Koji su imanski sarti

Medju lijepim postupcima Haruna Resida bio je i taj da se puno puta prerusavao u obicnog gradjanina i tako odlazio medju narod i gledao sta i kako se radi. Postavljao bi im pitanja i primao odovore…
Opet se jednog dana pomijesao medju ljude. Niko nije primjetio da je rijec o halifi…
Koracajuci snaznim koracima, usao je u jedan sokak.Prisao je jednom djetetu koje dse igralo i upitao ga:
- O, lijepo dijete! Koliko ima imanskih sartova?
Dijete ga pogleda crnim ocima i rece:
- O, amidza, zar je mu’min onaj koji ih ne zna? A, zapravo, ja sam musliman!
Harun Resid ga pomilova po mekanoj kosi:
- Cestitam ti, mali! Da li znas islamske sartove?
Ovog puta dijete odgovri strogim glasom:
- Sta to govoris? Naravno da znam!
- Onda mi ih nabroj, da vidim!
- Namaz, post, zekjat, hadz, svjedocenje Sehadeta...
- Tvojij odgovri su mi se svidjeli zato uzmi ova dva zlatnika, stavi ih u dzep, mozda ce ti zatrebati za nesto.
A ovo dijete je zaista bilo izuzetno. Umjesto da pruzi ruku i da uzme zlatnike, on je odmace i rece:
- Ne mogu ih uzeti jer ih nisam zasluzio!
Slavni Halifa se zacudi:
- Zasto ne mozes uzeti? Ja ti ih poklanjam!
Dijete opet zacvrkuta kao ptica:
- Ne mogu uzeti jer ce me otac pitati odakle mi. Prebit ce me zato sto sam uzeo novac od nepoznate osobe!
- O, slatko dijete! Ali, ja nisam bilo ko!
- A ko si?
- Ja sam halifa muslimana, Harun Resid!
- E tek ih sada ne mogu uzeti, o, Vodjo mu’mina!
- Zbunjujes me, zasto?
- Zbog ovoga, molit su lijepo: Moj otac ce reci: ‘’Da ti je Halifa dao novac, zar bi ti dao samo dva zlatnika? Sigurno si to uzeo od nekog cicije’’, i opet bi me istukao!
Harun Resid se slatko nasmija…Djecakove rijeci zadovoljile su mu dusu…Ovog puta dade mu dvije kese zlatnika i rece:
- Hajde, lijepo dijete, prihvati ovaj moij poklolon i uvjeri se da nisam cicija!
Djecakove oci zaiskrise:
- Eto, sada je uredu!
Harun resid se zadovoljan odvoji od ovog mjesta i predje u drugi sokak. Na jednom cosku sjedio je jedan starac za trosnim stolom i popravljao cipele.
Odmah je krenuo ka njemu i upitao ga:
- Oce, koliko ima imanskih sartova?
Iznenadno pitanje zbudni starca. Podize uvehle oci i rece:
- O, strance, pitas me nesto sto nisam shvatio!
Od prijasnjeg Halifinog zadovoljstva ne ostade ni trag. Zagrmi kao nebesa:
- Dobro, a koji su islamski sartovi?
Starac duboko udahnu pa rece:
- Kako si ti nerazuman covjek, ne znam nista o tom pitanju! Hajde, odlazi!
Harun resid izgubi strpljenje i odmah pozva jednog od njegovih cuvara:
- Istuci ovog covjeka! Jer on je svoj zivot potrosio u prazno!
Cuvar poput sokola uhvati starca za jaku i istrese ga poput prazne vrece, starcev krik otegnu se po sokacima…
Vrisak stize i do usiju malopredjasnjeg djecaka.Dosao je trceci i viknuo:
- O, Vodjo mu’mina! Uzmi svoje pare!
I kese pune zlatnika baci ispred Halife. Harun Resid ga je zacudjeno gledao:
- Sta se desava, dijete moje?
Djecak je kao lav ispravio glavu i rekao:
- O, Vodjo mu’mina! Jesi li mi ovu kesu dao da bi mi oca isprebijao? Starac kojeg je istukao cuvar je moj otac!
Harun sa zaljenjem klimnu glavom:
- Ah, sta mi se desi? Dakle, taj starac je tvoj otac?
- Da!
- Ali on mi nije odgovorio na moja pitanja...Kako moze biti da covjek u ovim godinama ne zna ove stvari?
- Ne, o, Vodjo mu’mina!... Moj otac nije za to kriv. Da je on kriv, ja ne bih mogao odgovoriti na pitanja koja si mi postavio. On me je, kao otac, odgojio i u potpunosti izvrsio svoju duznost. Nazalost, njegov otac je u pitanju odogoja moga oca ispoljio neznanje…Ako je neko kriv, onda je to moj djed…Ako , pak, njega zelis istuci, on je u ovom mezarju opasanom zidinama. Ako ti snaga dostize, idi pa ga kazni. U suprotnom, ostavi mi oca na miru!
Naspram ovih mudrih rijeci slavni abasijski halifa se nasmijesi:
- O, mladunce moje, o, ti dzennetska svjetiljko! Zaista te je tvoj otac odogojio i ispunio svoju obavezu. Nazalost, nemam snage da kaznim tvoga djeda!

O, majke i ocevi!... Ako ne zelite da vam mezarja budu kamenovana, ostavite iza sebe hajirli potpmstvo…

- 14:45 -

Komentari (0) - Isprintaj - #