Fly me to the moon
28.04.2005., četvrtak
Mobbing... what the f***?
|
U zadnje vrijeme mozemo cuti jako puno prica o tzv. mobbingu, (specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta), ponekada smo i sami svjedoci mobbinga nad nekim kolegom sa posla ili smo mozda tako nesto osjetili na sebi, ali nismo se nikada usudili reci zbog straha od gubitka posla. Osobno, sama sam bila zrtva tako necega, prije cca 5 godina, kada sam se "frisko" nakon srednje skole zaposlila u jednoj privatnoj firmi. Nadobuno, na razgovoru ti obecavju brda i doline, zaitm shvatis da firma i nije toliko dobra kako se prica i odjednom, najarogantniju babu postave za seficu naseg odjela. Od same svakodnevnice kasnjena place, koja je, fala blogu, uobicajeno kasnila i po nekoliko mjeseci, svakodnevnog njezinog psihickog izzivljavanja nad svima nama zaposlenima, sve u svemu, da nisam imala jako dobrog prijatelja koji je radio sa mnom u toj firmi, ne znam kako bi to dalje podnjela. Hvala blogu, nasla sam si drugi posao, dala otkaz u toj firmi, da bi ostatak place koju sam sama, fino i pristojno odradila (uh, da, zaboravih napomenuti da se od place koju ionako nismo dobivali odbijao tzv. telefonski racun), morala utjerati na jedan jako jako ruzan nacin. (ako vas zanimaju tocan naziv firme, koja je mozda do sada vec propala i imena, drage cu vam volje i to napisati). Taj sam cijeli slucaj zeljela dati u novine, medjutim doslo je do toga da je ta sefica demantirala apsolutno sve sto sam ja navela, a ostale kolegice, opet u strahu da ne izgube taj jadan posao (shvacam ih, bilo ih je i udatih) nisu se usudile nista reci u moju korist. I onda mene zanima slijedeca stvar. Gospodja koja je radila u ZgZoo zasto je sutila toliko dugo? Zasto nije odmah nesto poduzela u vezi toga? Cisto je jasno da danas svaka susa moze otvoriti svoju firmu, pokusati zgnuti pare na neki laki nacin, a onda, ako sve propadne, uvijek moze otici u stecaj... i boli ga ona stvar... Malo sam surfala po netu trazeci nesto vise o tome i naisla na dobar opis jednog "vrsitelja mobbinga" koja jasno kaze da su to osobe s poremećajem ličnosti, manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. A njima se lako pridružuju slabi drugi u strahu da ne postanu žrtve, identificiraju se s agresorom, odnosno staju na njegovu stranu.mobbingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojeg života (najčešće privatnog, tj. u braku ili obitelji), formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve. Ja sam, danas, fala blogu, na zavrsnoj godini faksa, radim u jednoj jako poznatoj i jakoj stranoj firmi, gdje rijec mobbing ne da ne postoji, nego je nema niti u tragovima. Jos jednom vas sve molim, javno iznesite ukoliko vas na poslu maltretiraju. Jedino ce se tako moci izaci na kraj sa njima.... Kiss svima... |
26.04.2005., utorak
I to ti je danasnja murja....
|
Saznah iz jako jako pouzdanih izvora kako je u noci sa subote na nedjelju napadnut nositelj liste Zelenih od strane policije (imena necu navoditi, sorry). Prica ide ovako - covjeka i njegovu trudnu zenu zaustavila je policija povodom "rutinske kontrole". Kako covjek nije mogao iz nekih svojih razloga puhati u alkotest (sto je murja nazvala "simuliranjem nemogucnosti puhanja u drager"), tako su oni pozvali pojacanje, a zatim ga poceli mlatiti, svezali ga lisicama, bacili na pod i nastavili cipelariti. Kako je bila prisutna i njegova trudna zena, vikala im je da prestanu, na sto su oni njoj odgovorili neka zasuti jer ce i nju dohvatiti. Covjek, koji je zadobio i ne tako lagane ozljede, u bolnici je pretragama dokazano da u sebi nema niti kapi alkohola, dakle, sigurno nije simulirao da ne moze puhati zbog toga jer je bio pijan. Izgleda da je to samo jos jedan primjer izivljavanja policije prema ljudima, samo sto izgleda ovi nisu znali na koga su se namjerili. sa policijske strane (vise o tome citajte sutra u Jutarnjem) Mislim da je stvarno krajnje vrijeme da netko stane na kraj tim murjacima. Dajte malo citajte o tome kako se izzivljavaju na ljudima - ono, sorry, ako ti je premala placa koju ionako dobivas od poreznih obveznika, nadji drugi posao. Nemoj se izzivljavati na ljudima samo zato sto mislis da ti tvoja uniforma to dozvoljava. Skini uniformu pa pokazi kakav si. Takodjer bi obratila pozornost na to da su ti divni murjaci (ljudski izrod) iz policijske postaje Crnomerec, gdje sam ja osobno imala jako lose iskustvo kada sam prijavila kradju torbice sa svim dokumentima, gdje sam morala cekati stanovitog "detektiva" (pazi ovo, detektiva!!!!!) da mi MJESEC I POL dana izda potvrdu o prijavljenoj kradji da bi si ja mogla izvaditi dokumente... Pazi, ja sam skoro dva mjeseca hodala bez ijednog dokumenta sa sobom, bez zdravstvene, bez icega. Na kraju sam potvrdu dobila u manje od 3 minute kad sam im zaprijetila da ce sve to zavrsiti u novinama. Kako stvari stoje, sutra o ovome mozete procitati u Jutarnjem. Izgleda da se kolektivno boje javnosti, a jos uvijek misle da mogu raditi takve, s oprostenjem, pizdarije ljudima. A njihovi nadlezni, valjda jos veci gadovi od njih samih, na kraju se cudom cude kako im se podredjeni ponasaju (a vrlo vjerojatno su im sami dali takve prijedloge) I onda neka mi netko kaze da postoji zakon ili red. Ma teram ih sve..... |
24.04.2005., nedjelja
Dječji memorandum roditeljima
Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam. Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto. Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu. Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze. Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću ~izgubiti vjeru u vas. Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje "pobjede". Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili. Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti "velikog lafa". Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge. Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim. Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo. Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije. Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim. Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio. Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati. Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi. Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu. Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju. Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje. Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom. Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno. Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri. Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada. Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš. Upamtite: više učim od primjera nego od kritike. (www.mameibebe.net) |
20.04.2005., srijeda
bilo je osam... na trgu cvijeca....
|
Iako sam obecala mnogima da cu napisati jos koji post o odgoju djece i odnosu roditelja prema djeci kao takvoj, "iznenada" sam dobila inspiraciju da napisem nesto o povjerenju u vezi... Dakle, vecina vas, a i ja skupa sa vama ce reci da bez povjerenja veza ne moze funkcionirati. Stoji. Znaci li to da ova jedna strana mora 0-24 znati gdje se nalazi njezina bolja polovica, dakle, stalno zvati, ispitivati, ili moze imati apsolutno povjerenje prema toj osobi i misliti da zna u svakom trenu gdje se ta osoba nalazi i ono sto je najvaznije - sa kime se ta osoba u datom trenutku nalazi? I kakvo je povjerenje koje mi imamo prema osobi sa kojom smo u vezi? Apsolutno, bezuvjetno? Postavimo ovakvu situaciju (naglasavam, svaka slicnost sa stvarnim osobama je slucajna) Upoznali ste nekoga sa kime ste u vezi vec neko vrijeme. Osoba u koju od samog pocetkai niste imali nesto povjerenja jer niste je dovoljno poznavali, a i culi ste svasta o toj osobi tako da niste niti zeljeli u samom startu imati povjerenja da se ne bi kasnije razocarali.  OK. Zivite svoj zivot, imate neke svoje navike, imate krug ljudi sa kojima kontaktirate,u krajnjem slucaju, imate proslost (a tko je nema?). I sada kada je ta nova osoba usla u vas zivot odjednom se pocinjete prilagodjavati toj osobi. Po svemu. Svaki slobodan trenutak vremena provodite sa njom. Ok, zbog nekih svojih navika, mozda ne radite ono sto bi ta osoba htjela, i ovdje doalzi do konflikata. Zbog toga sto zelite svaku slobodnu sekundu sog vremena provesti sa tom osobom, ne mozete napraviti neke sitnice koje vas trazi ta osoba. I dolazimo do zakljucka da na temelju toga, ta osoba vama vise ne vjeruje. Smatrate li vi da servisi tipa "Iskrice", icq-a i ostalih sluze za to da kada nekoga upoznate on line odmah morate se sa tom osobom upoznati uzivo i/ili spetljati se sa tom osobom na bilo koji nacin, ili smatrate da je dovoljno na takvim mjestima biti zbog mozda neke dosade da se sa nekime bezveze dopisujete? Da li je to prevara? Da li je dovoljan razlog da osoba vama vise ne vjeruje zbog toga? Moze li se povjerenje u jednu osobu vratiti nakon sto je jednom izgubljeno? Moze li jedna strana biti u vezi sa nekime kome ne vjeruje u potpunosti od samog poetka veze, a moze li ova druga strana odjednom izgubiti povjerenje, a kasnije ga vratiti? I koliko je tesko reci "volim te"? Da vas cujem.... |
16.04.2005., subota
dala mi je inspiraciju za apel :)
|
dakle, svratim danas na blog da vidim sto se sve pise i naidjem na komentar od moje, iako je ne poznajem osobno, vrlo drage istomisljenice koja pise o tome kako se djecica u skoli odjevaju.... pa mi je proradila ona moja pedagoska strana (da se vidi da sam nesto naucila na fakultetu) i tjera me da napisem ovaj post.... Neki dan razgovaram sa sestrom, odgajateljicom u jednom djecjem vrticu, koja mi prica kak oje u njezinu grupu, na prilagodbu dosao djecak svojih 3 godine. Dijete od 3 godine, koje ne zna pricati, ima poremecaje u ponasanju i izuzetno agresivan. Mama i tata mu se razvode, svatko od njih olajava ono druge, mali svaki dan dolazi u zadimljenoj garderobi, sa upaljenom guzom od pelena (dijete od 3 godine???????), na njemu se vidi da roditelji ne rade na njemu. Mali je agresivan prema drugoj djeci, pljuje im u hranu za vrijeme rucka, tuce ih, a odgajateljice prema zakonu (pazi molim te!!!!!) nemaju niti pravo niti prostora to dijete odvojiti od drugih i staviti ga u neku kaznu. I onda, kada dijete dodje iz vrtica u osnovnu skolu, nastavi sa takvim ponasanjem, oept ucitelji nemaju pravo to dijete ikako obuzdati putem kazni (jer onda je vec prekasno za bilo kakav daljnji odgoj na lijepi nacin), vec mali izadje iz OŠ kao delikvent. i tko je onda kriv??? odgajatelji i ucitelji, roditelji, nedaj Bloze.... i kaj je najbolje takvu nekada djecu danas nalazimo na slikama u crnoj kronici. Jos jednom ponavljam za sve - UCITELJI I ODGAJATELJI NISU KRIVI za takvo ponasanje djece, krivi su roditelji koji ih zanemaruju. Jesam li u pravu????? |
14.04.2005., četvrtak
Dragi moji i drage moje...
...dobro vam jutro. Svako jutro imam obicaj kad dodjem na posao da si otvorim prvu stranicu bloga i dok pijem kavicu da procitam svasta. Tako sam naletila na kojekakve blogove, neke zanimljve ljude (koji se nalaze na listi mojih preporuka) a i na svakakve druge... Da malo pojasnim - ja sam rodjena rockerica. Roditelji su mi rodjeni rockeri. i ne, nisam ogranicena kao sto ce 99% vas sada pomisliti. Niti ne osporavam niciji ukus. Ok, slusam od starog dobrog rocka, bluesa, punka, dead metala pa na dalje apsolutno sve derivte te vrste, ali mogu poslusati i sve druge vrste muzike. Osim narodnjaka. Samo da se razumijemo u startu ne osporavam niciji ukus, ako ti se slusaju narodnjaci - slusaj. Ono sto meni nije jasno je jedna "divna" situacija od prije kojih godinu i pol dana kada sma izasla u jednu zagrebacku pivnicu, ime joj necu niti navoditi jer nije vrijedna reklame. Kada sam dosla sa drustvom, ekipa je svirala dobre stare hrvatske stvari, tipa starih Novih fosila, Bijelo dugme, Azra i klasicne stvari na kojima sam ja, a vjerujem i vecina ljudi moje generacije i starijih odrasla. I pogledam ekipicu oko sebe, sve nekakva djecica od svojih 15-ak godina koji muljaju konobaru da imaju 18 godina, curice nasminkane kako se ja u zivotu nisam sminkala, sa visokim petama u kojima lome noge, dopicnjacima i dekolteima do pupka, ako ne i nize.Sviraju decki, nitko od njih niti ne prepoznaje koji to bend u originalu izvodi, a kamoli ijednu rijec pjesme. I tako ja stojim pored sanka sa svojim drustvom, tu i tamo si malo zaplesemo, kad sviraci rade pauzu.. ok... prodje tako pola sata, kad evo ti ekipe natrag, nisu niti gitare dobro primili, eto ti ori se narodnjak... i to cirilica. Kad su se gore navedeni klinci razularili... I onda si ja mislim, jesam li ja sa mojih 23 godine prestara za to ili je jednostavno sada doslo doba te mladje generacije koja se jedino zna dobro zabaviti ako slusa koji cirilicni narodnjak, razbije koju casu i uvaljuje se klinkicama citirajuci joj rijeci pjesme tamo neke friske folk zvijezde? ma daj, jebote, nisam toliko stara. Jel tako da nisam??? Velim, svatko ima svoj ukus, svatko neka slusa sto voli, ali kako mene to neopisivo zivcira to vam ne mogu opisati... I onda si razmisljam kako su mi pricali stariji kako se nekada u nekim klubovima u Zagrebu dalo izaci na dobru rock svirku.. .Sto je od toga ostalo? Sax tu i tamo, Purgeraj, Route 66 i Pauk. I to je to. Opet sa druge strane, citam po novinama kako je zlocesti stricek nakon nekog izlaska na narodnjake napao neku jadnu malu sesnaestogodisnju curicu, koja je, usput budi receno, izgledala kao da joj je 33, ocito ga je izazivala itd, itd... OK, stoji, ima i onih pedofilskih psihopata kojima je to normalno da naprave nekoj curici koja stvarno nije niti kriva niti duzna niti je izazivala, takve bi osobno odmah slala u plinsku komoru.. i na streljanu iza komore... I dalje tvrdim da su to roditelji koji ne vode racuna o tome gdje su im djeca i sto rade kada izadju van.... Ajde sad vase misljenje, iako sam duboko uvjerena da ce me 90% vas popljuvati. No, to je moje misljenje.... Kiss |
12.04.2005., utorak
a u p.m.
ides koji naslov :) jel vam je ikada sef uletio pola sata prije kraja radnog vremena i uvalio posla da se ne mozete maknuti jos najmanje 2 sata sa posla??? e to se meni dogodilo jucer.. I kreten, zna jako dobro da nemam auto, da ovisim o je.... ZET-u (hm, cak imam i jedan post ili vise njih posvecenih naje.... sa ZET-om, i onda kada zna da cu morati je... bus pricekati jos sat vremena, ne, on mene bas onda mora zadrzati... What the fu**? Peder. Onda kada god trebam nesto od njega, njega naravno, nema u uredu i nedostupan je... kada treba on mene, moram biti tu. Kad zbrisem ranije, eto ti problema.. . A ne jebe ga zaboravljivost kada mi je rekao da ja radim na pola radnog vremena, a ne na cijelo. Peder. Moze se nadgledati moj rad, mogu mi se dodijeliti podredjeni, ali kada ja trebam slobodno popodne da ponovim za ispit i to ako se uzme u obzir da po "dogovoru" radim na 4 sata dnevno, onda je frka i ono: "Joj, znate kolegice, sad bi mi jako hitno trebalo to to i to" (citaj jeb... vas malo u mozak). Peder. Ja zivcana? Ma neeeee.... (moj zivot je katastrofa - znam tko ce prepoznati ovu recenicu :) ) Btw, za one koje zanima. Zumbuli su uvenuli. Napokon. Danas je placa. Moj zivot je dobio smisao. P.S. Isprike onima kojima se ne javljam - kolegicama na faksu, prijateljima, kumcetima, kumovima i inima... javim se jednom... valjda :) |
11.04.2005., ponedjeljak
jedna kila manje, tralalalalala
|
jutros sam se stala na vagu prvi puta nakon tjedan dana da vidim kako napreduje moje skidanje kila.... i dalje razmisljam o vichyevoj kremi za skidanje duboko ukorijenjenog celulita (ides, sad kad sam ovo napisala sam skuzila koliko me zapravo ima.... ) i par simpaticnih bilkjnih preparata za skidanje kila... Uglavnom, the point is, da sam skinula jednu kilu bez posebnih napora, i to ne svojom voljom, jer jednostavno takav mi je bio tjedan da nisam niti stigla nista jesti (jedino na poslu i to mi je sve za jedan dan...) Vikend mi je prosao klasicno, uz malu promjenu plana a to je da je dragi kupio novi autic. Prekrasnu Nissan Micru, bijelu, ma predivna je.... kako ce ga prodavati kad mu stigne sluzbeni, stavrno sam pocela ozbiljno razmisljati o tome da ga ja kupim od njega.. Ionako cu od iduceg mjeseca na vozacki,a autic je kao stvoren za mene... Iako znam da bi u mojoj izvedbi to izgledalo sve krcato sa plisanim medvjedicima, pizdarijicama i svega ostalog tog kalibra.... Dakle, cijeli vikend sam vodila debatu oko toga treba li djevojka od svojih 23 godine preko vikenda, tjedna, nevermind, prespavati kod svog decka... Sa jedne strane je jedna zenska osoba koja kaze da to nije normalno, a sa druge strane su ostali ljudi koji kazu da je to sasvim normalno... Ajde da cujem vase misljenje pa da imam argumente za borbu... Kako je ponedjeljak, dan je sugav, a jos k tome sam i na poslu, sve vas pozdravljam do iduceg posta. Budite mi lijepi, dobri i debeli :) Kiss |
i za sve shopingholičarke....
...da ne zaboravimo... Šimecki na Koncarevoj pored Nehajske ima snizenje obuce..... Offertisima malo dalje na Nehajskoj ima snizenje kozmetike koja niti nije toliko losa... Lisca i dalje ima snizenje badica - modela od prosle godine, ali stvarno dobrih Kineska trgovina na krizanju Koncareve (znam da to vec godinama nije Koncareva ali nemam pojma koja je koja ulica sad kad su podijeljene na dva dijela) ima prekrasne tangice po nekih 5 kuna (pamuk 100%) eto... tamo cu uglavnom provoditi slijedecih nekoliko dana buduci mi sutra sjeda PLACAAAAAAAAAAAAA ajmo u shoping! |
08.04.2005., petak
MALA JE DALAAAAAAAAAAAAAAAA
ISPIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIT |
06.04.2005., srijeda
Dragi moji danas sam dobre volje
ne bi covjek rekao...Nakon dvodnevne depresije uzrokovane pokojom svadjom, besparicom, padom ispita i ostalog, odlucila sam sutra otici na jos jedan ispit. Pa kud puklo - puklo... ako ga polozim, meni dobro, ako ga ne polozim, nikome nista... A poloziti cu, znam.... (poslije cu se toliko ubiti od alkohola da necu znati niti koji je dan, ali nema veze...) Jucer, nakon sto sam donijela tu odluku, dosla sam doma, prosetala psa, ubola 2 Red bulla (zahvaljujem osobi koja ga je izmislila) i prionula ucenju.... ucila sam do nekih 11, onda me svladao umor... legla spavati, probudila se u ponoc i nastavila sa ucenjem do 3 ujutro. Probudila se prije 7 i osjecala se odmorno.... pa to nema nigdje.. Inace sam uvijek izbjegavala piti takve gluposti, nisam vjerovala u to... Mozda to i je neki placebo efekt ali u svakom slucaju ja se osjecam dobro, odmosrno i spremila sam pola ispita u jednu noc... Jos samo nocas i.... uf, sto cemo piti... Ne znam zasto, ali jutros mi cijelo jutro ide jedan glupi vic po glavi i smijem se samoj sebi (ne moram niti pisati kako me ljudi gledaju) kad ga se sjetim.... pa da podijelim... Kupio Mujo novi auto, pa ga ide isprobati. Vozi tako Mujo, nagura on stotku. Mujo stane na kočnicu, kočnica ne radi. Mujo na ručnu, ručna ne radi. Mujo u samoposlugu, samoposluga radi.... :))))))))))))) Ne znam zasto, ali tako mi je dobar :))) Pusa svima od hiperaktivne :)) |
05.04.2005., utorak
ova slika....
 govori vise od tisucu rijeci... jednom mozda i napisem zasto, sad trenutno nemam snage za to.. jos i jebena placa kasni, tako da nista od feste za rodjendan u subotu... pa jos jednom, zelim si sve najbolje... (i da, pala sam ispit danas.... jupiiiiiiiiiiiii) kiss svima.... |
04.04.2005., ponedjeljak
Update onog posta prije ovog...
|
uglavnom - da ga jebes nije dobro! Svake godine ocekujem ne znam sto... mislim ne kao dar za rodjendan, nego da ce se nesto posebno dogoditi.. i onda opet sve po starom.. pa nek ide sve u kurac.. Svaki rodjendan bezveze se deprimiram.. pa tako i ovaj. Godinu dana starija, nista pametnija, rekla bi moja pokojna baka. I sto ja imam od toga? Danas jednako tako. Dolazim ujutro na faks, ceka me moja Tina, baca mi se u zagrljaj, cestita rodjendan, daje mi poklon (iako sam joj 1000000 puta rekla da ne treba nista). Odem na predavanje, pa na kavu, pa na posao. Na poslu mi moja Sonja (definitivno najbolja zivuca osoba koju znam) ponavlja istu radnju kao i Tina, zatim mi uletava Smile, pa dragi, ap direktor i tako redom svi... I onda najvece razocarenje - sve je isto kao i svaki dan. Posla nema nesto pretjerano, ali sam toliko ljuta (necu pisati na koga i zasto, stavljen mi je veto na to) da mi je cijeli dan u kurcu i cijeli dan sam na rubu placa. Slijedecih nekoliko godina imam jako dobru namjeru prespavati rodjendan. Barem dok ne napunim 50. Amen |
Sretan mi......
 23...... |
