on se smiješio. uvijek je bilo lakše smiješiti se ujutro.

nedjelja, 22.06.2008.

znoj



mislim da je gotovo.
nadala sam se nekim osjecajima.
al nista.
ne osjecam nista.
ni kraj.
ni zrak.
ni vrucinu zacudo.
neznam
bezvoljna sam
dosadno mie.

nekak se nadam da ce bit bolje.
da ce me ana karenjina spasit.
il more.
il crvčci u ponoc.
il gasenje mobitela.
il bjezanje iz parkica doma da zapalim.
il pricanje sama sa sobom.
il prijatelji?

koji ne javljaju di se ide van.


soba je nepospremljena.


- 00:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #