Mladicevo obracanje iz kabura

U vrijeme hazreti Omera, radijallahu anhu, zivio je mladic koji je bio veoma bogobojazan i koji je bio stalni posjetilac mesdzida… Bas kao da je bio dzamijska ptica, posjedovao je blistavi iman i slatko lice…
Vodja mu’mina mu se puno puta cudio... Ovaj lijepi i blagi mladic imao je starog oca kojem bi odlazio nakon jacije-namaza. No, kako god bilo, put do kuce prolazio je pored zene cije ime se spominjalo po losim stvarima…
Zena loseg morala stavila je sebi u zadatak da ga izbezumi, da ga spotakne i da ga u propast gurne. Jer mladic je, poput zvijezde danice, svojom svjetloscu ulivao smutnju u njeno srce.
Jednog dana zena izadje na put i ponudi mu se:
-Hej, mladicu, zar ne zelis biti sa mnom?
Mladic ne prihvati ovu njenu prljavu ponudu i nastavi svojim putem... Ali, put mu je uvijek tuda prolazio... I ta zena, fitna nad fitnama, postavila je mrezu od vatre i cekala...
Opet se jedno vece vracao kuci. Kad sta da vidi, opet se ona ista zena nalazila na putu. Govorila je:
-Dodji, dodji da ti priredim nezaboravnu noc!
Mladic na trenutak zaboravi sve i krenu za tom nesretnicom. Kada stigose do kuce, zena udje unutra. Mladic je bio iz nje, i bas kada je ulazio, u mozak mu udarise Bozanske munje. Sjetio se svoga Gospodara, zastidio se i uplasio i sa jezika prosuo slijedeci ajet: “Oni koji se Allaha boje, cim ih sablazan sejtanska dodirne, sjete se, I odjednom dodju sebi!” (A’raf, 201)
Onesvijestio se i pao na zemlju…
Uplasio se svoga Gospodara, vratio se sa ivice ponora i izgubio svijest. Ispustivsi plijen iz ruke, zena, sa dusom zvijeri, ostade sva u cudjenju… Obratila se sluskinji:
-Zeno, dodji da izbacimo ovog beskorisnog mladica!
Tako onesvijescenog odvukose ga do kapije njegove kuce. Pocese lupati dok iz kuce ne dodje starcev glas:
-Ko je to, sta zelite?
Odgovorise:
-Doveli smo ti sina, otvori kapiju!
Nakon toga izgubise se sa vidjela...Ostarjeli otac jedva stize do kapije. Kada je ugledao svoga sina kako poput mrtvaca lezi, vrisnu od bola:
-Komsije, pozurite!
Oni koji cuse njegov vrisak odmah dotrcase i unijese mladica unutra. Medjutim, on jos nije dolazio k sebi...
Nakon duzeg vremena mladic polahko otvori oci. Otac ga radosno upita:
-Sine moj, sta se desilo?
Sinovljeve usne se polahko pomjerise:
-Nista mi nije!
Stari otac je treperio kao ranjeni srndac:
-Reci mi, u ime Allaha, kakvo je ovo stanje?
Mladic detalj po detalj objasni sta mu se desilo.Otac rece:
-O, sine moj, svijeco dzennetska, koji ajet si proucio?
On ponovo prouci isti ajet i opet se onesvijesti. Ali, ovoga puta je zaista otisao sa dunjaluka… Dusa mu je poput ptice odletjela, odleprsala Milostivom…
Starceve oci su poput oblaka prosipale suze… No, plac nije mogao povratiti onog sto odlazi… Odmah su mladica dijamantske duse okupali i u vecernjim sahatima polozili u kabur. Kada je svanulo, vijest o ovom dogadjaju stize do vodje mu’mina, Omera, radijallahu anhu.
Slavni halifa Allahovog Polsanika je otisao starcu i upitao ga:
-O, dobri covjece, zasto me nisi obavijestio?
Starac je oborio glavu:
-Vodjo mu’mina, bilo je kasno, zato te nisam mogao obavijestiti.
-Ako je tako, odvedi me njegovom kaburu!
-U redu, Vodjo mu’mina!
Starac krenu naprijed, a Reis islamske drzave za njim... Nakon izvjesnog vremena stigose na groblje i pronadjose mladicev mezar. Omer, r.a., se obrati merhumu:
-O, mladicu slatke naravi! “A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bice dva preivoja” (Rahman, 46)
Na cudjenje prisutnih, mladic iz kabura rece Vodji mu’mina:
-O, Omere, moj Gospodar mi ih je u Dzennetu dva puta dao! {Tefsir Ibn-i Kesir: 2/279}

Zaista, oni koji se boje Gospodara svjetova zasluzit ce Dzennet… A oni koji se prepuste nefsu razocarano ce otici pod zemlju…
Ko danas zasadi zrno dobra, sutra ce ubrati voce srece…

- 09:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #