...LoPoVicA mala...
…još jedna od onih noći,
kada san ustavi potok što lije,
zorom se probudim isto,
kao da jučer završilo nije...
...možda vidjeh poznato mi lice,
u crvenom kaputiću, žena na kiši stoji,
hrabrosti ja za sudbinu nemam,
a ona se strahova boji...
...njezino tirkizno oko,
prepuno je tuge i strasti,
uz jastuk raširila je,
svoje plave vlasi...
...ta valentinska ranonoćna slika
mogla je biti i češće,
ona i ja, dvanaest sati i soba,
nikad iz glave presušiti neće...
...svako slovo kao zvuk crkvenog zvona,
svaka riječ kao pjesma slavuja,
sve što te večeri je rekla,
bila je najslušanija melodija...
...uz davno zaboravljeno buđenje,
jutro je svanulo ranije,
bijela plahta umjesto spavačice,
nikome ljepše stojala nije...
...nešto potom kasnije,
svak' se u svoj život vrati,
svak' pođe putem svojim,
kao da odbrojani su nam sati...
...lopovica mala,
sebe mi je dala,
od sebe, za nas,
dvanaest sati je ukrala...
posrnuo…
|
