ponedjeljak, 30.07.2007.
Area Code 313: Carl Craig (Planet E Communications, Detroit)
"My whole outlook isn't to make a pop record. My outlook is to make a classic, timeless piece of music that I could pick up thirty years from now and be proud of. Everyone has tried this integration of jazz with electronics on this crazy pop level.“…Carl Craig
Mali je broj ljudi u elektronskoj glazbi koji imaju takvu raznovrsnost svojih izdanja, takav smisao za umjetnost i takav utjecaj kakav ima Carl Craig. Nakon što je tokom osamdesetih šegrtovao kod Derrick May-a, Craig se 1989. godine odlučuje na solo produkciju. Isprva na Derrick-ovom labelu Transmat, a zatim na svom Planet E Communications-u. U godinama koje su usljedile izdavao je pod svojim imenom, ali i pod pseudonimima Designer Music, BFC, Paperclip People, Psyche, 69 i Innerzone Orchestra. Može se slobodno reći da je njegova glazba uvelike obilježila razdoblje koje je iza nas.
Odrastao je slušajući različite vrste glazbe, od Prince-a do Led Zeppelin-a. Malo je učio svirati gitaru, ali poslije se javlja sve veće zanimanje za plesnom glazbom i to pod utjecajem rođaka koji je radio osvjetljenja za mnoge partye na područiju Detroita. Sredinom osamdesetih je prvi val detroit techna već bio stasao i negdje u to vrijeme Craig počinje sve više slušati Derrick May-ovu radio emisiju na WJLB radiju. Počeo se zanimati za tehnike snimanja i nakon nekog vremena je uspio nagovoriti roditelje da mu kupe synthesizer i sequencer. Upisao se na kurs elektronike gdje je upoznao ključnog prijatelja, Derrick Maya. To je bila odlična prigoda da mu Craig da kazetu s nekim svojim demo uradcima, što je i učinio. Derricku se svidjelo ono što je čuo, te je pozvao Carl-a u svoj studio kako bi ponovno snimio jednu stvar, "Neurotic Behavior", budući da Carl doma nije imao drum mašinu. Prvi singl kojeg je izbacio bio je “Elements”, a izdao ga je pod pseudonimom Psyche za May-ov Transmat Records (1989.).
Negdje u to vrijeme (1989.) je počela opčinjenost britanske publike detroit technom, te je Craig, budući da je bio svojevrsni asistent Derrick May-u, imao prigodu ići s May-om (Rhythim Is Rhythim projekt) na turneju u V. Britaniju. Tako je Craig pomagao pri snimanju May-ovog klasika "Strings of Life" i novog Rhythim Is Rhythim singla "The Beginning". Također je našao vremena kako bi snimio par stvari za R&S studio u Belgiji. Po svom povratku u SAD Craig od tih R&S stvari izdaje svoj ključni “Crackdown” EP (Transmat, 1989). Tu svoju prvu ploču, “Crackdown”, je također snimio pod pseudonimom Psyche, a sadržavala je četri odlične stvari za koje možemo reći da su klasici. Craig-ov groove, deep strings i synth zvukovi obilježavaju ovo izdanje, a sa stvari “Neurotic Behavior” glazbeno odaje počast Derrick Mayu i May-ovom utjecaju na njega.
Craig tada s Damon Booker-om pokreće Retroactive Records na kom je u razdoblju 1990. – 1991. izdao šest singlova kao BFC, Paperclip People i Carl Craig. Label se ugasio 1991. godine. Te iste godine Craig pokreće label Planet E Communications radi izdavanja svog novog EP-a “4 Jazz Funk Classics”, ali sada pod pseudonimom 69. Prvo izdanje pod imenom 69 je bilo "Ladies And Gentleman" koje datira iz 1991. godine. Kasnije su, osim Craiga (pod svim njegovim pseudonimima), za Planet E izdavala imena kao što su Kevin Saunderson, Alton Miller ili Moodymann.
Na svom Planet E labelu 1992. godine, pod pseudonimom Innerzone Orchestra, izdaje stvar "Bug in the Bassbin" s kojom je imao, moglo bi se reći, ključni utjecaj na rani britanski drum'n'bass pokret. Mnogi su dj-i i producenti ubrzavali tu stvar s 33 na 45 rpm kako bi dobili jungle breakbeat. Stvar je prvo izašla na kompilaciji “Intergalactic Beats” (vinyl verzija), a kasnije su remixe te stvari napravili Peshay i 4 Hero (Mo'Wax, 1996.).
“It got more hype through the drum & bass outlets in the UK to where it actually got picked up by Mo Wax (in 1996). It was funny because I didn't realise what was going on in that scene. I had met Goldie years ago when he used to do a lot of tagging. Goldie decided he was getting into making music and wanted to do a mix of it. And at the time when he had called I wasn't so interested in doing any remixes of any of my material. When I agreed to do the remixes for the Mo Wax reissue Goldie was onto some other project, so his version didn't happen."…Carl Craig
1993. godine kao 69 izdaje “Sound on Sound” na belgijskom R&S. Izdanje sadržava neke eksperimentalne techno stvari kao što su “If Mojo Was AM”, “Jam the Box”, “My Machines and Microlovr”.
Ubrzo Craig kao Paperclip People radi stvar "Throw" koja je naišla na dobar odjek, te uskoro postaje jedno od značajnijih imena u svijetu techna. Usporedno s tim je njegova reputacija rasla i na mainstream dance sceni. Prirodan sljed događaja je bio da se baci na remixiranje pa je tako tih godina napravio remixe za Inner City (Good Life, Ahnonghay), Maurizia (Domina - C. Craig's Mind Mix) i La Funk Mob. Također je radio remix stvari "God" od Tori Amos. Zahvaljujući velikim dijelom tom Amos remixu Craig je bio potpisao i svoj prvi ugovor s nekom velikom izdavačkom kućom, Mute Records-om.
1995. godine pod svojim imenom izdaje i svoj prvi album, sjajni “Landcruising” (Planet E). S ovim albumom se malo udaljio od plesnih podija. Album, međutim, oslobađa Craigov zvuk i daje mu osjećaj koji je blizu duha njegovih ranijih uradaka ili Atkinsovih Model 500 uradaka, kao što je recimo "Night Drive". Stvari „Mind Of A Machine” i “Einbahn” su istinsko odavanje počasti njegovim velikim uzorima, grupama Kraftwerk i Tangerine Dream. Tu su još romantične i ambijentalne stvari poput “Wonderful Life” i “One Day Soon”. “Landcruising” je Craigu ujedno otvario tržište, a nekoliko mjeseci poslje belgijski R&S Records izdaje, pod Craigovim pseudonimom 69, kompilaciju “Sound of Music”. Bila je to kompilacija dva EP-a koje je Craig prethodnih godina objavio na tom belgijskom labelu. Slijedeće 1996. godine britanski house label Ministry of Sound izdaje novi očaravajući Paperclip People singl, imena "The Floor".
Te 1996. godine provodi u Londonu nekoliko mjeseci, te snima DJ Kicks miksani album u !K7 studiju. Nakon povratka iz Londona posvećuje se radu na Planet E-u i poslije na njemu izdaje Paperclip People album/kompilaciju imena “The Secret Tapes of Dr. Eich” (1996 Planet E / 1997 Ministry Of Sounds OPEN cd003). Paperclip People je njegov više danceflooru okrenut projekt i pod njim je izdao hitove kao što su “Throw”, “The Climax” i “The Floor”. Upravo te njegove stvari su skupljene na toj “The Secret Tapes of Dr. Eich” kompilaciji. Iste godine, 1996., skuplja ranije singlove poput “Elements” i “Crackdown” i objavljuje ih na kompilaciji “Elements 1989-1990”, koja izlazi za Planet E (Psyche/BFC retrospektiva).
Iduća godina donosi drugi Craigov LP, “More Songs About Food & Revolutionary Art” (Planet E, 1997). Album je sadržavao stvari poput, sada već himne, “At Les” (romantičnog elektronskog jazza), "Televised Green Smoke", "Suspiria" i "Red Lights" u kojima se ogleda Craig-ova jedinstvena sposobnost stvaranja. Na albumu se nalazi i stvar "Frustration" koju je radio u suradnj s Derrick May-om. Ovim albumom je očito pokušao i uspio spojiti jazz i techno.
Craig je oduvjek nalazio inspiraciju u jazzu, soulu i rap-u i upravo je tim duhom odisao njegov najambiciozniji projekt, Innerzone Orchestra, s kojim je izdao utjecajni singl “Bug In The Bassbin”. Pod tim imenom 1999. godine radi album “Programmed” (Planet E i Astralwerks). Ovaj puta Craig upravlja orkestrom, koji je uključivao jazz svirače Paul Randolph (bass), Craig Taborn (klavir) i Francisco Mora (jazz bubnjar). Usprkos suradnicima bio je to najčišći Craigov art. Album je sadržavao stvari kao što su “Galaxy”, “At Les”, “Manufactured Memories” i “Bug In The Bassbin”. Sa ovim LP-om brojka Craigovih albuma se penje na sedam – samo su tri glasila na njegovo ime. Craig i jazzy trio su pod imenom Innerzone Orchestra održavali i live nastupe.
“Doing material on my own got boring. I wasn’t fully expressing myself by doing all electronic music. People see me as a DJ, a producer, or whatever. If I’m really going to be a producer, I would like to get the experience of actually producing with others and being able to be the best that I can be at what I do. Working by myself in the studio allows me to become the best at part of it [producing] — but not all of it.” … De-Programming Carl Craig Interview
Carl Craig je također bio u službi artist direktora Detroit Electronic Music Festivala 2000. i 2001. godine. Poslije je od strane organizatora eventa dobio otkaz što je uzrokovalo snažne polemike među Detroit techno zajednicom. Usprkos svemu, 2003. godine Craig dobija parnicu protiv organizatora, Pop Culture Media, zbog nepoštivanja ugovora.
Izdao je i dosta mixanih kompilacija, nabrojat ću samo neke: House Party 013 - A Planet E Mix (Nextera, 1999.) Onsumothasheeat (Shadow Records, 2001.), Abstract Funk Theory (Obsessive, 2001.), The Workout (React 2002.) i Fabric 25 (Fabric, 2005.). Stvari s ovih kompilacija su jako bliske onomu što Carl pušta tokom svojih nastupa po klubovima i u čemu nalazi inspiraciju.
“I look for music that’s interesting. It’s difficult to say what’s interesting and what’s not because something can be as minimal as a Basic Channel track and still be interesting; others can be very complex and boring as hell. I wanted to use tracks that I felt you could listen to over and over again; things that have some suspense and surprises to them.” … IDJ magazine - Issue 30 / November 2002
2005. godine vrši generalni remont “Landcruising” albuma. Album je obrađen, sekvenciran, dodane su mu tri bonus stvari i na kraju izlazi kao trostruki LP naslova “The Album Formerly Known As...”
Spomenut ću još projekt “The Detroit Experiment” koji je jedan level više od njegovog ranijeg projekta Innerzone Orchestra. Iza tog projekta se kriju basisti Jaribu Shahid i Al Turner, bubnjari Karriem Riggins i Ron Otis, klavijaturisti Geri Allen, Amp Fiddler i Jeremy Ellis, gitarist Perry Hughes, violinistkinja Regina Carter, saksofonisti Allan Barnes i Bennie Maupin, te na udaraljkama Francisco Mora Catlett i na synthesizeru Carl Craig. Zajedno su izdali The Detroit Experiment dupli LP za Planet E 2003. godine.
Dio koji Craiga čini tako jedinstvenim i koji ga odvaja od “normalnog” detroit techno zvuka su njegovi remixi i jazz uratci, što uvelike osvježava elektronsku glazbu. Craig provodi mnogo vremena u studiju radeći svoju predivnu glazbu, ali također provodi dosta vremena putujući svjetom nastupajući kao dj u raznim klubovima. Kroz sve ove godine stvaranja čovjek je stvorio svoju prepoznatljivu i jedinstvenu viziju techna. Jednostavno je uzeo pionirski zvuk Juan Atkinsa i Derrick May-a i odveo ga tamo gdje do tada još nije bio. On je producent koji pokazuje kako su inovativnost i individualnost svojevrsni preduvjeti za razvoj elektronske glazbe u 21. stoljeću.
Par brzinskih preporuka:
Bfc - It's A Shame
Bfc - Galaxy
Psyche - Elements
Psyche - Neurotic Behavior
Psyche - Andromeda
Paperclip People - The Floor
Paperclip People - Throw
Paperclip People - The Climax - Pcp Ver.
Carl Craig - A Wonderful Life - Epic Mix
Carl Craig - At les
Diskografija: Paperclip People, 69, Innerzone Orchestra, Carl Craig
Dio produkcije možete poslušati OVDJE
----> Carl Craig live sets <----