Gavran sinova Ademovih (V)

U danima u kojima sam bio zaokupljen svijetom gavranova i rješavanjem njihovih pitanja i problema, moje iščekivanje se oteglo.
Imali smo jednog gavrana napasnika u bijegu i tragali smo za njim da bismo mu sudili.
Napokon je došao dan kada je trebalo Bogu prinijeti kurbane.
Došao je Habil sa svojim najdebljim ovnom. Ostavio ga je na brdu, a on sam je klanjao uzvišenom Bogu moleći Ga da primi njegovu žrtvu.
Došao je i Kabil i sa sobom donio još nedozrelo žito zelenih klasova... Kabil je bio pohlepan i škrt do te granice da mi gavranovi nikada nismo uspjeli kušati bar i djelić njegove hrane. Kabil ostavi svoju žrtvu i odstupi...
Dva brata stadoše podalje...
Iz sveg svog srca sam želio, ja kao nepristrasan sudija, da Bog prihvati Habilovu žrtvu.
Iz neba se spustila vatra i pojela Habilovu žrtvu pokazujući time da je primljena... Habil radosno uskliknu u znak zahvalnosti, dok Kabil svojim uzvikom izreče ubistvo...
Sa šakama ispruženim ispred sebe i pogleda uprtog u jednu tačku na horizontu,Kabil je stajao duboko zamišljen... Unatoč njegovoj apsolutnoj šutnji, iz njega izbijaše talas koji se mogao primijetiti golim okom.
Bio je prekrasan Božiji dan... Sunce je zrakom rasprostiralo svoju toplinu.
Brojno drveće borova duž čitavog horizonta, kupalo se na tim sunčevim zrakama, dok su im stabla dobijala boju jentara koju izbacuje more. Sa obližnjih brda dolazili su vjetrovi donoseći sa sobom miris tek olistalog drveća i božanskog cvijeća iz najdubljih kotlina i klisura pokrivenih zelenim baršunastim šumama...
Kabil ponovo zavika:
-Ubit ću te!
Habil nije shvaćao razlog zbog kojeg se njegov brat Kabil ljuti na njega...
Čistota obično ne shvaća motive grijeha i njegovog zla...
Bog je primio od jednog, a nije od drugog.
Rekao je svome bratu da BOg prima od pravovjernih.
Kabil je i dalje mumljao:
-Ubit ću te!
Vraćajući se svojoj kolibi i svome cvijeću, Habil se okrenu i reče mu:
''I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer se bojim Allaha, Gospodara svjetova... Ja želim da ti poneseš i moj i svoj grijeh i da budeš stanovnik u vatri. A ona je kazna za sve nasilnike.''
Habil se udalji sa svojom ženom Iklimom...
Već su neko vrijeme bili u braku...
Kada se na njoj ukazaše znakovi trudnoće, Kabil riješi da ubije brata...
Uhvatili smo odbjeglog gavrana nasilnika i započeli njegovo sudjenje...
Habil se bio ispružio na zemlji nakon napornog dnevnog rada...
Polje sa ljiljanima još nije ni počinulo, a on je već bio utonuo u san.
Sunce se polahko spuštalo prema zapadu...
Sudjenje grješnom gavranu je još uvijek trajalo...
Nebo je bilo poprskano krvlju večernjeg sutona... Kabil se polahko šunjao sve više pritežući vilicu magarca koju je našao u šumi.
Magarac bijaše krepao u obližnjoj šumi. Zvijeri su pojele njegovo meso, a ono što je preostalo oglodali su orlovi, zemlja je popila njegovu krv, dok je njegova ogromna vilica ostala bačena na površini zemlje.
Kabil je nosio sa sobom prvo oružje na Zemlji i krenuo u potragu za bratom.
Nadje ga utonulog u san i krenu prema njemu...
Uznemiri ga nešto, ne znam što, što je vidio na tom plemenitom usnulom licu...
Habil se probudi i otvori oči...
Kabilova ruka se podiže sa koščanom magarećom vilicom i krenu ka Habilovoj glavi...
S Habilovog lica prolipta krv i isprska sva Kabilova prsa.
Grješna ruka ponovo pade na dobrodušno lice...
Nakon petog udarca, Kabilova ruka se sudari sa zemljom...
Habil više nije davao nikakve znakove života... Kabil shvati da je njegov brat mrtav...
Prestade sa svojim žestokim i bjesomučnim udarcima... Sjede snužden pored svoje žrtve...


Nastaviće se inšaAllah

- 06:59 -

Komentari (2) - Isprintaj - #