Gavran sinova Ademovih (II)

Rekoh tada Kabilu, zlokobno grakćući svojim odsječenim glasom:
-Znamo da si čudovište koje ubija…
I mada ti to ne znaš…
I mada si čovjekom kome je dato znanje…
Neznalica koji ne zna da je neznalica…
Neznalica koji ne zna kako da pokopa leš brata.
Još uvijek sam uzbudjen, pa se izvinjavam.
Ponekad o onome što se zbilo razmišljam mirno i nepristrasno, poput suca.
Nasilje je sastavni dio karaktera živih stvorenja…
To je istina…
Ponekad neki od gavranova nasrne na skupinu…
Tada biva predat sudu…
Poznato je za gavranove da imaju sudove koji se drže pravde i pravičnosti.
Ovi sudovi se održavaju onda kada jedan od gavranova prisvoji gnijezdo drugog gavrana… Ili napastuje tudju ženku… Ili, pak, otme jelo malim gavrančićima...
Za svaki od ovih prijestupa sliedi zasebna kazna...
Kada jedan gavran prisvoji sebi tuđe gnijezdo, zadovoljavamo se time da oteto gnijezdo prvo razorimo, potom svojom vikom izgrdimo kradljivca i prisilimo ga da onome kome ga je oteo podigne novo.
Kada je u pitanju napastvovanje ženke drugog gavrana, zajednica gavranova ubija nasilnika svojim kljunovima.
Kada, pak, uzme hranu mladuncima, zajednica počupa napasniku perje, tako da bez njega liči na goluždravu, tek izleglu mladunčad.
Pokatkad se kazni prijekora ili čupanja perja pridoda i kazna progona iz zajednice. Sudovi gavranova se obično zakazuju na nekom prostranom i širokom polju. Tamo oni koji su ranije došli čekaju dolazak gavranova koji kasne.
Čekanje zna trajati danima i noćima sve dok se broj ne popuni...
Tada odvajamo krivca ustranu, postavljamo mu stražu i počinjemo sa suženjem.
Ostali započinju sa grupnim graktanjem i halabukom...
Optuženi odgovara vriskom i zloslutnim graktanjem...
Svjedoci ponavljaju graktanje i mašu bijesni i razjareni svojim krilima.
Pritom optuženi gavran i sam grakće i lupa krilima...
Prijestupnik onda spušta krila, obara glavu i prestaje graktati.
To biva njegovim priznavanjem da je počinio grijeh.
Tada sudija donosi presudu.
Svi gavranovi skaču na prijestupnika i počnu ga trgati i kidati svojim kljunovima sve dok ne umre.
Potom gavranovi zagrakću jednomjernim graktannjem i odlete...
Jedan od njih uzme ubijenog gavrana i ono što je od njega ostalo da bi ga pokopao.
Čak i ako je ubijeni gavran počinitelj grijeha.
Jer smrt ima svoju svetost, stoga tijelu treba odati počast time što će se pokopati...
Tako gavranovi bivaju pravični u oba slučaja: u životu i u smrti...
Pravda je u životu gavranova jača od nagona...
U svijetu ljudi pravda je u osnovi stečena i relativna...
U svijetu gavranova ona je instinktivna i apsolutna.
Mi imamo svoja osnovna načela koja s enikad ne mijenjaju niti modificiraju. Onaj ko od njih odstupi, odstupio je od zahednice i zaslužuje odbacivanje i smrt...
Ove propise i zakone nisu uspostavili gavranovi. Oni su neprikosnoveni i nama ih je naložio Svevišnji, pohranio u našu prirodu i njima obavezao našu podsvijest i naš karakter...
Sami sebi ne propisujemo zakone...
Znamo da se duša povodi za naklonošću i da se svrstava na onu stranu od koje ima korist, pa u svome oku deblo vidi kao slamku, a u oku drugoga slamku kao deblo.
Rod gavranova je sve ovo izbjegao i zakoračio na sigurno tlo time što se pokorio zakonitosima Stvoritelja.
Primjena zakona podrazumijeva lišavanje naklonosti, a koje se to stvaranje lišava naklonosti osim meleka?!

InšaAllah nastavlja se....

- 03:50 -

Komentari (1) - Isprintaj - #