Došao je i taj dan. Otišao i prošao. Jedan dobar koncert, čako možda i vrlo dobar. Umorna raja na bini, pomalo iznenađena, pomalo razigrana. Upjevana raja ispod bine, nabrijana, gladna spektakla.
Kontam, di ste bili prije petnajst godina, šaneri... ali dobro, bolje ikad nego nikad..
Još da je bio Bad, bilo bi sve dobro.. ovako, skoro pa odlično. Nije puno toga ostalo. Zato i grumenčići skroz nizvodno dođu dobro. Kad se bližiš ušću i širi tok usporava ti bilo, sjetno se češće obazreš na davne brzace, bistrinu i slapove. Rijetki razgovori podvodni koji te još drže živim zvuče kao subspace messages Voyagera koji se vraća kući, jer je skajp prekrcan glasovima planete koja bruji.. fali ti tišine, kako bi bolje mogao čuti zvuke ljepote, kojih je malo i sve manje. Zato i oni koji su tihi i stoput ponovljeni dobro dođu još jednom... jer
We'll shine like stars in the summer night
We'll shine like stars in the winter night
One heart, one hope, one love
love, love will tear us apart...again
Ima jedna rafinerija. Otprilike na po puta, na Savi. Ispušta specifičan i nepodnošljiv smrad, da, kao i svaka druga, iz svojih kotlova i dimnjaka, bazena i tankova. Ali, kako bi Bono rekao, ovde na Western Balkans, mi imamo nešto preš's, a to ti je da kad misliš "smrad rafinerije" ne misliš pokvarena jaja, avaj. Čuje se u noćima niskog tlaka onaj fini industrijski, kancerogeni biljeg-dezodorans sumporovodika, cikličkih i ravnoga lanca koji daleko dopiru i uvlače se bez otpora u pluća, a čini mi se i u kožu. Nije takav rafinerija prije rata ispuštala, ili onaj miomiris kakav uživaju stanovnici Siska, ili Pančeva, recimo. Ovde su u mirisu talog i katran, za koje znaš da su sa dna kace, i puno crnje stvari u sebi nosi, onog crnila za koje prvi dodir s nosnicama nosi poruku da ne samo okužuje zrak i ne da čovjeku da diše, već nosi smrt, zlo i neizbježnu psiho-trpnju. Zrak koji ih nosi uživaju stanovnici u krugu dometa vjetra, što čini jedno pedesetak kilometara od izvora crne sreće. Nafte, jel.
Kažu da su vlasnici rafinerije Rusi, i da su daleko od ovog zla, ko će tušit tuđu muku...
Google, UN i EU koridor VC kažu da je zemlja u kojoj se ovo industrijsko blago nalazi zove Bosna i Hercegovina. Ali mi svi znamo da ima jedan Milorad koji ne kaže da se ta zemlja tako zove, već voli govoriti "to vi kažete". Vješto pokazujući svoje poznavanje knjige nad knjigama. Ne bih ništa znao o njegovoj zemlji koju on voli zazivati. Znam ponešto o jednoj stvarnoj zemlji u kojoj sam živio.
Danas tamo ne možeš stvari zvati kakvim jesu, jer se onda neki na Western Balkans osjećaju neugodno. I fino smo se dogovorili s belosvetskim šajvazima da se to tako ne zove već mi znamo kako se zove iako ne piše tako, i ko nam sad remeti sreću i tjera na samoću u toj sreći i veselju.
Danas imamo jednu mirisnu situaciju. Jedna rafinerija, dva grada, jedna ada, tri zemlje, jedno 100 000 ljudi koji zdušno zajedno udišu otrove iz rafinerije crne sreće. Miris Danteova pakla, miris grotla vulkana, miris kancerogenih laboratorijskih ispuha, miris smrti i truleži pohranjene u crnoj nafti sada dobiva drugi život. Kao jedna preporođena crna rupa, uvlači još ljudi i izbacuje zlo iz sebe.
* * *
Nedavno u Chicagu je otvorena energetska stanica za aute koji se pokreću na struju. Koliko se danas može ljudi naći među tih 100 000 koji znaju za taj podatak, ne bih znao. A i da znaju, to je njima kao listić za krivo parkiranje na vjetrobranu bijesne auto mašine koja guta barele i barele. Ima li ovdje pametnih ljudi koji bi mogli poduzeti tehnološke investicije i ekološke promjene u svome kraju? Mislim da nema. Iako se mnogi vole tako zvati. Svi smo mi eko tipovi u duši. Ali naš kraj je stvarno eko kraj. Eko end. Eko ende.
Eke !??!
Ima li nekog (pedijatar? pulmolog?) da traži od te rafinerije da pomisli na modernizaciju postrojenja koja onda ne bi ispuštala u zrak otrove? Biće da nema. Uživaju ljudi u eko endeu, ne vole se smetati. Gradonačelnik Broda kaže da je zrak fantastično čist. Poznato je da je nafta izvor bogatstva, ali sada učimo i da čisti zrak, ne samo novčanike.
A ima možda neka novinarska ili ekološka akcija koja će ukazati na svakodnevni problem kvalitete zraka tih 100 000 ljudi? Nema. Čemu? Nema nade u eko kraju. Nirvana je rješenje, brate.
Gdje je Greenpeace? Jebeš ljude, oni čuvaju kitove. Gdje je Helsinški odbor za ljudska prava? Šilji olovke za pisanje opasno dobro sročenih pisama, nemaju vremena.
Gdje su ekološke udruge? U eko raju.
Printaju postere sa zelenim jabukolim srcima i planetom i cvijećem i nasmijanom djecom i životinjama koje se smiju i raduju čovjekovoj pameti i prosvijećenosti. Nema druže kod nas jabuka, mi se crnim zlatom bavimo..
Naposlijetku, logiku tek volem, gdje je sada Milorad da se doseli k nama i uživa ovaj zrak? Crne oči i crna kosa, visok stas i skupa odijela. Dođi kod nas, uvuci zrak naš dubokim udahom, i ostani u eko kraju..
< | kolovoz, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oroz pred Endimionom [ovo sigurno sjajno zvuči na latinskom]
prave slike..
Dragan
Krunoslav
prave stranice
Bosanski Brod
Sarajevo |
Vancouver |