POTPIS NAKIT
TRADICIJA ILI...
Sva sreća pa smo se otarasili štednjaka na drva (tzv. šporeta) i prakljača za rublje (tj. veš) i sad s guštom možemo stvari poput ove ogrlice zvati etnom. Sumnjam da bi se ijedna žena toliko radovala 'čudima tradicionalne tehnologije' koliko ovakvoj ogrlici.
CEDAR, ŽAD I POTPURI
Žad! Ali nije sam. Društvo mu prave fimo masa, potpuri (suho cvijeće) i eterično ulje cedrovine. Ruke mi još mirišu na cedar. Eh, bar da se fimo ne mora peći, kolači bi mirisali na orahe, cimet ili čokoladu, ovako...na cedar!
A što se žada tiče, kažu još i da je to kamen poštenja. Istina je - ja sam se s ovom ogrlicom pošteno narad...namirisala.
UKRAS ZA KOSU
Odmah nekako iza korizme, sezonski, počinju narudžbe ukrasa za kosu na vjenčanjima. Mladenke, kume, djeveruše, tetke… Još mi nije nitko od svirača naručio nikakav detalj, al` ako naiđu imam spremno i za njih pokoju sitnicu.
Neki dan došla mi je djevojka iz Novog Sada s narudžbom. Kaže da je pretražila sve u bivšim granicama i nigdje nije pronašla adekvatan ukras za kosu. Pošto je vjenčanica bila u starinsko-klasičnom stilu predložila sam joj cvijet od posrebrene žice, filigranske kuglice i klasične biserne perle.
HOĆU!!!
Svakoga dana u isto vrijeme prolazi par ispred radnje. I svakoga dana u isto vrijeme on nju pita:
- Hoćeš da ti kupim ovdje nešto?
Ona samo slegne ramenima. Možda je sramežljiva, možda se boji,a možda su samo svježi po ljubavničkom stažu.
I tako iz dana u dan.
- Hoćeš da ti kupim ovdje nešto?
- (slijeg…)
Bio je četvrtak. 16 sati i 14 minuta. Biometeorološka prognoza čudna, sunce poprilično nisko, a niz ulicu se približavao poznati par:
- Hoćeš da ti kupim ovdje nešto?
- Hoću!!!
Dečko je samo produžio. I nastavio pričati o pizzi s četiri vrste sira.
To što sam ja ostala zbunjena i nije neko čudo, ali cura… Samo me tužno pogledala kroz izlog. A možda je htjela neki od ovih broševa.
