|
|
| < | kolovoz, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Par riječi o meni...Idem u 8., sviram klavir... Imam brata s kojim se stvarno 'briljantno'slažem... Katja i Ida- nezamjenjive ste! Lolim vas puno...
Na starom sam blogu dobila komentar na moj spaljeni post od nekog bobija (nemam pojma tko je to): 'blog ti ne valja, na kog se to furaš, ne paše ti to, nije to tvoj stil...'.
Samo ću jedno reći: Kad bi svatko od nas imao SAMO jedan 'stil', to bi bilo jako tužno... istina je da je moj 'stil' zjebancije blesav i nije uopće ni malo smoješan osim onima koji me dobro dobro poznaju i kuže moje fore. Moje najveće mane su: u nekim sam situacijama prilično nerealna, tj. ne da ne vidim, nego ne želim vidjeti neke stvari- a to me na kraju naravno i košta...I da, uvijek zeznam mjesto i vrijeme za zajebanciju, moram malo ozbiljno poraditi na tome...hihi
Mrzim kišu.
Volim writeati songs, ajmo reći da me glazba upotpunjava. (Isuse bože, koliko serem borbene...- dosta čester!!!!!!!!!!!!!!!)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
katja
ida
gale
gagi
joža
Ivan i gale
/>
Evo jedne pesmice koju sam posvetila svima onima do kojih mi je stalo i koji mi puno znače!
Prijatelja može imati svatko, ali pravi su prijatelji stvarno veeelika vrijednost!!!!!!!!
Babies, stiže song!!!!!! Iskrena prijateljica(postoji i melodija)
Znam da ima dana kad čini ti se da sve oko tebe je tama, i znam da ponekad osjećaš kao da si potpuno sama, al' znaj da ja sam tu, kad god ti zatreba utjeha i kad ti je teško ja sam tu, ne zaboravi da imaš me... Ne zaboravi
da ja sam ti iskrena prijateljica, tvoja potpora kad god ti zatreba i razumijet ću te uvijk vjeruj da, poznajm te bolje od ikoga i znam kada si sretna i kad te nešto ubija iznutra jer ja sam zauvijek tvoja prijateljica... Znam da ima dana kad bolno otvara se neka stara rana, i znam da ponekad osjećaš kao da nemaš nikoga, al znaj da ja sam tu kada od ti zatreba utjeha i kad ti je teško ja sam tu, ne zaboravi da imaš me... I makar put moj me odveo daleko...znaj da uvijek bit ću tu , za tebe tu, u srcu čuvaj me
...
Jojo je moja najdraža pjevačičica! Super su mi njene pjeme, a i cura stvarno zna pjevati...
Evo par riječi jedne njne pjesme:
You're exeptional, the way you are, don't need to change for nobody, you're incredible, anyone can see that, when you believe it, you are, nothing but exeptional... Podiže samopouzdanje, jelda????:
Nekada imam osjećaj da se stvari događaju same od sebe, a vrijeme ide ne obazireći se na naše zahtjeve, probleme, želje, snove. Zamislite život kao vrtuljak-vrtite se, vrtite- ako ste oduvijek pripremljeni na vožnju i planirate svaki njen djelić, a i ako niste, uvijek će se naći neki okret ili pak zastoj koji niste očekivali. Nekada će vam se možda činiti da se samo vi vrtite, a vrtuljak stoji. Možda ćete pomisliti da se svi vrte, a vi se ne mičete. Hm... Nekome će možda vrtnja vrtuljkom biti samo opća žalost, nekome će biti najveća radost, nekome mučenje, a nekome laganica, ali nikome neće biti savršena. Ovisi o tome kako će tko na nju gledati jer sve je u našoj psihi.
Da, puno nas puta neke stvari iznenade, pogode, smznu nam razum i otvore mnoga pitanja. Nekada se osjećamo potpuno bespomoćno i čini nam se da sve kao da netko radi umjesto nas, nekada ne možemo pronaći sebe, imamo feel da se gubimo u masi i postaje teško opstati. Svi prolaze kroz takve dane, situacije... Ali uvijek postoji sutra i nova se sreća smiješi i to je ona nada koja nas sve drži jakima- kad je teško bit će bolje, uvijek mož biti gore. Gledaj život s pozitivne strane-uvijek!!! Nem apeseimizma, samo optimizam, vječiti optimizam koji nas pokreće i tjera nas u sve ono što ćeš nas usrećiti ili nas već usrećuje... Always look on the bright side of life...
Uglavnom, nisam namjeravala pisati post o ovome, jednostavno sam se inspirirala ne znam čime, tj. u prenesenom značenju-puklo me. hihihi
Ono o čem zapravo želim govoriti je o mom odlasku u Rijeku. Idem u ponedjeljak. I to je to, prebrzo je ljeto prošlo i moram da pakujem...
Hahahah, malo čudno, možda ćete misliti da sam luda, ali imam osjećaj da se ponovno rađam. Kao da umirem za par dana i onda reinkarnacija na djelu.O bože ester kako se gubiš.............. Stop!!!!!!!!!
Nekako se zatvaram u sebe ovih zadnjih dana. Malo mi je puno teško otići. Ovdje me toliko toga veže...
Ovjde mi ostaje puno, puno osoba s kojima sam se jako zbližila. Moj razred... Ah. 2 čovjeka kojih ću viđati samo vikendom, a prilično smo veoma bliski.
Šmrc......
Želim da znate da vas sve puno volim i da vjerujem u vas!! Mislim da će vam biti svima super tu...
Joooj, nema suza!!!!! Pa neću nestati, u kurac!
VIđati ćemo se svi mi još...
Ne znam koliko ću stizati pisati postove, ali...
I da, možda vam se vratim ako skužim da sam malo fulala sa odabirom, hihihihihihi
Nadam se da ću vam barem malo nedostajati jer vi meni hoćete i šta god bilo, 8- godina druženja neću zaboraviti nikada. Remember sometimes crazy ester and tablete!! I ako vam išta zatreba, sjetitie se da postojim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Kada vam bude dosadno-pričajte o seksu, djeluje.
Ludirajte i radite neke bolesne face.
Uživajte maksimalno u svemu.
I uvijek nastojte biti optimisti- utječe na psihu.
Zapamtite-život je lijep.
Volite se, slušajte se, razuumijevajte se i takoc.
Puno, puno vas pozdravlja i loli vaša
njofra
čester
esterić
šter
we'll stay in contact!
ok. padam u depru. idem poslušati neku ubitačno melankoličnu stvar.
pusić svima
Iz čega se sve pišu inicijalni u gimnaziji??? Pišu se odmah ili nakon ponavljanja? Uuuuuuuuužas
Ajme meni, tek sad dok pišem novi post shvaćam koliko dugo nisam bila u kontaktu sa net-svijetom, hehe... Toliko toga imam za reći da ni ne znam odkud da počnem... Hm...možda ispočetka?
Dakle ovako, čim sam pogledala datum pala sam u komu. Danas je 13.8.!!! Ne ide mi u glavu da je ljeto prošlo tako brzo... Bilo je super, ali naravno, moglo je biti i bolje. Ipak, život je prekratak da bismo tako razmišljali...Voljela bi da su neke stvari drukčije, ali ne mogu utjecati na to nikako...
Istina, zadnjjih nekoliko dana sam bila jako tužna. Znate onaj osjećaj kad vam se nakupi toliko toga i jednostavno više ne možete izdržati, kao da vas nešto pritišće i guši i na neki način izluđuje dok ne posustanete? Ja sam se upravo tako osjećala... Ali svako zlo za jedno dobro-shvatila sam da imam super super prijatelje kojima je stalo do toga da se smijem i da budem sretna i na tome im neizmjerno velika hvala!!!!!! :-)))))
Katja i ja smo bile u Orlecu nekoliko dana i stvarno smo se super provele... BIlo je zakon! Mir, tišina, odmor za dušu... Nažalost, došlo je do problemčića jer je katić pala po stepenicama, moja nona doživjela infarkt, a ja prestala disati. Na svu sreću, nije bilo ozbiljno-ozbiljnih posljedica... Joj, kad vidiš da se nešto tako dogodi nekome do koga ti je stalo, cijeli ti život preleti pred očima. Usrala sam se živa!!!!! Ajme...
Inače, zabavi nikad kraja-bile smo na Malom boku-pješačile smo cijelim putem-45 minuta na dolje i nazad, sve samo uzbrdice i nizbrdice...heheh... BIlo je momenata kad smo mislile da više nikad nećemo moći normalno hodati, hehehehhhehehehe
Potrošile smo bonove na sprdafon koji je, da bi stvar bila bolja, zvao nas same!!!! Javimo se mi, a ono lik 'vidjet ćemo se mi još, u gadnim ste problemima...' aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaagh...
I tako... BIlo je malo čudno vratiti se među ljude natrag u Cres, ali ipak, svugdje je lijepo, doma najljepše... Tako mi je falila moja idić da sam jedva dočekala da je vidim!!!!
Ok. Nešto se desi, imate priliku to popraviti, ali nemate kad tu priliku iskoristiti. Krivo je vrijeme i mama!!! Zašto ne mogu ostajati duže vani? Kad bi barem bilo jednostavno, ali nije. Uopće se ne radi o tome da želim ostajati duže onako, iz hira. Radi se o nečem puno, puno bitnijem i dubljem, ali to je nažalost, neriješiva stvar i nemoguća misija.
Općenito, jako me pogađaju rastanci s dragim osobama... Koliko god ljeto bilo lijepo, uvijek završi s jednom malom dozom tuge. Odu svi oni s kojima se zbližiš i u čijem se društvu osjećaš zadovoljno i ispunjeno... i tek kad shvatiš da ih više nema, shvatiš i to da je ljetu kraj... Za točno tri tjedna selim u Rijeku... Imam feel kao da sam ptičica i da trtažim svoj gnijezdo. Neću još o tome razmišljati, moram uživati dok mogu...
Nekad...kao da mi se cijeli svijet ruši. Ovdje poznajem toliko dobrih ljudi i imam toliko super prijatelja da me sama pomisao na to da ih na neki način gubim, užasava... Mislim, prijatelji se ne mogu izgubiti ako su pravi, ali opet...
Želim još samo reći ingrid- Znam kako se osjećaš i znam da ti je sada teško. Dođe ti da se zatvoriš u četiri zida i da plačeš... Ali nemoj tako... Moraš biti jaka i skupiti snage da se odupreš tugi. nemoj dopustiti da te ovo sve nadvlada... Ja vjerujem u tebe i u to da možeš stisnunti zube i krenuti dalje, a kad sljedeće ljeto dođe...pa curo, navali!!!!! hehehehe... imaš moju potporu i ako treba, rame za plakanje- UVIJEK! nemoj nikad na to zaboraviti... super si i stalo mi je do tebe, i ovdje sam kad ti god nešto zatreba...
Idić moj mali, želim da znaš da cijenim svaku tvoju lijepu riječ i sve što napraviš da me razvedriš... TI si mi stvarno veliki oslonac i na tome sam ti jako, jako zahvalna... ne znam što bi bez tebić... I znaj, skupa smo dvostruko jače i ništa nas slomiti ne može! Ja sam tu uvijek za tebe, iamj to na um,u svaki put kad ti zatreba pomoć, savjet, razumijevanjne.... puno te lolim!!!
velika pusa svima
moram papati
