
(moja fotka)
Kad je dobro ili nešto trebaju, tu su. Kad nije ili ne treba - odlaze.
Netko tko je uz tebe unatoč olujama, lošim danima, manama, pričama....
Neprocjenjivo.
Kažu.... novi dan, nova prilika. Nova godina, novi "život".
Nije me malo duže bilo, svako dobro vam želim i neka vam se ostvari sve ono što si sami poželite. Znanim i neznanim.
A za ostvarit ono što si sam poželiš, treba malo prije pobijediti sebe. Dug je to i kompliciran proces, pun uspona i padova. Da je lagano, bilo bi sve savršeno. A dobro je da savršenstvo ne postoji. Tko je savršen, nije čovjek.
Iskustvo koje vrijedi proći, naučiš puno o sebi, prigrliš ono što vrijedi oko tebe, odbaciš ono što ti samo stvara teret.
Ljudi bi najviše mijenjali druge, sve dok ne shvate da kod sebe imaju štošta. Ako ikada shvate...
Zeznuto, ali istinito.
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost