< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Podsjeti me što to bješe ljubav...i bar na tren biti zaljubljen...
...Ekipa...
..Chuchy...
..Žalosna..
..Matija..
KADA JEDNOM OVOM ZAFALIM SE TILU
Kada jednom ovom zafalim se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti nek' te ova pisma otme bolu
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Pusti nek' te ova pisma otme bolu
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Kada jednom ovom zafalim se tilu
pssst....
Dal čuješ tišniu u meni?
Nema boli, straha, a ni sreće..
I dok pokušajima leptirskim ticalima
gužvam komade stakla u želji da
razbijem tišinu, mrak...
I taman kad začujem zvuke sreće
moja su krila ranjena...
Kraj sna..
Ostaje tišina i izobličene emocije..
Žudim za ticalima koja će
razbiti ostatak stakla,
bez ranjenih krila i boli,
Ticala koja će zvucima sreće
ubiti tišinu..
..
...
pssst..još uvijek čujem tišinu....
Sklopi oči kad zaželiš da me vidiš
jer ako me stvarno voliš
tada samo sklopi oči
i ne brini ja ću doći.
Sklopi oči kad god utjeha ti treba
a nje nema ni sa zemlje ni sa neba
tada samo sklopi oči
i ne brini ja ću doći.
Sklopi oči kad si tužna
i kad plačeš u samoći
tada samo sklopi oči
i ne brini ja ću doći.
Ako jednom ipak kreneš
s nekim drugim tražit sreću
uzalud ćeš oči sklapat
i uzalud ćeš mene zvati.
Jer kad jednom ipak kreneš
s nekim drugim tražit sreću
znaj da više, nikad više
ja ti doći neću.
Sklopi oči kad zaželiš da me vidiš
jer ako me stvarno voliš
tada samo sklopi oći
i ne brini ja ću doći.
UTJEHA KOSE
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.