Volite li više brkate oficire ili buljooka čudovišta?
Kajaznam, ako mene pitate, ova potonja nekako su mi draža. No duga je to priča.
Kao klinac, a imao sam tada otprilike 10 godina, poslao sam pjesmu na natječaj AFŽ-a ili SUBNORA i osvojio nagradu. Ne sjećam se dobro kako je pjesma išla, možda tek prve dvije kitice:
Na brdu, u šumarku
Stoji jedan malen grob
Ubili su ga u jarku,
Jer im nije htio biti rob.
Ubili su ga u zoru,
Nije bio sasvim dan,
Imao je strašnu moru,
Morio ga ružan san…
Uglavnom da ne duljim, okupatori potpomognuti domaćim izdajnicima došli su po njega, odveli na vrh onog brijega, stali da ga muče... dugo su ga mučili, ne prežući od najsvirepijih metoda koje su se njihovi pomračeni umovi mogli dosjetiti, no on, naravno, nije ništa priznao, nije odao svoje drugove, pa su ga umorili stravičnom smrću i bacili u jarak.
Sjećam se kako je recitiram tu pjesmicu u prepunom domu JNA u ulici Socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova), sjećam se karamfila, zastava, suza u očima narodnih heroja, razgaljenih učiteljica, sjećam se i kako su izveli jednog starog borca, brkatog Ličana nakićenog ordenjem kojeg je spopala jurišna bolest… To vam je ona u kojoj odjednom, iz čista mira, tip skoči sa svog mjesta pa uz urlik URAAAAAA!!! u transu krene jurišati na neki samo njemu vidljivi švapski bunker... pa onda pada preko stolica, preko ljudi, no diže se... kako i dolikuje proleteru, pa nastavlja jurišati sve dok ga ne sastavi kakva prepreka - zid u slučaju kojeg opisujem. Mislim, da ne duljim, o tim simptomima pisao je još William Shakespeare u drami Henrik IV, a dandanas piše i Kemal Mujičić Artnam u Pet litara benzina.
Zatim mi iz sjećanja izvire general dok ustaje sa svog mjesta pa praćen gromoglasnim aplauzom uspinje na binu, steže kano međed odižući me metar u zrak, a zatim me nježno spušta natrag suzama uštirkane kragne, pa još dugo dugo grli dok mu brk vonja po šljivovici, mladom luku i janjetini i tronuto šapće: hvala ti, borac, dok je takvih biće i Jugoslavije.
Onda se sjećam kako poseže za vrećicom prepunom knjiga. Sjećam se zakuske. Sandre iz 5 a kako me zaljubljeno gleda preko sendviča sa sirom i prešanom šunkom dok joj se majoneza cijedi po crvenoj marami... Sjećam se i tramvaja broj 1 kojim smo se Sandra i ja iz Doma JNA vraćali u našu školu u Harambašićevoj, i sjećam se… kako sam se tada smrtno zaljubio… Ne u djevojčicu kose boje kolhoznog zlatnog žita na sjedalu do mog, nego u kentaurovo izdanje Kapije (The Gate) Fredericka Pohla.
I tako je počela moja ljubav prema znanstvenoj fantastici.
A kako se prva ljubav nikad ne zaboravlja, kako ona uvijek tinja skrivena negdje duboko u nama što bi rek'o Balašević, tako sam se prije kojih godinu-dvje ponovno latio pisanja znanstvene fantastike, stao slati priče po natječajima, objavljivati po žanrovskim zbirkama, pa vam sada, kada sam stariji i pametniji, mogu sa sigurnošću reći da su mi od brkatih oficira koji uručuju nagrade puno draža buljooka čudovišta (BOČ).
Na blogu s desne strane možete vidjeti jedno takvo - Bočka, kako mi ove subote uručuje SFERU za minijaturu Ima li piljaka tamo gore, na jugu?, koja je, da stvar bude još zanimljivija, prvo objavljena na blogu, a zatim i u zbirci BLOG.SF
Nešto više o toj svečanosti SF-a možete pročitati u tekstu koji prenosim sa stranica SFere: Ovogodišnji dobitnici nagrade SFERA, prestižne hrvatske nagrade za najbolje znanstveno-fantastično djelo objavljeno u protekloj kalendarskoj godini su (po kategorijama):
najbolja minijatura – Dario Rukavina: Ima li piljaka tamo gore, na jugu? (zbirka Blog.SF, Mentor, Zagreb, 2006.)
najbolja kratka priča – Viktoria Faust: Riana u sutonu sivom (zbirka Vampirske priče, Pučko otvoreno učilište, Pazin, 2006.)
najbolja priča – Danijel Bogdanović: 87. kilometar (zbirka Zagrob, SFera i Mentor, Zagreb, 2006.)
najbolji roman – Veselin Gatalo: Geto (AGM, Zagreb, 2006.)
najbolja ilustracija – Nela Dunato: You don’t own me (naslovnica časopisa NOSF br. 24, www.nosf.net)
posebno ostvarenje – Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak: Ad Astra – Antologija hrvatske znanstveno-fantastične novele 1976-2006 (Mentor, Zagreb, 2006.)
životno djelo – Mladen Bjažić
Žiri nagrade SFERA: Petra Bulić, Dalibor Perković, Irena Rašeta, Davor Šišović i Mihaela-Marija Perković (predsjednica žirija).
Dodjela nagrada održat će se na Svečanoj skupštini društva SFera, u subotu 21. 04. 2007. u 20h na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu u sklopu konvencije SFeraKon 2007.
Dodjelu nagrada vodit će Krešimir Mišak (novinar HTV-a, bloger, glazbenik i pisac) i Bruce Sterling (jedan od začetnika cyberpunka, ugledni pisac i kolumnist kultnog časopisa WIRED).
Kontakt za novinare: Mihaela-Marija Perković, mmp@sfera.hr
I za kraj samo još jedna stvar... ako mi u subotu želite čestitati, nedajbože me i zagrliti... molim, samo bez karanfila, mladog luka i janjetine... nekako sam alergičan na to.
|
