13.02.2011., nedjelja
a.k.matas (1882.): u potravlju ostatci rimskog grada!
|
pra ante konstantin matas davne je 1882. godine u VIESTNIKU HRVATSKOGA ARKELOGIČKOGA DRUŽTVA zapisa zanimljive stvari o našemu selu. znali smo da je na širem području sela pronađeno razni rimski ostataka šta se danas čuvaju u muzejin, ali da je u utrobi potroskoj čudo više takvi dokaza to potrvrđuje i a.k.maras koji je u svoje vrime gazijo priko naši grudina i pronalazijo začuđujući otkrića. za mene su ta otkrića šta bi se po današnju reklo šenzacjonalna! pročitajte pozorno ovi tekst šta ga vridni i učeni pratar davno zapisa a naslovijo ga je sa potravlje::  na sliki: pra ante konstantin matas Godina IV. U ZAGREBU, I. TRAVNJA 1882. Broj 2. V I E S T N I K HRVATSKOGA ARKEOLOGIČKOGA DRUŽTVA. Potravlje. Oblievn ceste, što iz Sinja vodi k Vrlici sa dna briega Zrnca do miestašca Ribarić, na podu sjevernog obronka planine Svilaje, leži župa Potravlje. Na uzvišenoj toj vlaci, oklopljenoj sa zapada humcim i pristrancim ćelave Svilaje a od istoka obtočenoj polegnutim briegom, izpod koga Cetina se tibo vuče. cvao je u staro doba okrnpan grad. Izmedj sela Potravlja i Satrića. na sgodnu položaju, od Prolića kuća protezao se je uzduž do kuća Lijića, a širio : zapadu do izza crkve ss. Filipa i Jakova pram podnožju Vindušić-grada. Od davnijeg svratih pozornost na ove nieme svjedoke niekadanjeg veličija, a se godišta dne 9. ožujka (1874.) nakanili se ter razgledah kukavne ostanke tog nepoznatog grada, tiem pozornije, s t o j e izvan ruke i s puta, da se putnicim i starinarim lako podkrade. Sto ti se prvom pogledu predstavlja, to su niz njive zrane Cipi i Grudiue razuiem smierom izmotaue i izprisumićene gromile od drobná krečna kamena, kockasto ukresana; a kad bliže stupiš, opaziš, da jezgra tih gromila obrdane su debele zidine, što ti najbolje jamče koliko su tvrde i zamašite bile sgrade, od kojihzi su se ujmile. Po oviem kamenitiem njivam na okolo svuda nahodiš komada klačarde, ulomaka od opeka, obgorielih kresanih stieua, uštrpaka od cakkna posudja. a najvećma svuda vidiš kovačine (Schlacke), koja je sviedok, da je u stare zemane ovdie poznata bila gvozdena ruda, i da kovačka je obrtnost evala, kao što je i dan danas kod Baleta na Cetini obilatim željeznim rudani nahodi se traga. Da bi ovi grad tvrdim bedenim opasan bio zaključiti se nemôže iz škitih ruševina, što iznad zemlje vire. Naplav žala i zemlje strašno je dobeo. C'ielo zemljište Potravskog i Satrićkog razdolja nije za pravo reći, nego piesak, što su bujice sadrle sa bočinaSvilaje i njezina podgorija ter ovdie saniele, da zaspu staro tlo, a medjuto u náplavu uzčuvaju od daljeg rušenja temelje razvaljeuog grada. Pravcem od jugozapada pram sieveroistoku preko zemalja Cipi dubao je upravan, dug zid, kog seljani mal a mal izkrčiše, al temelje u zemlji mu ostaviše. Odatle pram jugu u takozvanoj Barišiuoj Lužini pomalja povisoko iznad zemlje od zapada : istoku preko tri noge debeo živi zid za desetak koračaja dužine. Pri dnu iztočnog mu kraja sklop je debelih zidova, što odatle :> palci sa osi različitim polaze smierom, medju kojim veličinom odlikuje se onaj, što pram podnevu okriče, koj nakon 7 koračaji dužine na pravokut se slomi ter : istoku krene, da nakon 5 koračaji : podnevu se zaputi, odkle nakon drugi 7 koračaji : zapadu se vine i izčezne. Pri poludnevnoj strani Grudina leže njive zvane Katunine. Ove nedavno pune su bile klačnih zidina različita smiera i debeline; =8 težaci, da oranice urede, izkrčiše jih, pak kamenje dielom u rupe zavališe, dielom na groinile uzbaciše. Krčeč nahodili su novaca rimskih i zemljenih žara. Novce najvećma razprodadoše u Spliet, jer težaci misle, da se u starinske novce žudije najbolje razume i najskuplje jih plaćaju, pak obično svakom nadjenom dragocienjenosti najprij splitske čifute zauudjaju, a žare dakako sasviem su polupali u tvrdom nvierenju, da je u njima novca naći. Medjuto od novaca na ovom zemljištu kaš nje našastih u sbirci A. :. gimnazija Sinjskog ima jedan zlatni od Anthemia i miedeni od Antonína, Proba i Konstantina, srebrni od Hrvoje, i više sićušnih srebrnih uovaca ungarskih. Na sievernom vrhu njive Ivana Rožica, kraj seoskog puta. poćima staro groblje, prikriveno pločetinam uekresanim, hrapavim, brez nadpisa jal obiliežija. Do njeg na istok vidi se temeljni zid nalik sgradi kršćanske crkvice, a naprama ovog groblja u zapad, ob desnu Tutuševa suhog potoka, vidi se porušenih čemera od grobnica, niešto veličanstvenije i ukusnije sgradjenih, negoli su one kraj puta. Ove grobnice dakle su najbolji dokaz, da je grad bio rimski, jer toliko u onim grobovim, što su ob desnu puta, koliko u onim, što su onkraj potoka, nalazi se svijeća, lončića, bočica i sažganih kostiju, kao i po ostalim grobovim starih Rimljana, samo što ovi uzkraj puta pripadaše sebarskoj ruci, dočim u one na čemer zidjane pokopavana biše otmenija vlastela. Jesenas mimohodeć kraj ovog groblja na čemere, svratih se, da ga iz bližeg razgledam, pak zemlju čeprkajuć, spazih starinsku posudu od fine crljene gnjile. Prizovnuh jedno momče s motikom, ter izvali iz zemlje sud nalik veliku pladnju, im žalibože u laptim razbiven! Na njem bi sažganih ljudskih kosti, cakla od razbijene gosteriee i nieko željezno orudje poput čekića, koje se skupa sa komadini posude čuva u starinarskoj sbirci A. :. gimnazija u Sinju. S onu stranu 15 godina u ovom istom groblju bi našast cielovit jedan lončić sa pliticom. koj takodjer čuva se u spomenutoj sbirei u Sinju. Za sve da po ovim ruševinam slabo se vidi traga mramoru i finim kamenim radnjam, ništa ne manje očevidci mi pripoviedaše. kako nazad malo godina našav jednu pisanu ploču, seljaci ju razlupaše mnijuć da kad je na njoj pismo, da je u njoj i blaga sakrivena! Kod vode, stoje uzkraj glavnog seoskog puta za Maljkovo, nazad dvaestak godina namieriše se seljani na uiekakov starinski viganj ili kovačnicu sa nakovnjem, maljim, klještim, čekićim i sličnim orudjem, koje su razjagmili, da mu danas nije već traga naći. Istim putem hodeć : sjeveru pri južnoj strani zemalja zvanih Medjugorije pram kucam Majica s jednog i drugog kraja puta vidit je žljebova u živcu kamenu izdubljenih, kao što jih i po dnu Satrića uz Zrnac, kraj oputine, što na priečac vodi u Ervace, imade. Ove žliebe tragovi su rimske ceste, koja nije vodila uprav pođem preko Maljkova i Otišića, jer joj obilježija ovuda ne naziru, nego vierojatuo s Potravske podiue spuštala se je u Potravsko polje, pak odatle kričala put Ribarica, gdje izpod Plavšine kuće pod zemljom duboko zaplit náhode tragove zidjana rimskog druma, koj premostiv potok Ribarić udarao je sievernim smierom put onih gradića, što jim se ruševine srietaju u vrielo Cetine. Dvaestak koračaja od Majica birtije, preko njive Tome Petaka, nazad sedam godina odkriven je bio jedan jarak u klak zidjan, a na samar sčemeren, koj prilično, da je za vodovod služio. Vlastník njive ga izkrčio u koliko inu je oranju smetao; a ter je za vodovod služio rad njegova pravca od jugozapada pram sjeveroistoku i rad položaja mu oborita nebi se znalo, odkle je vodu dovodio, ako ne s kojeg vriela, što s onu stranu Cetine, gdje na Zasiočko-Bitelićkom padu iztiče. Možda da je vriela bilo u stari zeman i na Potravskoj podini, pak pošto je ovo tlo podzemnim špiljam i šupljinam podrovano, lasno da su ta vriela u ponore pro36 pala. Tako znademo, da nazad malo mieseci sadanji m. p. župnik o. Ivo Šuman dao je u koritim potoka kopati i ponore otvoriti, koji sada žderu one biesne bujice, što sa Svilaje se obaraju, i što neizmiernu štetu težaštvu prinosiše razadiruć i zasipljući njive. Na ravnini pokraj Cetine u tako zvanom Potravskom polju il dolnjem Potravlju u mjestu Piket imade nmožtvo starinskog opeka, vrste dosta tvrde. Bez dvojbe tuđi je u stari zeman obstajala tvornica cigle, a do naših doba ujiuila joj se njeka saloža opeka. Da je okolica ova za sličnu obrtnost sposobna, jamči to i sad rabljena dobra vrsta loučarske zemlje, kojom seljani Satrića i Potravlja vode znatnu lončarsku obrtnost i na glasu su bakrari po gorskoj Dalmaciji od Cetine do dno Kotara. Potravlju na zapad izdiže se osamljen čunjasti huuiac, do 300' odnosne visine. Od juga je ponorito strm, kao što je napram istoku i zapadu prilično uzprsit, dočiem na zapad obronak mu se slatko spusta k podnožiju suprotivua mu brdašca »Gradić». Na zarubljenom vrhu tog humea prkosito držu se još porušeni miri Vinđušić-grada. Kako su ga orili neprijatelji i čobani vrieme i gromovi, ipak je sviem nepogodam odolio. Beden od istoka savijen na luk iz dvora je do 20' visok a 4' debeo, dočim oni od zapada, na tupi kut slomljen, nješto je tanji i većma razoren. Temeljna crta opisiva sliku kose pačetvoriiie, kojoj su dvokutnice jednako po 60' duge. Prostorom dakle nije bio vejik. Vrata je imao od juga, gdje su ozimus pastiri odkrili kamenite skaline, od kojih žalibože dobar broj već su iz obiestne šale sturali nizza ostrmu brinu u Tutušev-potok! Tvrdjavica ova nije gradjena za ognjeno oružije, jer na njoj nejma ni puškarica, ni okna za topove, a to je dokaz njezine starine. Nu ipak pri podnevnom uglu, sličnu oštmljatu nosu, priliepljeu se vidi jedan branik iz nove dobe, na kom je uzkih i visokih pendžera za puške i okna za lagane topove. Da se je svakako i topovim ovuda rabotalo sviedoče gvozdena zrna, što se po brdu na zapad Vindnšića nalaze suglasno sa predavom, što priča, da su ga Turci razorili sa glavice Gradić, na vrh koje da se i sad vide ostanci zidjanog meteriza. S istočne bočine Vindušića uzvija se na zasuke trag ceste, koja je u grad vodila, a po dnu glavice gromile sorena kamenja bilježi kolobar u suho zidjana šanca, kog Šarampov zovu, na sriedi koga narod priča, da kvrči pun bunar suha zlata! Po isti način i na istočnom obronku Gradića, na jednom dolěiéu, gdje je voda pištala (kaže moj vodjak Ante Mojié- Ogrešić), leži zavaljena dobrota od dviju crkava, tako bar da je njemu njegov otac pripovjedao, a njemu turski bezi u Kuprisu. I u Vindušić-gradu nahodi se rimskih babaka, i ja isti nadjoh bakreni novac Konštantínov i gvozdeno pruo od jednog palca promiera. O davuoj prošlosti Vindušić-grada ne umie kazati nitko ništa; neg da su to bile kule njekih Vindušića, i da seje tu srebren novac našao sa nadpisom Vid Vimliišić, a taj novac da je u Spliet prodan bio! Vindušić-grad svakako nosi na sebi znak davne starine, i morao je biti važan na tiesnom klancu izmedj Svilaje i Cetine za obranu onog nepoznatog grada, što je na Potravlju ležao; zato i on siže do rimskih doba. Po mom mnenju ime mu Vindušić od velike je važnosti, jer kao što Osakaćena rimska imena Trilj i Sutina kriju u sebi dokaz existencije Tiluria i Setonie, tako i ime Vindušić otajni bi mogao biti ključ za pogoditi ime brezimenom rimskom gradu, što mu je na istočnom podnožju stao. Ako je Vindušić ime izvedeno od Vinduše, Vindušić je zamišljen kao čedo većeg grada, koj mu je kao matica pomišljeu, a ta je Viuđuša Ako nadalje Viuduša izvodi se od panja Vind, a ovi srodan je sa imenom narodnim Vindi ili Vendi, eto dokaza, da posried zagorske Dalmacije za Rimljanah obstojao je grad sa imenom slovieuskog naroda. Kao što izmedj Norika cvao je grad Norea, tako i posried dalmatinskih Venda, ovdie na Potravlju obstojala bi bila Vendea! Razumiem, da je smiono moje nagadjauje, al ja samo povukoh, a vieštiji nek dalje potežu. Za hrvatsko-bosanskih doba Vindušić je jamačno obstojao, čemu dokaz Hervojini i Ugarski novci; a što ga zovu gradom Kotromanovića, moglo bi se izvoditi, da je bio vlastitost tih bosanskih bana. Sbilja u Potravlju žive i danas ogranak ove velikaške porodice, kod koje sam nazad desetak godina prebirao torbu starinskih pisama, najvećma odnosećih se na njihovo rodoslovje i dokaze, da lozu vuku od bosanskih bana i kralja. Rekoše mi, da jim je ta pisma izmamio nietko u Splietu. pak tako će jim s vremenom i uspomena poriekla izčeznuti, kao što jim jur i prezime gine, pokle i sad su gotovo više poznati pod predievkom Biče, nego Kotromanovići, kao što jim i Vindušić većma zovu Bičinimgradom! Od ostalog ja bi lašnje vjerovao, da ovi seljaci Kotromanovića, što žemlje težu i stado pasu a u jogunastom svom ponosu velikašku ćud odaju, od Kotromanovića lozu vuku; negoli da je Vindušić njihova davna vlastitost. Kotroinauovići ovi, kao što i ostali Potravćaui doselili su ovdje iz Hercegovine istom na poćetku 18. vieka; pak buduć se Kotromanovići najbliže do Vindušića nastanili i po nieki način ga u svoje predvraće uhvatili, nastao je obićaj, da ga zovu Kotromanovića gradom, koj naziv nejma nikakve historične važnosti za poviest ove, zlameuite inčije, porodice. A. K. Matas. oriđinal od ovoga zapisa morete nać lipo TUTE ako ćete pročitat pokoju zanimljivost o pratru matasu unda van priporučan da strelicu na ekranu usmirite lipo TUTE. |
stotinu bili lita: ajduk živi vikovično!
|
kad san ima pet godina već san zna sve igrače ajduka. evo vako iz glave: katalinić džoni boljat luketin peruzović buljan žungul jovanić đorđević jerković i šurjak trener ivić. u isto vrime su u svitu bili najjači talijani koji su igrali s ovin igračin, jopet iz glave: zof đentile kabrini orijali širea konti tardeli gracijani antonjoni betega i rosi. u to vrime bila je nika pismica probi mrižu talijana talijani mole boga da šurjaku pukne noga"  unda se još igra pravi nogomet na vin prostorin. svaka nedilja je bila fešta. sidilo se na baluturi i na radiju slušalo edu pecija mirka kamenjaševića ivu tomića i mnoge druge reportere. nogomet je unda bijo strast. top tema sviju razgovora. ajduk je unda bijo velik i moćan a ne jadan i obrezglavljen ki danas. ovo nije sjena undašnjeg ajduka.mi čekamo na nove zlatne dane a oni nikako da dođu. svake godine mislimo saće titula a od titule ništa. mamić i njegovi lupeži sve pokupiše. ali nije samo mamić kriv ajduku šta je jadan. ajduk ima najbolje navijače na svitu. za nj navija i radnik u kanalu i baba na pazaru i ekipa ispri kafića i teta u frizerskom i dite u vrtiću. svi žive za ajduka. a ajduk ne uzvraća ljubav jerbo su ga uništili pulitičari i drugi lakomi pokvarenjaci ki šta će i ovu državu... ali mi se još nadamo ,ne venemo, čekamo te titule ki ozebli sunce šta se kaže. i doć će titule! samo prije triba dobro upravit s ajdukon. triba ga dat u prave ruke jer su taka vrimena. grad split se maćehinski odnosijo naspram bilih pa nije ni zaslužijo imat dila u ajduku. ajduka triba dat našin ljudin, ne strancin. triba ga točnije govoreć dat jednome čoviku da šnjime rukovodi, ali pravome. onome šta voli ajduka i šta ima gazeta i pameti. ako takoga nemamo a unda dajmo tuđinu ki šta smo jin sve dali i to za džaba. teško nan je nami navijačin ajduka. teško podnosimo ovu muku i nemoć ali svog ajduka nikad nećemo napušćat. da je tomen tako vidi se ovi dana po splitu i drugin bilin gradovin. takvo oduševljenje prid stoti rođendan je nezapanćeno. to još nije viđeno. ajduk je brate moj skoro ki nika religija. živeš i viruješ u njega (i dragog boga, dakako): ajduk je više od baluna, više od gola, više od driblinga, više od pobjede. ajduk je sve to zajno i još čudo čudo više. ajduk smo svi mi. i šta još reć vego ajduk živi vikovično! ki šta ćemo i mi akobogda. amen. |
11.02.2011., petak
iz župnog listića naše župe (1998.)
|
nikidan mi u ruke dođe listić naše župe šta ga je za božić 1998. izda tadašnji naš župnik pra ivan dotur. listić zaslužuje svaku pohvalu pa bi bilo šteta da se taki listić i ubuduće ne bi tiska krajon godine. evo naprimjer u njemu osim povisti župe ima i kronika župni događanja kroz godinu, piše ko je umro kroz godinu, ko se vinča, ko je kršćen, ko je darova župu kroz godinu, ima nikoliko dičji pismica i ništo o životnom putu blaženog stepinca. ponoviću, šteta je da se taki listić ne bi izda i na kraju ove godine. evo šta u tomen listiću piše o povisti naše župe iz pera profešura josipa borkovića:  Potravlje leži na sjevernim zaravnjenim padinama Svilaje. Morfolozi za te travnjake prihvatiše narodni naziv Podi. Rubeći dolinu Cetine Podi se usjecaju u trupinu Svilaje i Dinare. Budući da su Podi pretežno građeni od karbonata (vapnenca) najčešće su bezvodni i kršoviti s oazama obradiva zemljišta. Takvu "oazu" presjeca lokalna cesta Satrić, Potravlje - Maljkovo te je i geografski i gospodarski središnji dio župe Potravlje. Ove obradive površine uz pašnjake i šume Svilaje pružale su egzistencijalni minimum u dugom povijesnom i pretpovijesnom razdoblju. S današnjeg gospodarskog motrišta začuđuje veličina arheološke baštine na prostoru župe Potravlje. Od rijeke Cetine pa sve do pod vrhova Svilaje utvrđeno je dvadeset arheoloških lokaliteta predpovijesnog i antičkog vremena.Bogata arheološka baština potakla je rad brojnih arheologa i povijesnika (K.Matasa, L.Maruna, Š.Ljubića, S.Gunjače, J.Solde, A.Miloševića) pače i amatera (N.Gabrića, S.Brčića, A.Prolića) u želji osvjetljavanja prošlosti župe. Sažimajući svoj trud s trudom predhodnika prof.A.Miološević je u svojoj monografiji "Arheološka toponomistika Cetine" dao sažet prikaz svih arheoloških lokaliteta župe Potravlje. Slijedom tog putokaza posjetio sam nekoliko reprezentativnih lokaliteta (Alebića kulu, Crkvinu, Crni umac, Glavurdiće, Jastrebaču, Proliće) i vidio skromne dokaze negdašnjeg života. Međutim, obilje arhitekata u muzejima Sinja i Splita s ovih lokaliteta svjedoče bujan život na prostoru ove župe pred više od tisuću godina. Brojni ratovi koji su prohujali Cetinom mijenjali su stanovništvo al se nit života nikad nije sasvim prekinula, te se nastavila i kroz srednjovjekovno razdoblje, do naših dana. Nepouzdana ljudska memorija nije baštinila autentično nazivlje. Dokumenti su nestali ali ih čuvaju toponimi: Gomile, Gromile, Greblje, Gradina, Kula, Crkvine. Vješti čitači prošlosti razumiju taj jezik te ih ponekad vodi neočekivanom otkriću. Tako je fra Lujo Marun istražujući lokalitet Grudine (Rudine) 1892. otkrio temelje trobrodne ranokršćanske crkve (25x21m) s tri apside. Vjerovatno je riječ o crkvi "Sancti Mathei de Potravnicie" kako to navodi A.Milošević (Arheološka toponomastika Cetine, str.141) Dimenzije i arhitektura spomenute crkve ne govore samo o veličini nego i o ekonomskoj moći naselja. Ako još povjerujemo da je na morfološki nepovoljnom lokalitetu Crkvina (800m) stajala ranokršćanska crkva (VI.st), onda moramo ukalkulirati i vjernički žar tadašnjih žitelja pod Svilajom. Na nešto nižem (626m) stožastom brijegu su ostaci srednjovjekovne utvrde Travnik ili Potravnik. Po toj utvrdi, koja se prvi put spominje 1372. g. današnje naselje i čitava župa nosi naziv Potravlje. Kako se je, međutim, zvalo antičko naselje na podnožju Svilaje, vjerovatno nećemo nikad saznati, ali arheološka ostavština svjedoči daleko burniji život nego li je danas i to u istim nepovoljnim prirodnim uvjetima! Prof. Velimir Borković |
09.02.2011., srijeda
mejl iz austrije me vratijo k vami
|
valjen isus dragi moji potročani i ostali dragi inernjet namirnici! ima nikoliko miseci da san posusta u pisanju na vome blogu pa san napisa da je do daljnjega gotovo sa pisanjen ili zauvik. evo sad se vraćan nanovo jer san dobijo malo motiva za pisanje. otkuda, pitate se? juče san eto nakon dugo vrimena zavirijo u mejl poštu od bloga i među ostalin naša ovo pismo od dragog nan zemljaka iz austrije kojega ovin puton pozdravljan i želin svako dobro te mu puno zafaljujen na poslanom pismu. moran priznat da me je ono i potaklo da jopet oživin na ovome blogu. fala mu još jeanput. pismo je jako sadržajno i zanimljivo a i poticajno za sve nas potročane bilo da živu u potravlju ili dalje od potravlja ki šta san ja i čudo drugoga našeg svita. evo sadržaja tega pisma:  cestitan vam na internetskoj stranici koja je ne usporedivo sadrzajnija od opcine hrvace. tamo sjede ljencine, ljudi bez ideje, ne znalice ili ljudi koji ne vide buducnost osim asvaltiranja ulica. znate, internet vam je u danasnje vrime standard. stranica vam je jako informativna i s jako dobrim fotografijama. Problem je u tome sto je stranica malo nepregledna i na tome bi se moglo proraditi. inace, vi ste jedini u opcini hrvace koji prezentiraju vlastito selo. proradite malo na seoskom turizmu vi sami u selu, jer od ovih ljencina u opcini ne cete nista dobro dobiti. vi potravcani imate sto pokazati: loncarske proizvode (to je danas rijetkost u dalmaciji), panorama peruckog jezera (morate imati vidikovce), cisti zrak, perucko jezero, domace vino, derneke, (privuci splitsku gospodu, pa i strane goste (znate mnogi bi htjeli jeftnije ljetovati, a to nudi zagora, 45 minuta udaljenost do plaze)), napraviti staze u razlicitim smjerovima do svilaje i jezera za NORDIC WALKING, a to vam je trend u zapadnoj europi vec godinama; staze za brdski biciklizam svo do vrha svilaje. ucinite nesto za ovaja nas kraj! otidite sa ovim prijedlozima u jebenu opcinu hrvace da im otvorite oci (znate li koje se pare izdavaju za NK HRVACE??? uslijed toga neki zavrsavaju i u zatvoru). ovakovi se projekti moraju finanzirati, a ne bilo kakvi bocarski ili nk klubovi (za to ce tek doci vrijeme) ili... znate, ja zivim u austriji vec dugo godina i vidim sa kojim resursima raspolaze nasa opcina (inace uvijek mi na pamet padne cesta, hocu reci rivina uz rijeku cetinu i bacanje smeca po djevicanskim djelovima nase opcine. po mom misljenju to smece treba ostavljati pred opcinu hrvace i tek onda ce se nesto poduzeti). sve ovo sto nudi potravlje, nudi isto s druge strane jezera bitelic , ali na zalost, ogovaranje, tracevi i zavisti je nasa svakodnevnica. niko nam nece pomoci nego mi sami. moramo si imati, kako cilj tako i upornost, a onda su sva vrata otvorena. postovani gospodine, lipo bi bilo kad bi ova stranica bila u sluzbi i na dobrobit sela potravlja. jos jednom, jednio si sami mozemo pomoci, a onda kroz nas rad ce nas i drugi akzeptirati. zelim vam svako dobro u 2011 godini (izvinjavam se ako nisam bio primjeran, ali na ovaj nacin pokusavam otvoriti oci ljudima u sredinama u kojima zive i rade, a ovo nije prvi put da sam intervenirao i to sa uspijehom). zagora u srcu!!! i.m. austria |
