pozlagora.blog.hr
12.09.2008., petak
|
SUHA SMRIKOVINA Prolazeć Hercegovinom i gledajući nazive sela-Orahovlje,Grab,Drinovci, Rakitno,Cerno,LIpno,Dračevo itd.,zapitam se ponekad kako bi se zvala Pozla Gora kad bi joj ime dali po nekoj vrsti drveta. Doduše,tu ima jedan problem.Naime,biljni pokrivač s vremenom se mjenja,pa sad prevlada jedan,sad drugi.Tako npr.danas u Orahovlju možda i ima pokoji orah,ali u Grabovniku sumnjam da ima ijedan grab,u Cernu cer ili u Lipnu lipa,pa kad bismo danas tim selima davali imena na isti način,ona bi se siguro drukčije zvala. Što se tiče Pozle Gore,ne znam po kojoj bi vrsti drveta danas mogla dobiti ime,ali u vrijeme mog djetinjstva i moje mladosti u sastavu njezina imena siguro bio smrič. Smrikovina se ložila,od nje su bili koci za lisu,pouznice,grede,merteci,od nje su se pravile trupe(lukoći),kace,stapi,od smrikinja pravili su se ljekoviti napici,a nama su služili kao mamci za kosovce da se uhvate pod ploču.Ina kraju,od smrikovine se pravio i "najpametniji sud"u kući- bukara. Smrikova bukara- to je posebna priča.Ona use upije miris vina i kao da ga tu zarobi.I mjesec-dva nakon što su bačve omućane,bukara miriše po vinu kao da je čas prije bila puna, Pusta bukara moga dida(a nepošteno bi bilo ne spomenuti p.Stipu),vele ti je kroz nju vina prošlo. Meni ni dan-danas nije jasno kako su se onako malom bukarom ispiljkale prilično velike bačve. Ali bačve su se praznile jedna za drugom,a kad god bi se mućala neka od njih,u kući bi bila žalost. (a posebno mi padne na pamet Stipe i Ante Ć.kad su prali bačvu u Anđelića,pjesme:..kada perem bačeve moje srce plače..., Ali,dok sam bio dite,nisamse toliko družio s bukarom.Bolje sam se osjećao "u društvu"sa smrikovn cipkan. Volio sam gledati njihovu sivocrvenkastu koru i nekoliko milimetara debeli bijeli sloj ispod kore,a ispod toga tvrdo smrikovo drvo,crveno kao dozrela lubenica. Koliko sam samo puta zadrijemao i u san utonuo uz ognjište dok su smrikove cipke slatko gorjele i veselo pucketale. Nema više smrikove cipke,nema više ni ognjišta ni didove bukare.Danas POZLU GORU ne pokriva smrič, nego jasen,grab,zelenika i već naznačena drača, SMRIČA nestaje.On je gordo drvo.Ne želi rasti ni u čijoj sjeni. Čim ga nešto nadraste,on se suši što se vidi iz priložene slike.A u Pozloj Gori puno je toga nadraslo. Danas bi Pozla Gora mogla dobiti ime po jasenu,zeleniki,grabu,drači,lužini i sl. Ipak, ako bi u sustav njezinog imena ušao smrič,onda bi trebalo naglasiti da je riječ o OSUŠENOM SMRIČU ? Sjećanje iznio:Iko Šimunović-Anđelić.   foto:Iko šimunović |
- 16:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #
|
Nedjeljko Ćendo Joza Šunja 16 Orebić tel.020 713-545 mob.099 5661-486 email. cendonedjeljko@gmail.com ncendo@gmail.com
O blogu:
Blog prati događanja u mjestu, povijest, stanovništo, kao i druge zanimljivosti vezana uz Pozlu Goru i općenito Neretvanski kraj. Ako imate nekakav prijedlog ili fotografiju, molim Vas kontaktirajte me. Hvala! PROGNOZA VREMENA ZA POZLU GORU KONOPAŠICE NA RADIO DELTI |