Kako je to ponovo se vratiti u grad, nakon 2-tjednog lutanja šumom, sranja u latrinu i tuširanja svakih 3 dana...?
Fali mi logoooor. =( bubu.

eto, ona osjećaj nedostupnosti, gledanja u mobitel sa jedva jednom navučenom crticom signala,to je bio predivan osjećaj. Iako nije bilo buke auta, svih osoba kojih ti je pun Čep, bilo je galame veselih osoba, dječice, i tako nekih.
I kad se vratiš hvata te ta nostalgija, shvatiš da u gradu nisi niš propustio, nema ničeg novog, samo svakodnevno sivilo ulica, buka i živčani ljudi koji ti ne žele pomoć. Ah. A ja sam gore slavila rođendan. wiii. I mogu reč da je to bio najbolji rođendan na svijetu! Nije bilo više onog živčanog odbrojavanja dana, nervoze zbog neisplaniranosti, iščekivanje gostiju, pa obaveza pričanja s njima itd, itd... Nego, umjesto toga, svoj rođendan sam dočekala sa prijateljima koji su i u ponoć čestitali, iako su oni morali ić spavat, ja i Bf, ostale smo na straži do 3 i pol ujutro. I cijelu noć čakulati i pričati, grijat se pored vatre... Onda tu uprava izviđača odpjeva sretan rođendan na gitari i dibiješ jadro kekse koji su poslužili kao torta, ali i stalak za svijeću. I onog trena kad sam otpuhala svoju želju, noć je postala predivna. Dobija sam veeeeeeeeliki buket poljskog cvijeća. :D wiiiii.
Sutra ujutro opet slična priča, na svakom koraku ti netko čestita rođendan i potajno ti švikne pod ruku torticu, bananko ili colu. Nisi se morao zamarati time da češ ko i svake godine morati odgovarati na ona pitanja, a šta bi ti da ti kupim ra rođendan.?
Prošle godine razvila sam taktiku, predložila sam da s ne kupuju pokloni nego se traže pare, i uspjelo je, ali bio je to više onak, jednogodišnji uspjeh.

Al dobro, sve u svemu ljeto još nije pobijeglo, iako ga večina ljudi pokušava zadržat i nedaju vu da ode, ja nekako hladno puštam ljeto da radi što ga je volja. Moje ruke su širom otvorene, ne jer ga želim ulovit, nego se rastežem. Umorna sam :)
Dobro, i sada, za onu Bf osobu kako je zovem: ... :-*, It's me.