Ne valja ovo, ne valja ono.... I tu ne mislim na one općenite, nego na tuđe izbore.
Ako napraviš nešto, ne valja... ako napraviš upravo onako kako nije valjalo, opet neće valjati. Ono klišejizirano - budi svoj i ne obraćaj pažnju na druge.
Na koga li se to odnosi....
Zamjećivanje nebitnih sitnica, da bi se uzdiglo u odnosu na druge. U što smo se zapravo pretvorili?
Izrugivanje, podcjenjivanje, podsmijesi.
Ispada zapravo da ni ne možeš biti svoj, a druga strana je ta koja brine o mišljenju drugih. Jer valjda ima neki "nevidljivi papir".
Svaka izrečena "istina" postaje zaista istina i svako naučeno razmišljanje od strane drugih postaje navika. Onog kritičara povuče gore, a kritiziranog dolje....
Većina je ipak prazna bez prave podloge, zar ne? Glavnom da je izreknu, a kad treba pokazati - odlaze još bržim korakom.
Mora li se čovjek ponašati kao "konj" i stalno ispadati kao "konj"?
(da se razumijemo, konj je plemenita životinja, zapravo ni ne znam za usporedbe oko konja....)

Malo slikovnih prikaza ovdje, za promjenu...
Svake godine isto, ali spoju planina i mora jednostavno moraš ostati vjeran.... Čisto zbog razbijanja svakodnevnih uobičajenih, ali i onih drugih briga.

Naravno, ide se do kraja pa tko živ, tko.... Život je prekratak za prilagodbu. Ali da, ima i dalje....

Grah s kobasicama je zakon.
Voda je izvor za dušu i tijelo. Po ovim vrućinama pravilo. Po brdima priroda ocrtava umjetnička djela i briše svaku žeđ.

I malo lijepih boja, već sad nezaobilazno, i da nećeš....
Ostajte dobro. Iz Starigrad Paklenice s ljubavlju.
Kažu da su sitnice bitne..... Sitnica po sitnica može stvoriti lijepu priču.
... osim ako su nebitne. Često pridaješ značaj sitnicama na koje ne možeš utjecati. Pa se bezveze naživciraš i izgubiš svaki pojam o životu. Posebno ako ti drugi nameću tj. biraju kako ćeš na nešto gledati. Prava je umjetnost na takvo nešto reći - "boli me...".
Treba znati....

Sve više su važniji statusi i lajkovi, toliko da zaboravimo na sam sadržaj.
U čemu je fora?
Dočekasmo i to... Nekom drago, nekom nije, nekad ne možeš birati. Dok se neke stvari mijenjaju, one druge ostaju iste. Kako god okreneš, radnici uvijek postanu "težaci". Eh, ta dobra stara hijerarhija....
Sve i svašta, o svemu i svačemu. Za sve one koji vole razmišljati bez predrasuda i ostalih kočnica, ali opet, sloboda ima svoje granice. Barem je poštujte, ako ništa drugo.
Staza kojom nisam pošao
Šumska staza se račvala na dvije
A ja sam, putnik tek jedan,
Stao ne znajuć’ kojom bih prije
I gledao niz prvu dok se nije
Zavila u gustiš neprovidan.
Druga mi se ipak činila prava,
Zbog jasna sam je birao razloga:
Zelena me dozivala trava.
No, i prva je bila mirisava.
Mnoga je nije taknula noga.
Obje sam staze žudio jednako
I vlati gazeć’ rekao sam tad:
Prvom ću poći jednom svakako.
Ali, drugom već kad sam odmak’o,
Znao sam da se neću vratit nazad.
Priznat ću jednom život kad zađe
Ljeta prođu i tuga nijema
Izmeđ’ dva puta birao sam rađe
Onaj kojim se ide rjeđe
I osim te druge istine nema.
Robert Frost