subota, 15.12.2007.
Diego (Kanzleramt, K20 / SUI)
Diego je producent čiju je glazbenu karijeru najviše obilježila suradnja s legendarnim berlinskim labelom Kanzleramtom. Odmah na početku svog glazbenog djelovanja pri tom labelu proglašen je za njegovog najmlađeg i velikog talenta koji je impresionirao svojim raznolikim i posebnim zvukom. Na Kanzleramtu je Diego izdao neke od svojih najboljih radova, kao što je to, recimo, album „Instant Reality“. Izdavao je on, osim na Kanzleramtu, i na drugim labelima kao što su Phont Music, Kazumi, Speaker Attack, K20 i Emergence, na kojima je također izdao zapažene naslove. Pri objavljivanju je koristio i različite pseudonime poput Persuasion Channela, Invexisa, Futada Kitsukia, Echelon Networka, Trans Am i Shapes & Formsa. Svirao je i u dosta poznatih klubova i festivala diljem Europe (Tresor, U60311, The Rex, Awakenings, Ostgut, Boomerang, Dornroosje...), a njegove stvari su se nalazile i nalaze se u setovima poznatih dj-a kao što su Jeff Mills, Laurent Garnier, Sven Väth, Robert Hood, Adam Beyer, Chris Liebing, Ben Sims ili Dave Clarke.
Pravo ime mu je Diego Hostettler, a rođen je 23.07.1980. godine u švicarskom glavnom gradu Bernu. Budući da mu je otac profesionalni jazz glazbenik Diego je kao djete rastao uz zvuke jazza. S 6. godina je počeo svirati klavir, a u dobi od 11-12. godina sve je više počeo slušati rap glazbu, Public Enemy i Ice T-a, ali i rane HipHouse uratke Todd Terry-a.
Nakon što si je kupio mixer i dva gramofona počeo je puštati glazbu kao dj (1994.g). Godine 1996. složio si je svoj prvi studio. Nakon dosta rada u njemu, 1998.godine, počeo je okolo slati demo snimke. Iste godine je upoznao Stefan Riesena iz Phont Musica što je rezultiralo Diegovom prvom pločom (Trans Am / Instinctive Codes EP / Phont Music 03). Negdje krajem 1999. godine Diego dolazi u kontakt s Heiko Lauxom, te na Kanzleramt-u izdaje Superposition Ep (KA37). S tim izdanjem kreće njegova suradnja s tim poznatim labelom koja je do danas rezultirala s nekoliko albuma i još više ep-a.
U to vrijeme upoznaje još jednog svog budućeg kolegu, sudionika u „zločinu“, Dave Ellesmerea (aka Voco Derman). Dave je prije toga bio bubnjar koji je svirao u hard core bendovima kao što su Discharge i Flux of Pink Indians. Njih dva su se upoznala preko mp3.com stranice gdje su obojica uploadala neke svoje stvari. Stvorili su zajednički ukus što se tiče glazbe, te su dijelili iste poglede o slobodnoj distribuciji iste. Naravno, sve rezultate su konstantno uploadali na stranicu čineći ih javnim. Diego je Heiko Lauxu dao neke od njihovih zajedničkih stvari koji ih je Laux kasnije izdao na Kanzleramtu pod imenom Diego & Voco Derman (Raster Ep), te nakon toga na K2o pod imenom Shapes and forms. Glazbu koju stvaraju najlakše je opisati kao zvuk Basic Channel-a. Sam Shapes and Forms projekt daje drugačiji pogled na dub utjecaje u technu, a duboko i iskreno poštovanje Basic Channel-u iskazuju kroz stvari „Hexadron“ i „Dodecagonal“.
Za njihovu ploču “Raster” (ka51) bi bilo dovoljno reći kako je bila jedna od najprodavanijih ploča u 2001. godini. Nakon malo više od godinu dana kasnije dvojac (Diego & Voco Derman) je, i dalje slijedeći ideju minimalizma, izdao ploču “Raster II” (KA90) koja je bila još jedan korak dublje unutar polja laganijeg i deep techna. Uspoređujući prvu i ovu drugu ploču, sve stvari na ovoj drugoj su sporije i svedene na osnovne elemente, ali ne umanjujući njihovu zvučnost, dubinu i groove.
Tokom 2000.-2001. godine Diego je počeo svirati po mnogim klubovima i karijera mu naglo kreće uzlaznom putanjom. Godine 2001. izdaje album „Mouthful of Fresh Cut Flowers“, a album „The Persuasion Channel“ 2002. godine. Slušanjem The Persuasion Channela osjeti se kako se u njemu sve više osjeti glazbena zrelost. Manje agresivan, mnogo više osjećajniji, ali ne i manje energičan nego što je njegov prvi album Mouth full of fresh cut flowers. Stvari sdržavaju jače izraženi echo s odličnim poliritmičnim beat paternima zarezanim preko svakog dijela. Recimo, stvar ‘Intentional Blip’ razara sa svojim prljavom bass linijom dovodeći svaki mix u totalni warehouse style. Ukratko, techno sa sadržajem koji nadmašuje čistu drum programiranost.
Uskoro izdaje i ploču Two Times High (ka076-3), također za Kanzleramt. Na njoj Diego kombinira energičnu i surovu snagu techna s dubokom melodijom i okusom albuma The Persuasion Channela.
U 2002. godini se skoncetrirao na svoj novi projekt imena Echelon Network. Rad na tome projektu se odmah svidio ljudima iz labela K20, te je došlo do izdavanja Directions EP-a na istoimenom labelu. Sa svojim stvarima sudjeluje na mnogim kompilacijama, a u siječnju 2003. godine, opet za Kanzleramt, izdaje svoj peti (treći solo) album Instant Reality. Instant Reality sadrži tvrđi, ali i funky techno, te lagani i ugodni nu-jazz. Lp izdanje sadrži 8 techno stvari s kojim se više koncentrirao na dj aspekt, dok CD izdanje sadrži i par finih stvarčica koje se nisu pojavile na vinilu. Sve na Instant Reality-u je toplo i pozitivno, pogotovo te laganije stvari. Ovaj album je po meni jedna od najsvijetliji točaka uglednog Kanzleramt labela, a to nešto znači uzme li se u obzir koliko je toga dobroga proizašlo iz Kanzleramta.
Nakon toga slijedeća ploča na Kanzleramtu je bila "Me Fragments" (KA92). “Me Fragments” je jedna od boljih stvari s albuma “Instant Reality” (ka85 CD/2xLP), a ovo izdanje sadrži četri odlične obrade te stvari od strane Heiko Lauxa (Kanzleramt), Soul Designera (F-Com) i Diega (2 stvari). Lauxova obrada je svela orginal na minimalniju i detroit technu okrenutu stvar s funky ritmom i finom harmonijom. Soul Designerova obrada je jako kvalitetna i obilježena je groovy minimal techno zvukom dok nam Diego svojim obradama pokazuje dvije različite strane svog uratka. Jedna je agresivnija dok je druga više deep karaktera s finom melodijom
Godinu i pol nakon izdavanja “Instant Reality” (ka85), točnije 2004. godine, Diego Hostettler je izbacio novi album, „Open“ (KA111) s 10 odličnih stvari na cd izdanju i 9 stvari na vinyl izdanju. U cijelosti je napravljen softwareskim sintisajzerima i samplerima, ali zvuk uopće nije previše digitalan. Može se reći kako je Diego, korak po korak, iza svakog novog izdanja, rastao i razvijao se kao producent što je bilo vidljivo i ovoga puta. Album „Open“ je odličan spoj, na prvi pogled nespojivih stilova, tako da se naslov albuma (Open) odlično poklapa sa sadržajem istog.
Uz sve ovo još bih spomenuo neke meni zanimljiva izdanja, a to su: «Reasons» (KA 80) cd koji su zajedno snimili i izdali Alexander Kowalski, Diego Hostettler i Dennis Desantis u Berlinu 2002. godine za Kanzleramt. Zatim, ploča "Mind Detergent - Robert Hood Remixes" (KA104 – 2004.). Na njoj se nalaze dvije Robert Hoodove obrade stvari s Diegovog albuma “Mind Detergent”, te Diegov club mix stvari “Quarter Inch Squares”. Onda, tu je ploča "Fear And Tension" (UT18 – 2003.) koja je izdana na Uturn (podetiketa Kanzleramta) i koja razvaljuje podij bez obzira koju stvar s nje pustili. Na kraju, tu je i ploča limitirane naklade "Pillow Rocker Bundle" (KA130ltd – 2006.).
Njegovu produkciju možete poslušati OVDJE
---> Diego sets <---
My Space - Diego
Kanzleramt
Diskografija