- I to je to! To je naša kuća! - rekla je Ana otvarajući masivna ulazna vrata. Odložio sam knjigu i virnuo u predsoblje. Dvije djevojke, od kojih je jedna, pretpostavljao sam, bila gazdaričina kćerka, provukle su se unutra za svojim velikim koferima.
- Bok mama stigle smo!
- Dođite, uđite da vas vidim – vikne im gospođa Adelija iz dnevne sobe i odloži cigaretu. Ana uđe i nagne se nad kožni trosjed da je poljubi. Raspričala se o napornom letu, o gužvi dok ih je taksi vozio kroz grad. Gospođa Adelija nije ni slušala, izvila je vrat ne bi li bolje osmotrila djevojku iza Aninih leđa.
- Ana nam je pričala o tebi, Halida – kimne gospođa Adelija
- Aida - rekla je Ana
- Aida. Oprosti. – dobro odmjerenim trzajem srednjeg prsta stresla je pepeo na lice Botticelijeve Venere koja se pomaljala iz kositrene pjene sa dna pepeljare. Dok je otpuhivala dim na stranu, lice gospođe Adelije otvorilo se poput kakve požutjele pergamene. Sa stola je podignula čašicu cherrya. - kao što sam i rekla, Halida.., - ona zastane i malim prstom pokupi nešto s vrha jezika - ti si muslimanka?
- Mama!
- Šta !? – Adelija razrogači oči na Anu - to je samo zbog toga što mislim na onu djevojku - uzela je sljedeće piće - znaš koju djevojku?
- Da mama.
- Ti si i lezbača?
- Hmm, pa da, mislim da sam to neko vrijeme i bila – odgovori Aida
Ana se okrene susprežući smijeh i onda me ugleda. Polako spusti ruksak do nogu, uspravi se i diskretno potegne Aidin rukav.
- Ne gospođo – zaključi Aida uputivši mi dugi upitni pogled kroz odškrinuta vrata - vaša kćerka i ja nismo se upustile u vezu takve vrste. Mi smo samo dobre prijateljice.
***
Nakon večere, gospođa Adelija rekla je da će ona oprati suđe, a mi neka se samo idemo odmoriti. Zatim se, a da nije ništa niti pipnula, sve je ostalo na stolu, izvalila u trosjedu ispred televizora da pogleda «Slikom na sliku», ponoćne vijesti sa ratišta. Naši su bili pred Kninom, a Ana i Aida zauzele su na prepad moju sobu. Ana je šutjela i sjedila na krevetu podvijenih nogu, dok je Aida brbljala o Londonu, studiju, biciklima i restoranima.
- Drugačije je ovdje, čak i ugodno - reče odjednom Ana - ova soba ima toplinu koju prije nisam osjećala. Ida, ne čini li ti se da mama dobro brine za svog podstanara?
Aida se samo nasmijala, ustala i odšetala je do moje CD kolekcije. Prstima je prelazila preko naslova i stavila jedan CD u player. tenor Placida Dominga preplavio je sobu. E a te, mia dolce Aida, tornar di lauri cinto... Verdi. Radamesova arija 'Celeste Aida'. Pojačala je muziku i otisnula se preko sobe, sigurna poput lađe koja skraćuje put oko Afrike. Htio sam zaustiti kako su priče da je Verdi komponirao «Aidu» specijalno za otvaranje Sueskog kanala čista izmišljotina, no ona je samo stala iznad mene ukipljenog, kao zazidanog u grobnicu na obali Nila, i prošla mi rukom kroz kosu.
- Da… reče Ana otkopčavajući bluzu - nismo lezbače. Samo neke stvari volimo raditi zajedno.
|
