utorak, 18.04.2006.
Teoba
Jednog dana Allahov Poslanik, s.a.v.s., je Ispricao svojim ashabima:
- U narodima prije vas zivjeo je jedan covjek koji je ubio devedeset i devet osoba. Bio je to jedan nemilosrdni ubicaa. Jednom je izasao iz kuce i poceo se raspitivati: ’’Ko je najveci ucenjak na svijetu?’’ Rekose mu: “Idi tom i tom!’’ Ubica odmah ode tom svjesteniku i rece: ’’O svjestenice! Ubio sam devedeset i devet ljudi, hoce li moje pokajanje biti primljeno?’’ Ovaj mu odgovori: ’’Nece, tvoja teoba nece biti primljena, jer si ti neko ko je od glave do pete uprljan krvlju.’’ Covjek se naljuti, isuka mac i za tren odrubi glavu svjesteniku… Sa ovim, broj ubijenih popeo se na stotinu. No, kako god bilo, on nije izgubio nadu… Put kojim je isao bio je uzasan, zeleo se pokajati i izbaviti se iz tog mora krvi.
Krenuo je na put raspitujuci se: ’’Ko je najbolji ucenjak medju ljudima?’’ Otici ce njemu, pitat ce ga za pravila uz pomoc kojih ce se ocistiti od ove fleke. Preporucise mu jednu osobu: ’’Idi njemu, mozda ces pronaci neko rjesenje.’’
Najzad stigao je kod ucenjaka. Upitao ga je: ‚’’O. ti koji znas, ubio sam stotinu ljudi. Ako ucinim teobu, hoce li biti primljena?’’ Alim mu dade sledeci odgovor: ‚’’Da!... Ko moze biti prepreka izmedju tebe i tvoga pokajanja? Otici ces na to i to mesto, tamo zive ljudi koji su zauzeti ibadetom Allahu. Zajedno sa njima obavljaj ibadet… Ni slucajno se ne vracaj u svoj zavicaj; uistinu, to je lose mjesto!’’ Nakon toga opet je krenuo na put. Koracao je dok mu je tijelom gorjela vatra pokajanja. Nazalost, kada je stigao na pola puta zadesila ga je smrt.
Meleci rahmeta i azaba odmah se pjavise nad njegovom glavom. Raspravljali su o ovom covjeku. Meleci rahmeta su govorili: ‚’’Ovaj covjek se iskreno pokajao i dosao ovdje. Njegov zivot nije potrajao pa da ucini jos neka dobra djela.’’ Meleci azaba su govorili sledece: ’’Ne, ovaj covjek nije ucinio nikakvo dobro… Zivot mu je prosao u prolivanju krvi!’’
Tada im Milostivi Allah posla jednog drugog meleka koji medju njih dodje u ljudskom liku. Odredise ga za sudiju i on rece: ’’Izmerite razdaljinu prema obema stranama! Kojoj strani bude blizi, on njoj i pripada!’’ Kada izmerise, vidjese da je covjek blizi mestu prema kome bijase posao. Zbog toga su ga uzeli meleci rahmeta... (Muslim)
Nikada ne treba gubiti nadu u Allahovu milost. Nikjedan posao koji je uradjen sa ihlasom ne ostaje bez nagrade...
- 21:55 -
Bujrum na još jedan moj blog...
Opis bloga
BUJRUM