---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
komentiraj (4) * ispiši * #
Za pravednu i poštenu Hrvatsku!
srijeda , 25.06.2008.
Foto: Marija Gašpar
Lipo je jutros bilo vidit državno vodstvo na čelu s predsjednicima države i vlade kako side u prvim redovima zagrebačke prvostolnice na misi za domovinu.
Po svemu sudeći, naš uzoriti kardinal je bio poslovično kritičan prema duhovnom ozračju i pojavama u društvu za šta su oni s vrha najodgovorniji.
Sumnjam da su ih njegove riječi duboko dirnule, jer oni žive u takvim duhovnim sferama di glasovi vapijućih teško dopiru.
Da nije tomu tako, ne bi u lijepoj našoj danas carevali kriminalci svih profila.
Ne mislim toliko na one obilježene kriminalce koje nazivamo "podzemljem", već na kriminalni "softver" koji se prikazuje kao dušobrižan i human, te je pravilno raspoređen na svim vodećim političkim i gospodarskim funkcijama u zemlji.
Tko im može stati na kraj?
Mi, maleni, koji radimo u bogobojaznosti i plaćamo enormne poreze i prireze umjesto onih koji plivaju u novcu i ne plaćaju nikakve poreze???
Mi koji svim srcem navijamo i ginemo za našu trobojnicu i svetu "šahovnicu"?
Odgovor na ova pitanja, više nego ikad prije ištu oni koji su krv svoju dali za slobodu ove zemlje.
Zbog njih, mi to moramo učiniti i promjeniti krvnu sliku ovog društva!
Mesić i Sanader to neće učiniti!
Draga moja braćo, Hrvati, želim vam da državnost koju danas slavimo, zajedničkim snagama, uz Božju pomoć, svojim djelovanjem i molitvom oplemenimo na način da Hrvatska bude zemlja pravde, poštenja i blagostanja!
Urednik bloga
komentiraj (13) * ispiši * #
Najveći svitnjak na svitu!
ponedjeljak , 23.06.2008.
Ako je neko kojim slučajem zapalio veću vatru, odnosno veći i bolji svitnjak od mene, neka mi se javi...
Ovo je u čast sutrašnjeg blagdana Svetrog Ivana Krstitelja, moga imenjaka, "koji je svjedočio za svjetlo" i "staze poravnavao Onome koji je imao doći i spasenje nam donijeti"....
komentiraj (18) * ispiši * #
Povijest potroskog prezimena Tadić
Danas na duvanjskom području Tadići žive na Kolu (21 obitelj, 74 člana), u Tomislavgradu (4, 16), Omolju (3, 12), na Lugu (1,6), Jošanici (1,2) i Kongori (8 obitelji). Prezime je nastalo od hipokoristika Tade osobnog imena Tadija. Starinom su iz Omolja, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 20-članu obitelj Ivana Tadića (Ioannes Thaddich). Istodobno je u Odžaku na Kupresu, izgleda, život započela S-člana obitelj također Ivana Tadića. U Ljutom Docu pokraj Širokog Briga tada žive tri Tadića obitelji: Matina sa 6, te Martinova i Stipanova s po 4 člana.
Činjenica da ove obitelji za to doba imaju mali broj osoba, upućuje da je riječ o doseljenicima, vjerojatno iz Omolja. Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je u Omolju 3 Tadića obitelji: Barišinu slS, Mijinu s 12 i Markovu s 10 ukućana; kupreški Tadići su u međuvremenu preselili u Travnik; u Ljutom Docu žive 2 Tadića obitelji: Lukina s 8 i Andrijina sa 7 članova. Što se pak tiče livanjskih Tadića, oni s ostalim prezimenjacima nisu u krvnom srodstvu, jer su postali od roda Marijanovića. Dokaz za to je u maticama upisana smrt Frane Marijanovića 1802. godine: "u Ime Boga. Priminu s ovog svita Frano Marianovich, iliti Tadich na 15. Iuglia iliti Sarpgna na dan Sv. Jakova Apostola i bi pokopan u Carquistu Svetog Petra (Rapovine), umri od 70 godina.
Ovo je bio sin Ivana Marianovicha koji je poginuo na Klissu." - Stari ujaci s ponosom ističu da je Frano sin borca i junaka, koji je pao na Klisu u borbi s Turcima, a opet ne kažu koje je to godine bilo. Isto će tako pisati i kod Franine sestre Lucije, koja umire u Livnu 19.2.1808. godine u 90. godini. Ako je ona bila zadnje dijete Ivanovo, on je mogao pasti 1717. ili 1718., svakako u ratu s Turcima 1714-1718.
Dvojno prezime Marijanović Tadić upotrebljavano je sve do 1849., do upisa u matice umrlih smrti Joze pokojnog Mate Tadića (26. veljače 1849. godine). Tadiće u Cetinskoj krajini susrećemo najprije 1697. godine u Bisku (Ivan Tadić), zatim kad mletačke vlasti prema Alberghettijevu zemljišniku dijele zemlju (1725-1728) u Sinju, Potravlju, Udovčićima; u maticama župe Otok u mjestu Otok pojavljuju se 1744. godine kao Tadići Šutre, u Rudi 1747.; kasnije u posljednjim desetljećima 18. stoljeća u nekoliko se navrata spominje Nikola Tadić rečeni Mediković. Imotski pak Tadići dva su posebna roda: jedne u grad Imotski iz Starigrada na Hvaru dovodi polovicom 18. stoljeća mletački službenik don Ante Vukosavljević (+ 1772.), a u Grabovac je Jozu Petkovića Tadića doveo župnik Ante Petković (1812-1858). Doseljenik se u novom boravištu oženio i ostao, a današnji su Tadići u Grabovcu njegovi potomci.
/www.kolo-tg.com/
komentiraj (3) * ispiši * #
Panika uz Peruču: Divovski kravosas u jezeru!
nedjelja , 22.06.2008.
U Peručkom jezeru skriva se čudovišna zmija duga čak do 5 metara!
Kako prenosi Slobodna Dalmacija i drugi mediji (HTV 1), zmiju su na obali jezera, blizu Vrlike zapazile dvije starice, a potom i neki ribiči koji ne žele otkriti identitet da ne bi ispali predmetom poruge među svojim sumještanima.
Tko bi im vjerovao da su kraj jezera vidjeli zmiju dugu 5 metara?
Ista zmija skriva se sada duboko u njedrima peručke stajaćice ne sluteći kakav je šok izazvala kod okolnog stanovništva.
Bojimo se da će mnoga djeca koja su se spremala na kupanje po svršetku školske godine, sada ispuhati svoje kolutove za plivanje, svoje gumene čamce i tome slično.
Ta, tko će se usuditi zaplivati barem nekoliko metara od obale?
Tko će se uopće smjeti približiti vodi?
„Kravosas“, kako ga nazivaju stručnjaci (mada je kravosas uobičajeno „samo“ do 2 m dug!), vreba na sve!
On je gospodar ove prelijepe vodene površine!
Uputa seljacima koji imaju goveda: Ne tjerajte blago na vodu! Kravosas nije slučajno dobio takvo ime!
Na slici: Divovska zmija preplašila staricu (crtež; I.G.)
Kravosas - Elaphe quatuorlineata quatuorlineata
[attach=2094][/attach]
GDJE:
Obalno područje Hrvatske, neki otoci
Opis:
Odrasli su do oko 260 cm (rijetko dulji), ali većina je ispod/oko 150 cm. Najveća europska zmija. Velika, pomalo deblja zmija, robusnija od ostalih velikih zmija na području rasprostranjenosti. Glava je dobro izražena, pomalo duga i zašiljena, okrugla zjenica. Leđne ljuske su lagano, ali izraženo, grebenaste kod odraslih. Mladi imaju red tamnih, širokih mrlja (često sa crnim obrubom) ili prečaka na leđima i 1 ili 2 niza manjih na svakom boku. Glava u mladih ima jasan uzorak, a trbuh ima tamne šare koje mogu tvoriti 2 linije. Odrasli mogu imati više-manje takve uzorke ili sa 4 tamne (često tamno smeđe) linije na leđima. Ima 2 predočne ljuske.
Br. ljusaka:
25 (rijetko 23, 26 ili 27) leđnih, 187-234 trbušnih i 56-90 para podrepnih.
Stanište:
Često ih se može naći na rubovima šuma i živica, u otvorenim šumama, na obraslim kamenitim padinama. Preferiraju nešto hladovine i vole topla, relativno vlažna staništa i može ih se susresti u močvarama i kraj potoka i bazena.
Ponašanje:
Dobro se penje i pliva. Kravosas je realtivno flegmatičan i sporije se kreće.
Prehrana:
Često lovi plijen za topla, oblačna vremena i u sumrak. Veći plijen davi. Hrana odraslih se pretežito sastoji od manjih sisavaca (do veličine štakora i mladih zečeva), ali ptice (pogotovo ptići) lovi pretežito u proljeće. Jaja i povremeno pokoji gušter. Nekad zalazi u kokošinjce. Mlađi se pretežito prehranjuju gušterima.
Razmnožavanje:
Ženke se pare skoro svake godine, barem na nekim područjima. Lijegu 4-16 jaja (30-70 mm u dužini). Mladi se izlegnu za 7-9 tjedana i dugi su 20-40 cm. Spolno su zreli sa 3-4 godine.
komentiraj (5) * ispiši * #
Povijest potroskog prezimena Bešlić
subota , 21.06.2008.
S jezičnog motrišta prezime je nastalo od imenice bešlija iz turskog jezika, što je naziv pripadnika plaćene konjice u turskoj vojsci odnosno pripadnika posebno odabranih, navalnih konjanika, sličnih mađarskim husarima.
Bešlije su u razdoblju mira raspoređivane u vojne posade utvrđenih gradova. Njihovi su zapovjednici imali naslov age, bešlaga.
Inače, tursko beşli došlo je od beş = pet + dometak -ja, dakle petak. Taj dio turske konjice svoj naziv duguje činjenici što su u vrijeme utemeljenja imali plaću pet (turski beş) akči. Ili još točnije: bešluk je stari turski kovani novac od pet groša, petogrošnjak ili od pet para, petoparac, petak.
Danas na mućkom području Bešlići žive u Crivcu (4 obitelji s ukupno 13 duša), gdje su stigli krajem 17. stoljeća.
U venecijanskom zemljišniku iz 1711. godine u Pribudama (Crivac tada nije tretiran kao zasebno selo) zabilježena je 12-člana obitelj Grge Bešlića, kojoj su venecijanske vlasti dodijelile 10 kanapa zemlje.
U austrijskom zemljišniku iz 1835. godine u Crivcu su upisane su tri obitelj s prezimenom Bešlić: Ivanova, Jakovljeva i Josipova; prema popisu stanovništva 1948. godine u Crivcu je živjelo šest Bešlića obitelji.
Bešlići su pak starinom s područja današnje hercegovačke općine Posušje (Rakitno ili Rastovača).
U sklopu poznate seobe Hrvata katolika s herceg-bosanskih prostora krajem 1687. godine u Cetinsku krajinu, dojučerašnji se stanovnici Rakitna, predvođeni harambašom Petrom Šipićem pokojnog Stipana, smještaju u novom naselju pokraj Trilja, koje su po njihovu zavičajnom Rakitnu prozvali Rakićanima. Dakako, pri tome su od venecijanskih vlasti dobili i zemlju.
Od ukupno 26 doseljenih obitelji najbrojnije su one s prezimenom Bešlić: Grgur Bešlić pokojnog Mije (8 članova, 13 kanapa), Grgur Bešlić pokojnog Ivana (14, 21), Marko Bešlić pokojnog Petra (5, broj kanapa nečitak), Jure Bešlić pokojnog Mije (14, 12), Nikola Bešlić pokojnog Ilije (5, 18), dok je ime još jednog Bešlića - Marka u izvorniku prekriženo.
U Cetinskoj krajini krajem 17. i početkom 18. stoljeća najspominjaniji je Bešlić franjevac fra Ivan Bešlić rečeni Kiesik, što bi trebalo čitati Ćesić, koji je 1687. godine stigao s ostalim fratrima iz samostana u Rami. Njega je 16. siječnja 1697. godine splitski nadbiskup S. Cosmi imenovao za župnika Vedrina, Jabuke, Graba, Rude i Gradine (Udovičića). Ovaj je franjevac kao M. P. V. Joannes Beslich zabilježen i u popisu fratara sinjskog samostana 27. siječnja 1714. godine. Umro je sljedeće 1715. godine u Sinju.
Bešlići se s triljskog područja šire po Cetinskoj krajini, a u Potravlju ih susrećemo upisane u Alberghettijevu zemljišniku (1725-1729), gdje su zabilježene tri obitelji tog roda: Marijana, Tome i Nike Bešlića.
U maticama župe Bajagić - Obrovac od 1768 - 1800. godine upisani su brojni Bešlići, a zatim i u Gali pokraj Sinja, gdje su se u 18. stoljeću prozvali Munivranama. Tako je primjerice u Gali zabilježena smrt Bože Bešlića zvanog Munivrana (1756. godine), te smrt njegove žene Kate (1756), dok je godine 1800. upisana smrt Ivana Bešlića zvanog Munivrana.
Bešlići će stići i na šibensko područje, a njihovi potomci danas žive u Dubravi.
Inače, prvi spomeni o Bešlićima na njihovoj starini u Hercegovini potječu iz dviju isprava s kraja 17. stoljeća; jedna je iz Dubrovnika, a druga iz Makarske, a u objema se spominje ista osoba fra Antonio Beslich di Rachitno, koji je tada bio vikar franjevačkog samostana u Makarskoj. "Prema prvom dokumentu, datiranom u Dubrovniku 16. XII. 1697. godine katolici i franjevci Kraljevstva Bosanskog potvrđuju autentičnost grba obitelji Mirilović, a kao svjedok, uz ostale, potpisan je i spomenuti fratar Ante; prema drugom dokumentu, onom iz Makarske od 20. X. 1697. godine starješine i redovnici samostana u Primorju navode zasluge Petra i Mate Šoića Mirilovića iz Mostara za katolički puk u Hercegovini i franjevačke samostane u Primorju, a među svjedocima ponovo je fra Ante Bešlić." Riječ je o istoj osobi.
Dakle, nema dvojbe o hercegovačkom podrijetlu Bešlića, a kad se treba opredijeliti je li starina Rakitno, iz kojeg su doselili u Cetinsku krajinu ili Rastovača, onda smo za Rastovaču.
Naime, 1741/42. godine biskup je fra Pavo Dragićević zabilježio u Rakitnu dvije obitelji s prezimenom Bešlić: Nikolinu s 8 i Mijinu sa 6 članova. Iz popisa je vidljivo da Mijinu obitelj sačinjavaju isključivo odrasle osobe, a u Nikolinoj je dvoje djece, koja nisu dorasla za krizmu, jer bi ih inače biskup Dragićević 5. i 6. studenog 1741. godine, u vrijeme boravka u Rakitnu, krizmao. Iz ovoga se može zaključiti da su dijelovi ovih dviju Bešlića obitelji, pogotovo djeca, ostali u stalnom prebivalištu u Rastovači, u tzv. niskoj Hercegovini, dok je radno sposobni dijelovi obitelji i posve nejaka djeca provodili dio godine sa stadima na planinskim ispasištima, kakvo je bilo Rakitno na 900 metara nadmorske visine.
Ovu tvrdnju potkrepljuje i činjenica da samo 25 godina kasnije u popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića (1768) u Rakitnu nema Bešlića niti će ikad više biti, ali ih ima u Rastovači, selu pokraj Posušja, smještenom u niskoj Hercegovini, gdje njihovi potomci prebivaju i danas.
Oni su u Rastovači zabilježeni 4. srpnja 1735. godine, kad u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup Stipan Blašković nakon Vinjana posjećuje i Rastovaču. "Uzjaha konja pred večer i uputi se u selo Rastovaču, te prolazeći ispred kuće Mije Martića, na molbu ovoga sjaha da mu blagoslovi kuću i pčele, a nastavivši put stiže do kuće Stipana Bešlića, gdje završi sveti oficij, večera i ode na počinak.
Biskup je fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio Stipana Bešlića, koji ima 16-članu obitelj, te Miju koji ima 14-člano kućanstvo (već spominjani Mijo iz Dragićevića popisa u Rakitnu).
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine u Rastovači su zabilježene tri Bešlića obitelji: Mijina i Martinova s po 5 i Petrova sa 7 ukućana; te u Zagorju pokraj Posušja 18-člano domaćinstvo Grge Bešlića i obitelj Ivana Bešlića s 8 duša. Dakle, godine 1768. pet obitelji s prezimenom Bešlić na posuškom području sačinjavaju 43 osobe.
U ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine Bešlići su ovako raspoređeni godine 1741/42: u selu Planinice-Čipuljići (župa Uskoplje) 5-člana obitelj Petra Bešlića; u Novakovićima (župa Vareš) 10-člana obitelj Ivana Bešlića; u Očevju (ista župa) 5-člano domaćinstvo Bože Bešlića i u Crnoj Rici 3 obitelji: Grgina s 8, Matina sa 6 i Ilijina s 5 članova; u Lečićima (župa Kreševo) 5-člano domaćinstvo Petra Bešlića.
Godine 1768. Bešlići su zabilježeni u župi Vareš: u Crnoj Rici 11-člana obitelj Bože Bešlića, isto toliko članova imala je i obitelj Andrije Bešlića, dok je Mijo Bešlić živio kao samac, te u selu Tisovcu 8-člano domaćinstvo Pavla Bešlića. (Preneseno s ogorje.net.hr - a)
komentiraj (4) * ispiši * #
Dva metra do Sunca
utorak , 17.06.2008.
Foto: Papageno
Jedan je dobri čovik iz našega sela, Bog mu duši dao pokoj, kada bi se spremao ovce gonit kući sa ispaše, znao uvik reći kako je suncu do zalaska ostalo svega jedan metar (!!!) ili najviše dva.
Nama je bilo smiješno, ali je to sa njegove strane bila sasvim ozbiljna, mada znanstveno nepotvrđena tvrdnja.
Za ovu sliku bi reka da da su tata i sinovi na samo dva metra do sunca koje upravo zamiče za obzorom.
Ne znam da je itko ikad bio bliže....
komentiraj (18) * ispiši * #
Blago čoviku koji...
subota , 14.06.2008.
Foto: Papageno
Kad je čovik s Bogom dragim u miru nema mu veće sriće....
I kad se tako pomiren usudi primaći Stolu Gospodnjem da blaguje........no da ne "prosipan biserje di ne triba"...,
vi siguro razumite šta van oću reć!
Blago li se takvom čoviku!
Na slici: Fra Stipe Bešlić udjeljuje Svetu Pričest
komentiraj (5) * ispiši * #
Prizor iz susjedstva
utorak , 10.06.2008.Znam da ovaj prilog koji mi je pristigao mailom (hvala pošiljatelju!)nema izravne veze sa mojim Potravljom, ali ima neizravne veze sa svima nama.
Svi mi, naime hodimo po istoj "zemaljskoj lopti", te se za samo nekoliko sati vožnje "airbusom" možemo naći na najudaljenijoj točki te iste "lopte".
Drugim riječima, ovo nije prizor sa Saturna, Neptuna ili Venere, nego iz našeg susjedstva!
Dobro ga promotrite.
Slika u mail-u, zabiljezena 1994. godine tijekom sudanske nestasice za hranom, je osvojila 'Pulitzer-ovu nagradu. Slika prikazuje izgladnjelo dijete koje je puzalo prema kampu s hranom Ujedinjenih naroda udaljeno samo 1 km od mjesta slike.
Na slici, lesinar ceka da dijete umre kako bi ga mogao pojesti. Slika je sokirala cijeli svijet. Nitko ne zna sto se dogodilo s dijetetom, kao ni Kevin Cartner koji je napustio mjesto nakon sto je uhvatio fotografiju.
Tri mjeseca kasnije fotograf je pocinio samoubojstvo.
komentiraj (2) * ispiši * #
Fra Jozo odlazi u Italiju!
nedjelja , 08.06.2008.
Naš potroski svećenik, fra Jozo Cvitković koji već više od dvije godine djeluje na otoku Visovcu kao učitelj (magistar) novaka, 30.svibnja je koncelebrirao na Misi zadušnici koja se toga dana služila za o. fra Anđelka Slavka Validžića, koji je tjedan dana ranije preminuo u svojoj župi Ludwigsburg u Njemačkoj.
(Više o životu i radu fra Anđelka možete pročitati na Internet stranici: „U spomen na dobrog fratra Opu“)
Fra Jozo mi je obznanio da uskoro sa još dvojicom svećenika ide na novu dužnost i to u susjednu Italiju gdje će duhovno skrbiti za tamnošnje Moliške Hrvate.
Želimo mu puno sreće i Božjeg blagoslova na tom novom poslanju!
komentiraj (2) * ispiši * #
Potročani Hercegovci?!
srijeda , 04.06.2008.
Dragi posjetitelji ovih stranica, želim s vama podijeliti dopis koji mi je mailom poslao jedan čitatelj, a koji se odnosi na točnost , odnosno netočnost mojih navoda o podrijetlu naših žitelja.
Ja mu se ovim putem zahvaljujem i uzimam u razmatranje njegove tvrdnje.
Slijedi tekst dopisa u cijelosti:
Poštovani gosp. Gašpar,
zaista ste uložili truda oko uređenja Vaše VEB stranice o mjestu-selu Potravlju na adresi: http://potravljeselo.blog.hr/2007/11/index.html, što je za pohvalu, ali ste isto tako, naveli i nekorektan podatak, citiram izvod iz Vaše stranice:
"Ime mjesta: POTRAVLJE
.................................................................................
Područje doseljenja: Travnik i Rama (današnja BIH),..."
o području doseljenja današnjeg stanovništva Potravnika - Potravlja.
Naime, prema povijesnim dokumentima današnje stanovništvo Vašeg mjesta nije došlo iz Travnika i Rame, nego uglavnom iz područja Hercegovine i to konkretno iz BROTNJA, GORANČA, RAKITNA; MOSTARA: MOSTARSKOG BLATA, .....dakle iz područja današnjeg Čitluka do Mostara,..i oko srednje Neretve,.....*
# ..odakle su došli, ako su došli u područje Hercegovine, nema vjerodostojnih dokumenata, a sve ostalo su špekulacije,....**
Podsjećam, jer vjerujem da to znate, tvrđava Travnik iznad Vašeg sela je srednjovjekovna tvrđava, po kojem je Vaše selo dobilo ime, najprije Podtravnik,.. a s vremenom se ustalilo Potravlje,...... dok neki autori navode da je ta tvrđava čak iz ilirskog perioda (cca 300 god. prije Krista),.....
(*) - prema spisima Općeg providura A. Moceniga, knjiga III, str. 390-391 i
395-395, opći providur Mocenigo je dao dozvolu za zaposjedanje 24.10.1697.
god., ... serdaru Antunu Prološčiću (Potravlje), harambaši Antunu Knezoviću
i Šimunu Hrgoviću (Satrić),..koji su doveli 100 obitelji s 500 osoba iz
Hercegovine, iz područja Goranča, Mostraskog blata, Rakitna, Brotnja,.. koje
su na današnjem prostoru Potravlje-Satrić, dijelom Zelovo,..... uglavnom i
ostale ..što navodi i fra A.J. Soldo u knjizi "Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću"
I dio, ....
(**) isto tako pretpostavljam, da Vam je poznata jedna od takvih "konstrukcija"
koja je vezana za obitelj Biće-Petković iz banderije harambaše Antuna
Prološčića, koja danas nosi prezime Kotromanović (sic !) o navodnoj vezi s
bosanskom plemićkom obitelji Kotromana, koja je djelo fra Grge Biće-Petković
koji je bio župnik Tijarice,(+1806.god.),.... kako to navodi fra A. J. Soldo u
knjizi "Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću" II dio, ....to je izazvalo iznenađenje i
potaklo sumnje,..... itd.
U dobroj vjeri i s poštovanjem !
jedan čitatelj Vaše WEB stranice (Mirko)
--------------------------------------------------------
Komentar:
Mislav Cvitković
Pozdrav!
Mislim da trebam intervenirati na navode gospodina Mirka. Dakle, radi se o sljedećem. Postoji nekoliko prijepornih stvari u tekstu gore:
1)
U izvoru se jasno izrjekom navodi: „ (...) opći providur Mocenigo je dao dozvolu za zaposjedanje 24.10.1697. (...)“. To nije u nikakvoj kontradikciji s informacijama navedenim na ovom blogu, tj. da su stanovnici Potravlja doselili iz Rame i Travnika. Naime, doseljenje iz Travnika i Rame se sigurno dogodilo prije, ali se ne zna točno kad. Ipak, većina izvora (J. A. Soldo, nav. dj.; fra M. Buljac (ur.), Hrvace (monografija) i dr.) tvrdi da je doseljenje bilo u velikom seobenom valu godine 1687. odnosno godine 1689., ili nekoliko godina prije, dok se seobi iz Travnika ostavlja mogućnost još ranijeg doseljenja; sva su doseljenja bila potaknuta bijegom pred Turskim zvjerstvima u tadašnjoj Bosni. Očito cijenjeni gospodin ne govori o istoj seobi, tako da ova tvrdnja nikako ne dokida njegovu da se zbila i kasnija seoba, ona iz 1697., s detaljima (odakle i gdje) koje navodi u svojem izvoru.
2)
Ne komentirajući navode o Kotromanovićima, izričito negiram tvrdnju da ne postoje vjerodostojni dokumenti o doseljenju dijela stanovništva današnjeg Potravlja. Pokazat ću to kontraprimjerom. Cvitkovići – prezime prisutno u Potravlju (i još ko zna gdje ne) – sigurno su došli iz Rame. Za tpo postoje napisi u franjevačkoj dokumentaciji, a i gore navedeni izvori spominju upravo Cvitkoviće, koji zapravo mogu biti ogledni primjer doseljenja. Naime, potekavši od arambaše Grge Cvitkovića iz Rame, pet braće, njegovih potomaka, krenulo je u veliku seobu s narodom i franjevcima 1687. odnosno 1689. g. Sigurno je utvrđeno da je jedan od te braće ostao u Potravlju; pretpostavlja se da je to bio Filip Cvitković, sa svojom već brojnom obitelji. Dakle, postoje izravni povijesni izvori (iako ih je najmanje trenutno u Cetinskom kraju), ali ne postoje za sve stanovništvo Potravlja, nego za njegov jedan dio. I ti izvori potvrđuju navod da je narod doselio iz Rame i Travnka.
3)
Vaša izjava o tvrđavi, koja se, uzgred budi rečeno, danas zove Potravnik, jest apsolutno točna. Međutim, nije sa sigurnošću utvrđeno da se u vrijeme o kojem Vi govorite (dakle, srednji vijek) zvala tako. Dakle, sasvim je opravdano, ukoliko uzmemo u obzir činjenicu (!) da se jedan dio Potročana doselio iz Travnika pred Turcima u vrijeme velike ramske seobe s franjevcima ili prije, pretpostavljati, ako ne i tvrditi da je tvrđavica dobila ime upravo po doseljenicima iz Travnika. Naime, prijedlog „po“ osim svih redovnih značenja, ima i značenje odnosa u slijedu, odnosno podrijetla ili ishodišta onoga što označuje izraz s kojim se spreže. U tom smislu značenja prijedloga „po“ nastala je, npr., riječ „pomajka“, pa je očita analogija u nazivu „Potravnik“ odnosno „Potravlje“.
Konačno, kao zaključak: Vaše podatke ne dovodim u pitanje, međutim, ne postoji nužna korelacija (osim Turaka) s podacima navedenim na blogu. Dakle, smatram da podaci navedeni na blogu nisu „nekorektni“ kako tvrdite – nego su Vaši podaci samo korektan dodatak njima.
06.06.2008. (12:08)
komentiraj (2) * ispiši * #
Post br.200: Trišnje i nogomet
Možda će nekome čudno zvučati, ali trišnje i nogomet oduvik su išli skupa.
Kako to?
Pa, eto, poklopi se uvik da se sva Europska i svjetska nogometna prvenstva odigravaju baš u vrime kad se grane trišanja savijaju pod teretom slatkog i sočnog voća.
Tako se, eto, sjećam kako sam davne 1974. godine za SP u Njemačkoj brao sitne trišnje na mršavu stabalcu iza stare kuće.
Imao sam tada malo više od pet godina.
Još uvik volim trišnje, a volim i nogomet.
Neka samo otpočne EURO 2008.!
komentiraj (2) * ispiši * #
Pravi uštipci
ponedjeljak , 02.06.2008.
Foto: I.Gašpar
Čuli ste, zacijelo, stare zagonetke iz ovog kršovitog podneblja, poput:
„Od kuće iđe, kući gleda“ (puška), „Crno mače kroz goru promače“ (metak), „Na vodu iđe, vode ne pije“ (vučija) ili, pak „Žuti kezmići po moru plivaju“ (uštipci)…Eto, ja bi se za trenutak zadržao na ovoj posljednjoj.
Slika gore prikazuje uštipke kakvi se i danas peku u Potravlju (moja ih mate najbolje peče, nek se i to zna..).
Rečena zagonetka se možda više odnosi na uštipke koje u drugim krajevima nazivaju fritule, a koji, istini za volju, više sliče na kezmiće jer su okruglastog oblika.
Njih moja mate ne peče, jer su ovi, njeni uštipci, daleko ukusniji i bolji, te su za nju ( i za mene!) ovo jedini pravi uštipci!
komentiraj (3) * ispiši * #
