODGOVORNOST JAVNE VLASTI


Stabilan demokratski sustav može biti samo ako zajednicu čine odgovorni pojedinci , političke stranke , institucije , odgovorna vlada , parlament , šef države .
1.VISOKA SVIJEST I POLITIČKA KULTURA GRAĐANA -
to je važna pretpostavka za uspostavu i funkcioniranje demokratskog i političkog sustava . Država može biti demokratska ako je velika većina građana disciplinirana u izvršavanju svojih zadaća . Nema tog zakona koji se može sprovesti u potpunosti ako ga masa građana želi izigrati . Država je dužna građane navesti na poslušnost . Dabi se to postiglo činovnici trebaju svojim ponašanjem služiti kao primjer drugima .Ako držanu administraciju čin korumpirani činovnici , onda je država neunčikovita u provedbi zakona . Opća društvena kriza pogoduje stvaranju masovnog kršenja zakonitosti .

2. KONTROLA JAVNOSTI NAD RADOM INSTITUCIJA
Kontrola javnosti je od velikog značaja za jačanje odgovornosti .Odgovornost je izraz civiliziranog društva u kojem vladaju : osobna sloboda , elementarna humanost , privatnost .
Granice odgovornosti – vrlo su promjenjive i rastegljive , one variraju ovisno o društvenim i političkim prilikama . Odgovornost je obvezno polaganje računa za ono što s činilo , a nije se smjelo činiti , kao i za ono što se nije činilo , a trebalo je . U demokratskim društvima dosljedno se primjenjuje načelo prema kojem nitko nije izuzet od odgovornosti pred zakonom .
Kriza odgovornosti – društvena bolest od koje nije imuno nijedno društvo . Kriza vodi destabilizaciji društva , a često vodi u anarhiju , kaos , bezvlašće .

Vrste odgovornosti :

1. KAZNENE – najteži oblik odgovornosti , poduzimaju je ovlašteni državni organi prema počiniteljima najtežih dijela .
2.PREKRŠAJNA – ustanovljena je za blaža djela i manje opasne delikte
3. MORALNA – za narušavanje moralnih normi
4. PROFESIONALNA – za kršenje profesionalne etike i norme određenih profesija
5. POLITIČKA ODGOVORNOST – bitna pretpostavka jačanje društvene discipline

Ovaj oblik odgovornosti ima specifičnu sankciju , a to je smjenjivost . Autokratski i totalitarni oblici vlasti odbacuju odgovornost političara .Oblici političke odgovornosti . predstavnička , političko- upravna , ministarska odgovornost vlade , šefa države . Ovdje nije isključena kaznena odgovornost . Ako je neko smijenjen sa političke funkcije , ne znači da neće kazneno odgovarati .

POLITIČKA KONTROLA

To je oblik izvaninstitucionalne kontrole koju vrše građani i birači s ciljem da utvrde koliko se njihovi izabrani predstavnici pridržavaju danih obećanja u predizbornoj promiđbi .
U političkoj teoriji poznat je tzv. IMPERATIVNI MANDAT – koji podrazumijeva da predstavnik stranke mora zastupati stav i glasati u parlamentu onako kako 5to od njega zahtijeva stranka .
Ovisno od okolnosti taj mandat je : STROG ILI FLEXIBILAN .
Za jačanje kontrole od velike je važnosti javnost rada svih institucija .



IV POGLAVLJE

POLITIČKI SUSTAVI PROSTIH I SLOŽENIH DRŽAVA

PROSTE I SLOŽENE DRŽAVE I NJIHOV POLITIČKI SUSTAV

Složene države bitno utječu na strukturu njenog političkog sustava . Podjela na proste i na složene države nastala je s obzirom da su neke države UNITARNE ,a druge UNIJE .
UNITARNA DRŽAVA – država koja je jedinstvena na cijelom teritoriju . U njoj nema saveza vlasti ni saveznih institucija .Takva država može biti podijeljena na regije ( kotare , županije ) , lokalne zajednice ( općine ) . Središnji organi vlast su jedini ovlašteni donositi zakone i kontrolirati ih .
SLOŽENE DRŽAVE – sastavljene su od više država , tako da postoji savezna država i država članica . Svaka država ima svoj vlastiti ustav . Postoje savezne institucije , a neovisno od njih svaka država članica ima svoj parlament , vladu i druge institucije .

UNITARNA DRŽAVA

1. nije sastavljena od više država
2. ima samo jedan ustav
3. ima jedinstven sustav središnjih tijela vlasti ( parlament , vlada )
4. razdijeljena je na oblasti ( kotari )
5. politički sustav uprošten na središnjoj razini
6. nije upitno pitanje državnog suvereniteta
7. ima stabilan politički sustav
8. odgovara tipu jednonacionalne države ( države nacije )

SLOŽENA DRŽAVA

1. sastavljena je od 2 ili više država
2. ima savezni ustav i ustave članica
3. svaka država članica ima svoje paralelne organe vlasti ( parlament , vladu , vrhovni sud )
4. razdijeljena unitarnim granicama država članica
5. složen politički sustav / više razina
6. ima kompliciran i manje stabilan politički sustav
7. odgovara tipu višenacionalne države

UNITARNA DRŽAVA

Centralizirana je kad između središnji i lokalni organa vlasti postoji odnos nadređenosti i podređenosti .
Decentralizirana je kad nema takvog odnosa između organa već lokalni organi imaju određeni stupanj samostalnosti .
Unitarne države su neodržive u zajednicama sa više konstitutivnih naroda . U takvim državama dolazi do narušavanja nacionalnih prava i sloboda . U unitarnim državama izborni sustav je na načelu «JEDAN ČOVJEK JEDAN GLAS « BiH je Daytonskim ustavom definirana kao složena država , ima dva entiteta .
Unitarne države imaju jedan ustav , jednog šefa države , jednu vladu , jedan sustav pravosudnih organa .
U Europi unitarne države su : Francuska , Švedska , Nizozemska , Hrvatska , Grčka , Mađarska , Poljska .
SLOŽENE DRŽAVE – sastavljene od dvije ili više država
Savezna država – ona koja djeluje na najširem teritoriju
Države članice – djeluju na dijelovima teritorija savezne države .
Politički sustavi ovih država su manje stabilni .
UNIJA – sjedinjenje , udruživanje država .
Realna unija – jedinstveni međunarodno-pravni subjekt , monarhijska zajednica
Personalna unija – svaka država je zaseban međunarodno – pravni subjekt .
KONFEDERACIJA – složena država , članice čvršće povezane nego u uniji , a labavije nego u Federaciji .
FEDERACIJA – čvrst savez većeg broja država .
To je savezna država sastavljena od više državnih zajednica .

FEDERACIJA

1. konstitutivni akt , ima ustav
2. pravni odnos države i građana – izravan ; to je savezna država
3. države članice nisu suverene
4. pravo članica na odcjepljenje teško je ostvarivo
5. savezna vlast nije « izvedena « iz vlasti članica
6. skupština je organ državne vlasti
7. ima jedinstvenu vojsku , porez , proračun
8. federalne jedinice nisu suverene
9. federacija je subjekt međunarodnog prava .

KONFEDERACIJA

1. konstitutivni akt ima ugovor , nema pravnog odnosa
2. to je savez država
3. labava je povezanost članica
4. odcjepljenje je lakše ostvarivo
5. vlast « izvedena « od vlasti država članica
6. skupština nije organ državne vlasti
7. nema jedinstvenu vojku , porez , proračun
8. konfederacijske jedinice su suverene
9.konfederacija nije subjekt međunarodnog prava


POSTANAK, RAZVITAK I RASPAD BIVŠE JUGOSLAVENSKE FEDERACIJE I NASTANAK SAMOSTALNIH DRŽAVA

Bivša Jugoslavenska Federacija nastala je nakon I i II sv. rata kao umjetna tvorevina u čije temelje nisu bili utkani interesi naroda koji su je sačinjavali , ona je za sve vrijeme postojanja bila suočena sa krizom .
Izlaz iz tih kriza nije tražen , umjesto da je izlaz tražen u promjeni sustava , sustav je sve više afirmiran . Raspadom bivše Jugoslavenske federacije pogodovale su odgovarajuće subjektivne okolnosti :
1. opća kriza komunizma na međunarodnom planu . Da nije došlo do smjene komunista u SSSR- u ne bi to učinjeno bilo ni u SFRJ –u
2. negiran je komunizam i socijalizam jer nisu doveli do razvoja materijalnih proizvodnih snaga

Neposredni uzroci raspada SFRJ –a – teorijski i praktični

Teorijski uzroci uzroci ne mogu se tražiti u zabludama marksističke teorije . Marksisti su mišljenja da je samo radnička klasa sposobna riješiti nacionalna pitanja .
Oni su odbacivali svaku pomisao na uvođenje političkog pluralizma , komunistička partija je držala da ima pravo na monopoliziranje vlasti .

Uzroci kraha bivše Jugoslavenske federacije :

1. neprirodna , umjetna tvorevina bila je složena i opterećena proturječnostima , jedna država , šest naroda , tri vjere , više različitih kultura .
2.razvitak višenacionalne federacije bio je opterećen borbom velikosrpskog hegemonizma koji je tražio centralizaciju vlasti u Beogradu i težnjom ostalih naroda ostalih naroda za što većom samostalnosču .

2.ustavno ustrojstvo Jugoslavije je samo privid , stvarnost se bitno razlikovala od ustava, golem je bio raskorak normativnog i stvarnog .
2. nedemokratski ustroj vlasti nije zamijenjen demokratskim

3. institucije političkog sustava bivše Jugoslavije nisu se pokazivale vitalnim i sposobnim za prevladavanje krize cjelokupnog političkog sustava

4. velikosrpska agresija na Sloveniju , Hrvatsku i Bi H bila je prožeta težnjom za ostvarenje teritorijalnih osvajanja .
Politički sustav bivše SFRJ imao je neke elemente demokracije , ali ipak mnogi su joj nedostajali – najviše je manjkalo političke kulture .
Posljedice raspada SFRJ – katastrofalne su za narode koji su u njoj dugo živjeli . Srpska imperijalna politika se nije mogla pomiriti sa činjenicom osamostaljenja Hrvatske , Slovenije , B i H čiji su narodi svjesno donijeli odluku . Pretvorila je zajedničku vojsku u vlastitu i izvršila nezapamćenu agresiju .

Pozitivne posljedice – ogledaju se u nastanku novih međunarodno priznatih država , oslobađanja pozitivnog kulturnog stvaralaštva , jačanju demokracije , jačanju prava i sloboda .

V POGLAVLJE

OGLEDNI POLITIČI SUSTAVI
KLASIFIKACIJA POLITIČKI SUSTAVA


Izvjesnu teškoću klasificiranja sustava čini odabir kriterija njihovog razlikovanja . Platon i Aristotel temeljili sus klasifikaciju prema broju sudionika u vršenju vlasti .

MONARHIJA – oblik vlasti koju vrši pojedinac kao nositelj suvereniteta .
ARISTOKRACIJA – vlast koju vrši aristokratska elita , nekolicina njih
DEMOKRACIJA – vršenje vlasti od strane većine

Monteskje – pravio drugačiju klasifikaciju , uočavao tri oblika vlasti

1. REPUBLIKA – demokratska i aristokratska
U demokratskim na vlasti je većina naroda , a u aristokratskim većina aristokracije
2. MONARHIJA - na vlasti je pojedinac ( car ) koji po vlastitom nahođenju upravlja državom .
3. DESPOCIJA – oblik vlasti koji karakterizira odsutnost svake demokracije , gdje je narodna volja podređena volji vladara .

Diverže – tvrdi da postoji takmičarski , polutakmičarski i autoritarni sustav .
Gurvič – smatra da u suvremenom društvu postoje sustavi sa dirigiranom ekonomijom koja odgovara razvoju kapitalizma .

Veber – sve je sustave svrstao u tri grupe :
1. oblici vlasti koje karakterizira patrijarhalna tradicionalna vlast
2. karizmatska vlast koju kontrolira vođa temeljem urođenog magičnog smisla
3. racionalne , birokratske i pravne države .

Pašić – dijeli sustave u tri grupe :
1. buržoaski – parlamentarni , predsjednički i konventski politički sustavi
2. socijalistički – sustavi istočnoeuropskih zemalja i Kine
3. sustavi zemalja u razvitku

Lajsersons – dijeli sustave na . jedno , dvo i višestranačke

Prema kriteriju demokracije sustavi se dijele na :

- demokratski – u njima je prihvaćeno načelo vladavine većine građana , dopušteno je sudjelovanje na izborima i djelovanje više političkih stranaka .
- autokratski – uz njima vlada volja pojedinca na vlasti

Podjela sustava prema načelu odnosa nositelja javne vlasti :

1. PARLAMENTARNI SUSTAV – vlada ima izvršnu , a parlament zakonodavnu .
Ovaj sustav egzistira na načelu podjele vlasti , naglasak je na ključnoj ulozi parlamenta . Posebni organi imaju zakonodavnu , izvršnu i sudsku vlast . Utemeljitelj ovog načela je John Lock , a razradio ga je Monteskje .

2.SKUPŠTINSKI SUSTAV – utemeljen je na načelu jedinstva vlasti .
Ovaj sustav utemeljen je na sjedinjenju svih funkcija vlasti u jednom organu . Tijela izvršne i sudbene vlasti imaju određen stupanj samostalnosti , ali je ipak cjelokupna vlast objedinjena u skupštini ; MARKSISTIČKI SUSTAV

2. PREDSJEDNIČKI SUSTAV – utemeljen na načelu podjele vlasti
Ovdje šef države ima u svojoj nadležnosti cjelokupnu izvršnu vlast , a ima i prerogative u domenu zakonodavne vlasti .

Prema kriteriju brojnosti politički sustavi mogu biti :

1. JEDNOSTRANAČKI – politički sustavi u kojim svu političku vlasti ima jedna stranka , vladajuća je ideologija te stranke koja nema konkurenciju .
2. VIŠESTRANAČKI – sustavi u kojima postoji više stranaka .Postoje i samo formalno višestranački sustavi , a vladajuća stranka dominira nad ostalima – Kina
3. DVOSTRANAČKI – sustav u kome je organizirano više stranaka , a biračko tijelo je raspoređeno nq dvije , jedna je na vlasti , a druga u opoziciji .




VIŠESTRANAČKI POLITIČKI SUSTAVI

POLITIČI SUSTAV S A D

Povijesni razvitak ovog političkog sustava povezuje se s donošenjem Ustava 1787.god.
SAD SU SLOŽEN ZAJEDNICA KOJA JE U POČETKU IMALA 13 KOLONIJA .
Ustav SAD –a ima svega 7 članaka , od njegovog donošenja je prošlo više od 200 god . a nije integralno mijenjan Predsjednik ima velike ovlasti , nositelj je izvršne vlasti , a bira se na period od 4 god .
ODNOS PREDSJEDNIKA I VLADE ustavom su obje institucije razgraničene . Vlada je tu da bi predsjednik uspješno obavljao svoju funkciju . Zakonodavnu vlast vrši kongres , izvršnu vlast predsjednik , a sudbenu Vrhovni sud .
Vlada je u funkciji podrške predsjedniku , njegov savjetodavni organ .
Članovi vlade su tajnici ima ih 12, a tri su po rangu viša .
Predsjednik potpisuje zakone , a nepotpisane zakone predsjenk vrača . Kongresu , da bi stupio na snagu trebaju ga usvojiti oba doma kongresa 2/3 većinom . Postoji i TZV. đepni veto – nastaj kad kongres zaključi rad prije isteka roka od 10 dan u kojem predsjednik vraća nepotpisani zakon .
Predsjednik se bora na izborima neposredno od strane građana na 4 godine . Za svoj rad predsjednik nije politički odgovoran , ali može odgovarati kazneno .

KONGRES – najviše predstavničko i zakonodavno tijelo , a čine ga PREDSTAVNIČKI DOM I SENAT . Predstavnički dom ima 435 kongresmena , biraju se proporcionalno određeno brojem stanovnika .
Svaka savezna država mora biti zastupljena sa najmanje jednim predstavnikom za ubiranje prihoda . Senat sačinjava po 2 senatora iz svake savezne države . Biraju s na 6 god . od strane zakonodavnog tijela . Rad kongresa se obavlja u odborima – Dom ima 22 stalna odbora ;147 pododbora , a senat 15 stalnih i 90 pododbora .

Vrhovni sud – suce imenuje predsjednik uz mišljenje senata .
Suci nosu odgovorni , predsjednika biraju doživotno.
Najvažnija funkcija suda je kontrola ustavnosti i zakonitosti .
Ljudska prava i slobode , na visokoj su razini pravne regulative .Federalne vlasti imaju ograničenja u pogledu mogućnosti sužavanja osobnih , individualnih prava građana . SAD se protivi prisilnom uvođenju nedemokratskih političkih režima vojnom pučevima , ilegalno smjenjivanje šefova država i vlade .

Političke stranke –mnogi smatraju da je SAD dvostranačka država :
1. DEMOKRATSKA - najstarija politička stranka SAD –a , utemeljena 1792 god. Ova stranka zalaže za javnu kontrolu nad vladom i drugim institucijama za demokratski izborni sustav , razvitak i očuvanje individualnih ljudskih prava i sloboda .
2.REPUBLIKANSKA – znatno je mlađa , osnovana je 1854.god.
U izbornim kampanjama ove se stranke razlikujuju u nijansama oko načina rješavanja pitanja . Ova stranka okuplja predstavnike krupnog industrijskog kapitala .
SINDIKATI – oni imaju razrađene usmene i pismene kodekse kojima se prenose dominantni stavovi : zalažu se za održavanje nadnica na postojećoj razini odnosno na njihovo povećanje .
INTERESNE GRUPE – grupe ljudi koji imaju slične ili istovjetne interese , povezuju se da bi te interese lakše ostvarili ; usmjereni su na 4 smjera : djeluju na zakonodavna tijela , izvršnu vlast , na sudove i na javno mišljenje
LOKALNA SAMOUPRAVA – očituje se kroz razne oblike samostalnog odlučivanja u lokalnim zajednicama . Osobito je važna funkcija gradonačelnika .


POLITIČKI SUSTAV FRANCUSKE

Ovaj sustav ima dugu povijesnu tradiciju . Posebno je bila utjecajna francuska buržuarska revolucija iz 1789.god. Francuski sustav je utemeljen na načelu podjele vlasti . Parlament bora predsjednika . Prve četiri republike u Francuskoj su baštinile iskustvo iz sustava V. B . ; tek peta republika unosi polupredsjednički sustav .
Položaj predsjednika u ostvarivanju izvršne vlasti sličan je položaju predsjednika SAD –a , ali on ovdje ima znatno manje ovlasti .
Dio izvršne vlasti pripada vladi koja ima određen stupanj aunomije i odgovornosti .
PREDSJEDNIK DRŽAVE – bira se na 7 godina općim izborima , apsolutnom većinom . Biraju ga građani izravno na izborima ,tajnim glasovanjem . Oni imaju predsjednika vlade , ministre , predsjedava sjednicama vlade , supotpisnik je akata Vlade i Skupštine , on ima suspenzini veto na zakone , ovara i zaključuje izvanredne sjednice parlamenta , odlučuje o pomilovanju , može biti osumljićen za veleizdaju , sudi mu visoki sud Pravde .
VLADA – organ za provedbu i funkcioniranje izvršne vlasti , odgovorna je za rad predsjedniku , djelom i parlamentu .
PARLAMENT – nositelj zakonodavne vlasti , ima dva doma , a čine ga Nacionalna skupština i Senat . Imaju jesensko i proljetno zasjedanje . Skupština odgovara za rad predsjedniku vlade , vlada odgovara skupštini ali ne i senatu . Parlament je ograničen u svom radu , ne može regulirati sva zakonodavna pitanja jer bi ušao u teren Vlade .Skupština ima poslanike 5.god. ; ima 487 poslanika , senat čine senatori , bira ih posebno izborno tijelo na period od 9 god. Tako što se svake 3 god. Mijenja 1/3 senata . Poslanici se biraju neposrednim izborima .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE

Francuska je zemlja višestranačke demokracije . Postoje stranke ljevice i stranke desnice .
Ljevica socijalističke i komunističke stranke .
Desnica – građanske stranke / pokret okupljanja za republiku – dugolisti .
Centralizam je glavna odlika francuskog političkog života .
Uspjeh i pobjedu odnose oni koji imaju najbolju promiđbu .
LOKALNA SAMOUPRAVA I REFERENDUM – oblici izravnog sudjelovanja građana u odlučivanju na razini uže lokalne zajednice .To se vrši kroz sindikate . Referendum raspisuje vlada kad se donose odluke važne za naciju i državu .

POLITIČKI SUSTAV VELIKE BRITANIJE

V.B. je ustavno – parlamentarna monarhija sa kraljem na čelu . U V.B. je vrlo rano došlo do snažnog razvitka kapitalističkog, industrijskog načina proizvodnje .
Imala je golemo kolonijalno carstvo , ali s vremenom je izgubila prestiž koji je imala pa su se pokazali znakovi krize . Engleska nikada nije imala pisani ustav .
Izvori su bili : povelje, konvencije , statuti .
Engleski sustav karakterizira snažna funkcija parlament i njemu odgovorne vlade .
PARLAMENT – najvažnija institucija ovog političkog sustava sastoji se od : DOMA NARODA ( G. D. ) , I DOMA KOMUNA ( D.D.) .
To je najviše predstavničko i zakonodavni tijelo u kome se vode oštre i žučne rasprave .
MONARH – on vlada u parlamentu , ali ne upravlja njime . V.B. je formalno monarhija , a u biti je parlamentarna republikanska država u kojoj kralj nema utjecaja na donošenje političkih odluka . Monarh nije formalno odgovoran nikome , u njegovo ime odgovornost preuzima vlada . On podnosi vladi izvještaj , njegova ustavna ovlast je da proglašava i potpisuje zakone usvojene u oba doma .
GORNJI DOM ( dom lordova )– čine ga «nasljedni perovi « i pravni lordovi .
On raspolaže pravom suspnzivnog veta , može dva puta odložiti usvajanje zakona , on je najviši apelacijski sud za pitanje kaznene odgovornosti .
DONJI DOM ( dom komuna )– čini ga 650 poslanika izabranih na općim izborima. To je važniji dom Parlamenta . On bira vladu koja mu je odgovorna . To je tijelo u koje može biti izabran svatko ko na općim izborima dobije najveći broj glasova .
Parlament V.B. se razvio u 13.st. iz savjeta , čine ga crkveni vjerodostojniji .
VLADA – organ koji bira Donji dom i njemu je odgovoran za funkcioniranje izvršne vlasti . Vladu sastavlja vođa najjače stranke u Parlamentu .
Kabinet vlade –ministara . Svaki poraz vlade u parlamentu može značiti njenu ostavku , a ta ostavka znači raspuštanje parlamenta – to je oružje vlade kojim ona drži parlament u pokornosti .

USTAVNI SUD – budući da velika Britanija nema pisani Ustav već on postoji samo u formalnom smislu , tako i ustavno sudstvo postoji samo formalno .
Ustavna pravila se izvode iz četiri vrste izvora :
1. ZAKONSKO PRAVO – kojim parlament uređuje ustavna pitanja
2. OBIČAJANA PRAVILA – uobličena sudskim odlukama
3. PRAVILA I OBIČAJI koji tradicionalno važe u parlamentu
4. USTAVNE KONVENCIJE I ZNANSTVENI AUTORITETI iz oblasti ustavnog prava
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – dvostranački ( laburisti i konzervativci)
LABURISTIČKA STRANKA – utemeljena 1900.god. , stranka lijeve orijentacije .
Ona je ili na vlasti ili u opoziciji – u odnosu na parlament
KONZERVATIVNA STRANKA – teži očuvanju političkog tradicionalizma .


POLITIČKI SUSTAV ŠVICARSKE


Švicarski Ustav je jedan od najstarijih pisanih ustava .
Švicarska je konfederacija , stvaranju ove države pridonijeli su njeni vodeći kantoni . Prvi ustav je donesen 1848.god. Ustav koji je danas na snazi seže iz 1874.god . Švicarska je uređena kao složena država u kojoj je suverenost podijeljena između savezne države i kantona . Politički sustav je izuzetno stabilan . Švicarska ima mnoge elemente federacije – federalne jedinice su 23 kantona i 2 polukantona .

FEDERALNI ORGANI VLASTI – Savezna skupština , Savezno viječe , Savezni sud .

1.SAVEZNA SKUPŠTINA – najviši organ vrhovne vlasti , ograničeno je njeno miješanje u nadležnost sudova . Dvodomna je i ima nacionalno viječe i viječe država .
a)NACIONALNO VIJEČE – ima 200 poslanika švicarskog naroda .
Broj poslaničkih mjesta odijeljen je po kntpnima razmjerno broju stanovnika .
Biraju se svake 4 godine na neposrednim izborima . Predsjednik nema stalnu funkciju .
b)VIJEČE DRŽAVA – ima 46 poslanika , o dva uooslenika iz kantona i po 1 iz podkantona .Viječe bira predsjednika za svako redovno i izvanredno zasjedanje . I u nacionalnom i u vijeću država odluke se donose apsolutnom većinom glasova , savezni zakoni se usvajaju uz danu suglasnost oba vijeća .

USTAVNE NADLEŽNOSTI SAVEZNE SKUPŠTINE

1. zakoni o organizaciji i načinu izbora saveznih organa
2. zakoni i odluke koje su ustavom stavljene u nadležnost saveznih institucija
3. izbor saveznog suda , kancelara i glavnog zapovjednika savezne vojske
4. plaće i nagrade članova organa konfederacije i osnivanje stalnih javnih službi
5. savezi i ugovori sa stranim državama i odobravanje ugovora kantona
6. usvajanje proračuna , zaključenje zajmova , rješavanje žalbi , revizija ustava

3. SAVEZNO VIJEČE – ima 7 članova , u nadležnosti ima izvršnu vlast , vrši funkciju savezne vlade , Mandat im je 4 godine po isteku mandata mijenja se cijeli sustav vijeća .
Nadležnost saveznog vijeća .
- upravlja saveznim poslovima , skrbi o poštivanju Ustava , predlaže savezne zakone i skrbi o sigurnosti zemlje , predlaže proračun .
4. SAVEZNI SUD – najviša sudačka instanca , sudi u građanskim sporovima između konfederacije i kantona , sporovima između kantona , u sporovima koji se odnose na apatride , sudi i u kaznenoj materiji za veleizdaju , pobunu i nasilje , zločine , rješava sukobe nadležnosti .
REFERENDUM I NARODNA INCIJATIVA – vrlo rašireni oblici izravnog demokratskog odlučivanja građana u donošenju političkih odluka .
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – primjerno demokratskoj tradiciji .
Postoje tri osnovne stranke koje se nalaze u stanju međusobne relativne ravnoteže snaga . Postoje stranke konzervativne , liberalne i socijalističke orijentacije . Najdužu tradiciju imaju : socijaldemokratska stranka , kršćansko – demokratska narodna stranka , narodna stranka , liberalno – demokratski savez .




KANTONALNA VLAST

Kantoni imaju svoje ustave i velik stupanj samostalnosti . Oni imaju potpunu samostalnost u svim pitanjima osim u onim koja u saveznim ustavom dani drugim institucijama .
Švicarska je najproturječnika ali i najpostojanija Europska država . Jednakost građana pred zakonom zajamčena je saveznim ustavom .

JEDNOSTRANAČKI POLITIČKI SUSTAVI

POLITIČKI SUSTAV KINE

Kina je u početku bila carevina u kojoj su se smjenjivale razne dinastije . Do nastanka suvremene Kine ona je pretrpjela nekoliko građanski rtova . Kina je najmnogoljudnija zemlja svijeta , njezina je povijest nedovoljno istražena .
Postanak suvremenog političkog sustava u Kini vezan je za socijalističku revoluciju . 1949.god.proglašena je Narodna Republika Kina ; prvi ustav donesen je 1954god. Politički sustav je izgrađen u sustavima marksizma i lenjinizma i na učenju vođe kineske revolucije Mao Ce Tunga .
Kineski sustav karakterizira potpuna prevlast vladajuće stranke , stranački vođa je šef države. U težnji za izgradnjom socijalizma , Kina je prošla velike kušnje .
U početku je proklamirana politika 100 CVJETOVA koji su simbolizirali komunalno društveno uređenje , nakon toga politika TRI CRVENE ZAASTAVE simbolizira obnovu i ubrzan razvoj socijalistički misli .Politika VELIKOG SKOKA simbolizira preobrazbu kineskog narodnog gospodarstva .

1.NACIONALNI NARODNI KONGRES ( NARODNA SKUPŠTINA ) – jednodomno zakonodavno tijelo , zastupnike posredno bira kongres u provovincijama , kotarevima i gradovima .To je najviši organ državne vlasti koji ima značajne ovlasti i donosi ustav, zakone , imenuje predsjednika , članove Državnog savjeta , bira stalni komitet .
Mandat kongresa je 5 god. , on ima izbornu funkciju .

2.STALNI KOMITET – to je kolektivni šef države , bira ga Kongres . Njemu odgovara stalni komitet , tumači ustav i zakone , nadzire rad državnog savjeta , Vrhovnog suda , odlučuje o imenovanju članova Vlade , mijenja odluke lokalnih organa .

3.PREDSJEDNIK REPUBLIKE – ova institucija uvedena je 1982 god. Ne bira se na izravnim izborima već ga bira Nacionalni kongres kojemu i odgovara .

4. DRŽAVNI SAVJET – to je kineska vlada , koja u svojoj nadležnosti ima egzekutivnu vlast : osigurava rukovođenje radom ministarstava i drugih lokalnih organa , priprema i provodi državni proračun , brine o sigurnosti zemlje , imenuje državne činovnike , predlaže zakone , odgovara kongresu , stalnom komitetu .
5. VRHOVNI SUD – najviše sudbene instance , ima velike kasacijske i kantonalne ovlasti . Politički sustav Kine karakterizira jedinstvo vlasti .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE – višestranačko je , deklarativno ali je de facto jednopartijsko . Komunistička partija je osnovna , najvažnija i rukovodeća .
Temeljno načelo unutarnjeg organiziranja u Kini je demokratska centralizacija . Još su postojale : Revolucionarni komitet Komitanga , Demokratski savez , Kineska seljačka i radnička partija , Kinesko udruženje za unapređenje demokracije .Kina je unitarna višenacionalna država ustrojena na načelu ravnopravnosti .




MJEŠOVITI POLITIČKI SUSTAVI NOVOSTVORENIH DRŽAVA
POLITIČKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE

Ovaj sustav rađen je o uzoru na razvijene zemlje zapadne demokracije , po širokim ovlastima predsjednika države , sličan je političkom sustavu SAD . Prvi povijesni dokument iz RH datira iz 879 god . kada je rimski papa Ivan VIII izdao povelju o priznanju krune hrvatskog kralja kneza Branimira .Od tada je Hrvatska u sastavu : hrvatsko – ugarskog kraljevstva , Austo – ugarske monarhije , Jugoslavije . . Završetkom I sv. rata Hrvatska je u sastavu prve Jugoslavije .
1991 sabor RH je donio odluku – Deklaraciju o proglašenju suverenosti i samostalnosti .
16.12.1991.Vijeće Europe donijelo je « Smjernice za priznanje novih država u istočnoj Europi i SSSR –u . Donesene su amandmanske promjene Ustava, ali nisu bile dovoljne .
21.12.1990 god. Donesen je ustav RH ; njegove institucije .

1.PREDSJEDNIK REPUBLIKE – vrhovni državni poglavar velikih ustavnih ovlasti .On zastupa državu u zemlji i inozemstvu , odlučuje o osnivanju diplomatskog predstavništva , prima vjerodajnice i opozivna pisma diplomatskih predstavnika , raspisuje izbore za oba doma sabora , podnosi Zastupničkom domu na potvrdu uredbe , na prijedlog i uz supotpis vlade može raspustiti zastupnički dom .
U odnosu prema vladi – imenuje i razrješava mandatora za njen sastav , postavlja predsjednika vlade , imenuje i razrješava ministre , vrhovni je zapovjednik oružanih snaga , imenuje članove vijeća nacionalne sigurnosti , daje pomilovanja i odlikovanja , a odgovoran je jedino za povrede Ustava .

2.SABOR REPUBLIKE HRVATSKE – dvodomno zakonodavno tijelo ( zastupnički i županijski dom ) .Odgovornost predsjednika pred saborom je njegova ustavna obveza Saboru jednom godišnje podnijeti izvješće o stanju u Republici . 1/10 zastupnika može u svako vrijeme predložiti glasovanje o povjerenju Vladi .
ZASTUPNIČKI DOM – može imati najmanje 100, a najviše 160 zastupnika .
Ona broji 124 zastupnika , 60 razmjernih , a 60 biranih relativnom većinom .
Mandat zastupnika je 4 god.
Ovlasti : donosi zakone i državni proračun , odlučuje o donošenju i promjeni Ustava , o ratu i miru , raspisuje referendum , nadzire rad vlade , daje amnestiju za kaznena djela .
ŽUPANIJSKI DOM – po tri zastupnika iz svake županije , najviše 65 zastupnika ; 1993.god. 63 zastupnika .
Ovlasti : raspravlja i predlaže zakone , obavlja Ustavom nadležne poslove .

3.VLADA – obavlja dio izvršne vlasti koji nije povjeren predsjedniku .
OVLASTI : donosi uredbe , predlaže zakone i državni proračun , provodi zakone .
Sudbena vlast u RH temelji se na načelu neovisnosti sudaca .
USTAVNI SUD – odlučuje o suglasnosti zakona sa Ustavom , štiti slobode i prava , rješava sukobe nadležnosti zakonodavne i izvršne vlasti , nadzire ustavnost izbora. .
3. VRHOVNI SUD RH – najviši sud , osigurava promjenu zakona . Politički sustav RH utemeljen je na načelu podjele vlasti . Polupredsjednički sustav je usvojen zato što podmiruje dva osnovna zahtijeva :
- vrlo visok stupanj političke demokracije
- osiguranje njegove djelotvornosti

IZBORNI SUSTAV – nije dao očekivane učinke na stranački sustav iz razloga što nije bolo dovoljno vremena i zbog ratnog stanja .
POLITIČKO ORGANIZIRANJE – RH je jedinstvena nedjeljiva država , ona je sudeći po broju stranaka višestranačka demokracija .
POLITIČKA KULTURA – nedostatak političke tradicije i političkog iskustva neophodnog za demokratski sustav , uspješno se prevlađuje , ali ne tako brzo .


POLITIČKI SUSTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Najstarije hrvatsko pisano djelo «METHODOS» navodi da je na Duvanjskom polju 753 god. zaključeno da se banovi postave na čelo pokrajina .
U vrijeme prve Jugoslavije BiH nije imala status države niti je imala autonomiju .Zajedno s RH ona je priznata kao suverena i samostalna država .
VRIJEDNOSNOI SUSTAV – na kome je utemeljen politički sustav BiH izložen je u preambuli Ustava , a to su : ljudsko dostojanstvo , mir, pravda, tolerancija , pravični postupci , pluralističko društvo , suverenost , teritorijalni integritet .
Međunarodni dokumenti na koje se poziva ustav : Opća deklaracija o ljudskim pravima , međunarodni ugovor o civilnim i političkim pravima , dogovori u Ženevi i NEW YORK –u . BiH je složena država , ona nije konfederacija u klasičnom smislu , ona nije ni federacija jer u svom sastavu već ima jednu federaciju .
ENTITETI koji čine BiH kao državu F B i H I REPUBLIKA SRPSKA .

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE – ustav se obvezuje da će BiH osigurati najviši stupanj međunarodno priznati ljudskih prava i temeljnih sloboda , u tu svrhu formirana je Komisija za ljudska prava BiH , a temeljna prava , Prvo na život , pravo nepodvrgavanja mućenju , pravo na slobodu i sigurnost , pravo na privatni i obiteljski život , na ženidbu imovinu , obrazovanje i dr .

NADLEŽNOST ENTITETA I DRŽAVE BiH : nadležnost se prostire na vanjsku , vanjskotrgovinsku politiku , carinsku , monetarnu , migracijsku .




NAJVAŽNIJE INSTITUCIJE POLITIČKOG SUSTAVA

1.PARLAMENTARNA SKUPŠTINA – dvodomno parlamentarno tijelo .Dom narod i zastupnički dom. Dom narod broji 15 zastupnika ( 5 HRVATA , 5 BOŠNJAKA, 5 SRBA )
potrebni kvorum je 9 zastupnika .
Zastupnički dom – najviše predstavničko tijelo , ima 42 zastupnika , kvorum čine 22 poslanika . Za donošenje zakona potrebna je suglasnost oba doma , odluke donose većinom glasova , 1/3 iz svakog entiteta .
Ovlasti parlamentarne skupštine – donošenje zakona potrebnih za provedbu odluka predsjedništva , odobravanje proračuna , ratifikacija međunarodnih ugovora .

2.PREDSJEDNIŠTVO – BiH ima kolektivnog šefa države , a ima 3 člana . Svaki konstitutivni narod ima po jednog člana , bira se međusobno . Mandat predsjedništva na prvim izborima traje 2 god. a, poslije 4 god.
Odluke se donose konsenzusom , a ako ga nema predviđen je postupak u kome svaki član predsjedništva daje izjavu o neslaganju i traži potporu 2/3 zastupnika .
Ovlasti : vođenje vanjske politike , imenovanje veleposlanika , zastupanje BiH u međunarodnim organizacijama , vođenje pregovora , izvršavanje odluka .
parlament skupštine , predlaganje predračuna , imenuje viječe ministara .

3.VIJEČE MINISTARA – to je Vlada BiH . Predsjednika imenuje predsjedništvo BiH , a potvrđuje zastupnički dom , a predsjednik imenuje ministre .
Ovlasti : provedba politike i odluka , podnošenje izvješća parlamentarnoj skupštini .

4.USTAVNI SUD – skrbi o provedbi ustavnosti i zakonitosti , ima 9 članova
( 4 delegira federacija , 2 republika srpska , a 3 predsjedništvo europskog suda za ljudska prava )
Nadležnost : odobrava Ustav , odlučuje o sporovima između entiteta i država .
Inicijativu za pokretanje postupka pred ovim sudom imaju : član Predsjedništva , predsjednik Vijeća ministara ,1/4 članova nekog doma .

4. SREDIŠNJA BANKA – vodi financijsku politiku , izdaje valute , vodi monetarnu politiku . Guvernera banke postavlja MMF , a on ne može biti državljanin BiH , 3 člana Upravnog odbora bira predsjedništvo , poslije isteka 6 god . mandata , Predsjedništvo će imenovati i guvernera i članove upravnog odbora .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE – višestranačko je , ali ipak potpunu nadmoć imaju 4 vodeće stranke SDA, HDZ, SDS .Ustavom je osiguran minimum nacionalne jednakopravnosti . Samo u državi u kojoj vlada ravnopravnost može postojati prosperitet i razvoj .

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

SREDIŠNJA VLAST
Isključivo je odgovorna za vanjske poslove , obranu , državljanstvo , unutarnju i vanjsku trgovinu , carine , fiskalnu politiku , dodjelu RTV frekvencije .

KANTONALNA VLAST
Odgovorna za sva pitnjq koja nisu u nadležnosti središnje vlasti : policija , odgoj , obrazovanje , kultura, socijalno osiguranje .

SREDIŠNJA VLADA I KANTONI – zajedno su odgovorni za ljudska prava , zdravstvo , zaštitu okoliša , provedbu zakona o državljanstvu .

PREDSJEDNIK FEDERACIJE ( PREDSJEDNIŠTVO ) - imenuje vladu , šefove diplomatski misija , vojne dužnosnike , ratificira međunarodne ugovore , daje pomilovanja .

POLITIČKO ORGANIZIRANJE U BiH – formalno je višestranačko , na prvim izborima sudjelovalo je 14 stranaka .Dugotrajna politička kriza i rat uzrokovali su nepomirljive interese tri konstitutivna naroda ; izravni uzrok rata je Velikosrpska agresija .Washintonskim sporazumom i Daytonskim ustavom nisu u cjelini zadovoljna sva tri konstitutivna naroda . Razgraničeni su entiteti , politički sustav je kompliciran tako da BiH teško funkcionira kao država , najveći rezultat je postizanje mira, a najveća mana je ta što je agresija nagrađena umjesto da je kažnjena .

BITNE PREDPOSTAVKE ZA FUNKCIONIRANJE BiH

1.PERMANENTNA SKRB VELIKIH – da održi cjelovitost države , da bi opstala ona će dugo vremena biti protektorat , pod nadzorom međunarodne zajednice .

2.TOLERANTNO PONAŠANJE SUSJEDNIH DRŽAVA – one bi trebale dati ekonomsku , kulturnu i drugu potporu BiH , da bi narodi u BiH bili lojalni .

3. MEĐUNARODNA TOLERANCIJA TRI KONSTITUIVNA NARODA – bez tolerancije i povjerenja teško može očekivati potrebna razina integriteta zemlje .

4. NAJVIŠA RAZNA LJUDSKIH I GRAĐANSKIH PRAVA I SLOBODA I PUNA NACIONALNA JEDNAKOPRAVNOST NARODA – osnovna pretpostavka političkog sustava BiH .Samo ko i praktično ,a ne samo na papiru svaki narod imao zajamčena puna nacionalna , a svaki građanin ljudska prava , politički sustav će se pokazati valjanim i stabilnim

5. RAZVITAK POLITIČKOG OLURALIZMA I VIŠESTRANAČJE – taj bi razvoj uključivao nacionalne stranke i njihove programe i stranke sa integrativnim državotvornom programima , uz potpuno uvažavanje ravnopravnih naroda .

6. USPOSTAVLJNJJE PUNOG STUPNJA DMOKRACIJE ZA POJEDINCE I ETNIČKE ZAJEDNICE
Politički sustav koji neuvažava sve vrijednosti demokracije i koji se temelji na prisili jednih nad drugim nema šansu za vlastitu afirmaciju i održanje državnog integriteta .
7. ZAVIDAN PORAST OPĆE KULTURE , POLITIČKE KULTURE KAO ELEMENTA POLITIČKOG SUSTAVA
Jedna od najveći opasnosti za funkcioniranje političkog sustava je politički primitivizam , koji rađa potrebu za nadmoć, omalovažavanje , potcjenjivanje .
To ima za posljedicu individualnu i grupnu toleranciju , nepovjerenje .
Lista pretpostavki za uspješno funkcioniranje države je neiscrpna , ali bez uvažavanja prethodno navedenih pretpostavki ovaj politički sustav neće moći profunkcionirati i dati očekivane rezultate .

	rujan, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Rujan 2008 (22)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv