…Obale Dvije…
…kako ostati bez svega,
to već poOdavno znam,
u galami bijah stišan,
u gužvi ostadoh sam…
…i kada ti krov prokisne,
kada se razbiju čaše,
nevolja najveća stisne,
sve nekad bilo je naše…

…kada ti nešto smeta,
nekad bolje je preŠutjet,
jer to se ne smatra nikog,
i nitko se neće ljutit…
…dvije Obale daleke i strme,
još uvijek ista Rijeka spaja,
za njih nema početka,
i još uvijek nema kraja…
posrnuo…
|