Žedna karavana

Jednog dana pustinjom je išla neka karavana…Sunce na nebu i pijesak na zemlji nemilosrdno su pekli ljude.Karavana je ostala bez vode, a uslijed suše u mješinama im nije ostala ni jedna kap te dragocjena tečnosti…
Dok su se grčili u stanju u kojem nisu imali vode ni da usta pokvase, odjednom se na horizontu pojavio Rahmet Pejgamber, s.a.v.s., Pejgamber poslan kao spas svjetovima.U pustinji u kojoj je kamenje kao plamen gorilo I sunce mozgove istapalo, na tom treškom i strašnom putu, ugledao je karavanu koja je izgubljeno stajala na užarenom pijesku. Putnici su bili u bezizlaznom stanju…
Deve isplazile suhe jezike, ljudi, rastureni na sve strave, ležali su po pijesku…
Kada ih ugleda. Poslanik, s.a.v.s., se sažali:
-O, ljudi, ustanite!Neka nekoliko vas odmah potrči prema onom pješčanom brdu!… Tamo jedan crni rob u mješini nosi vodu svome vlasniku. Vi ga uhvatite i, htio on to ili ne, dovedite ga meni!
Nekoliko putnika karavne skočiše i, poput lisca kojeg vjetar nosi, otrčaše pravo prema brdu. Zaista se u podnozju nalazio jedan crnac. Napunio mješinu , uzjahao devu, nosio je vodu svome vlasniku.
Odmah su presjekli put:
-Stani!
Crnac se sledi od straha. Otvorivši svoje crne usne, upita:
-Šta se dešava, zašto mi presijecate put!
Ogovoriše mu :
-Rahmet Pejgamber te poziva da mu odmah iza ovog brda dođeš!
Oči crnog čovjeka se počeče prevrtati u dupljama:
-Ja ne poznajem takvog čovjeka, ko je on?
-To je Muhammed, čovjek lica sjajnog kao mjesečina, blage naravi i slatkih rijeci!
-On je, izlgleda, opcinio jednu grupu ljudi…Necu mu prici cak ni za pola koraka!
-Dobili smo naredbu, povest cemo te njemu!
-Ne odvodite me sa puta, ne idem sa vama!
Crnac je tako govorio, ali su ljudi iz karavane imali ruke poput lavljih kandzi… Silom ga uhvatise i pocese ga vuci prema karavani. Crni rob je vikao i zapomagao:
-Stanite, pustite me!
Najzad, dovedose ga pred uzvisenu osobu. Resulullah, s.a.v.s., rece:
-Napijte se vode i napunite svoje cuture u mjesine!
Putnici karavane okupise se oko jedne jedine mjesine.Svi se napise i utolise svoju zedj…Cak se i deve napojise…Nakon toga napunise sve svoje cuture i posude za vodu, tako da i oblak na nebu bi zacudjen ovom velikodusnoscu i izobiljem vode koju je posjedovala ova mjesina…
I crnac i narod karavane ostase zacudjeni mudzizom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.. Ovo i nije jedna stvar zbog koje bi covjek ostao ravnodusan, jer samo jedna mjesina napojila je toliko naroda i postala mehlem izgorjelim utrobama deva…
Drhteci od srece kao latice ruze, ljudi iz karavane rekose:
-O, Ahmede, o, Pejgambere blage naravi, sta je ovo? Jednom malehnom mjesinom zalio si vodom i ljude i hajvane!
-O, robe!…A sada pogledaj, tvoja mjesina je puna, nemoj se zaliti! Gledaj, eto, ona zubori poput Hidrovog izvora…
Crni rob je zacudjeno otvorio svoje krupne, crne oci i gledao je ovu Pejgamberovu mudzizu.Iz svojeta u kojem nije bilo imana kao da se rodi jedno sunce. Sa ociju mu popadase svi zastori i razlozi…Tako je poceo gledati ovu cesmu gajba. Tolikim se strahom ispuni da nije mogao maknuti ni rukom ni nogom.Uzviseni Allah mu u dusi postavi jednu drhtavicu.
Najbolji covjek univerzuma, Allahov Poslanik, s.a.v.s., izvuce ga iz tog svijeta kako bi mogao obaviti svoj posao i rece mu:
-Dodji k sebi, o, ti koji se zelis okoristiti! Odlazi!…Nije vrijeme cudjenja… Cudjenje tek predstoji…
I mubarek rukom pogladi crncevo lice…
Lice roba, sina Abisinije, postade bijelo kao snijeg.Licilo je na mjesec u ustapu. Prosvijetlilo kao dan, uhvatilo nur… Poslanik,s.a.v.s, doveo ga je u jedno prekrasno stanje…
Svojom ljepotom podsjecao je na Jusufa, a.s., Kao da je mjesto crnog cumura postao dijamant,…Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
-Hajde sada, odlazi i objasni ono sto si vidio ovdje!

Rob se poput ptice odvoji iz predjela srece i vjere i isprica svima cudo koje je vidio.Jedan Poslanikov pogled, koji je trajao jedan tren, doveo ga je u stanje neprikosnovenog bisera…

- 23:52 -

Komentari (4) - Isprintaj - #