posrnuo… (na Bojnome polju)

petak, 19.11.2010.

…danas ne pitaj, zašto Ona plače… (drugi dio)

…Prije ili poslije, sve dođe na svoje mjesto…
…svi stanu kraj obale, i gledaju Nebo…
…traže zvijezdu, kraj koje su rođeni…
…nije važno kako je daleko…
…svi je traže, svi je nađu, osim nas…
…čuvaj se zvijezda, one kradu poglede,
i puštaju Nebu, da krvari u modro,
čuvaj se zvijezda, zarobit će te,
kao što su i mene…
…i bit ćeš tužna kada si sretna, i uplašena u hrabrosti,
tu, gdje si pogledala, tu, gdje ukrali smo jedno drugo…




…Prije jedno ljeto pitao sam se,
-a zašto Draga danas plače…?
…sada sam siguran,
da nemože od mene jače…
…No njene suze za nekoga liju,
moje 'zalud rijekama obale miju…




…još uvijek se pitam jesam li ustinu toliko loša osoba,
ako nisam stigao na Vrijeme upoznati čovjeka,
do kojega je tebi toliko u prošlosti stalo…
…uvijek ću biti ruka što ti dodirom otklanja tugu,
rame što pod tvojom glavom osječa snagu odanosti…
…uvijek ću biti vreča u koju češ potrpati sve ono
što te muči, što te pati, što te tišti...
…uvijek ću biti konstatna misao koja zadržava Osmjeh na licu,
koja snagom svoje prostornosti ima moć biti Vječnom…
…da Draga, i danas palim Svijeću,
mada možda tu biti neću…



<< Arhiva >>


  • posrnuo… e-mail

    …onima koji su mi se smijali, hvala… (bez njih ne bih plakao) …onima koji me nisu mogli voljeti, hvala… (bez njih ne bih upoznao pravu ljubav) …onima koji su povrjedili moja osjećanja, hvala… (bez njih ne bih znao da ih imam) …onima koji su me ostavili, hvala… (bez njih ne bih otkrio sebe) …onima koji su mislili da neću uspjeti -njima najviše zahvaljujem… (bez njih ne bih ni pokušao)

    Status Report
    posrnuo... web
    (stranica u izradi)


    …sadržaj…












Creative Commons License
Nekomercijalno