Praštanje
24.08.2009., ponedjeljak
|
što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote tko to živi u prošlosti mojoj a još nije umro od sramote... ----------------------------------- Koliko još? Koliko još da podmečem i drugi obraz? Koliko ćete me još jezikom bićevati? Zar ste vi bolji od mene? Zar vi možete nekome suditi? Vi ?...čije je srce obavijeno ohološću,zavidnošću,zločom? Zar vi koji se svaki dan Bogu molite i slušate o ljubavi prema bližnjemu... Zar vi možete izgovarati tolike laži,klevete... Što god radili i govorili protiv mene nećete me uništit. Ne,nećete me slomiti jer ja sam jaća od vas. Ja imam nešto što vi nemate imam sebe.... A vi?... Vi ste sebe izgubili u bolesnoj ljubomori, u prevelikoj želji da meni napakostite, u želji da me uništite . Kad se pogledate u ogledalo da li se barem malo zacrvenite? Da li se barem malo sebe zastidite?  |
07.08.2009., petak
|
Dobra ti večer najdraži.... Danas sam puno razmišljala o tebi i odlučila sam da ti napišem ovo pismo, iako znam da ti ga neću poslati. Ali ako ovo ikad pročitaš znat ćeš da je napisano tebi. Ne boj se nikad nikome neću reči o našoj ljubavi,sreći... O tvom prvom poljupcu,o čvrstom zagrljaju... O suzama koje sam ti poljupcima brisala... Znaš i sam da ćeš u mom srcu uvijek imati mjesta, da će moje srce uvijek biti dom za tebe... Što da ti još pišem?... Ostala sam ona ista kakvu si me upoznao, iako sam na životnom putu doživjela padove, ali sam se dizala i najvažnije; ponovno pokušavam naučiti smijati se... A kako si ti?Da li si našao mir koji nisi imao?... Da li su prestale oluje u tvom životu? Da li me se sjetiš kad se za posao spremaš? Puno bih te još mogla pitati ali odgovor ionako neću dobiti. Šaljem ti veliki pozdrav i budi onakav kakvog sam te upoznala. I molim te ne zaboravi me, sjeti me se ponekad...i... Hvala ti što sam te smjela voljeti. Nočko.....  |
