---

Click here: HERCEGOVINA, KUĆA ZA NAS Kad drugog tučeš, samog sebe ubijaš (FOTO)

---

Emisije, koje je emitirala sarajevska televizija, snimane su osamdesetih godina prošlog stoljeća, najprije su bile crno-bijele, a kasnije i u boji. Nama na ponos, a i lekcija koju treba učiti. Ovi radovi za mene su značajni, a volio bih da prenesemo tu baštinu naših djedova, te božanstvene ostatke vremena.

Svugdje se osjećao kao kod kuće, bio je produžena ličnost gledatelja. Zato je vijest da je najveći regionalni sajam knjiga 23. Hercegovina je zanimljiva i po svom urbanom svijetu, po starim gradovima, iako nisu svi turistički prepoznati.

- Zuko Džumhur, dodao je, napravio je više od 30 scenografija, a bio je i vrstan karikaturist, scenarist i pisac.

Zato je vijest da je najveći regionalni sajam knjiga 23. Sa n jam knjige u Istri svoj regionalni program posvetio Hercegovini, jedan od događaja koji je sigurno obilježio ovu godinu. I nije to važno, barem ne u ovom kontekstu, koliko se čita i koliko se knjige kupuju. Jer ako Hercegovina čita, ima nade za spas. Nade da sačuvamo svoju kuću, kuću za sve nas. Onda sam se sjetio samostana Humac kod Ljubuškog i svojih prijatelja prof. Bonacija i doktora Leonarda. Tu sam u samostanu Humac naišao na prvi muzej u BiH osnovan 1884. Magdaleni Vodopiji, direktorici 23. Sa n jam knjige u Istri, nije trebalo puno da ovaj program bude dio ovog velikog književnog sajma: kao članici žirija West Herzegowina Festa koji se održava u Širokom Brijegu, ideja je bljesnula i nije trebalo puno da se i realizira. WHF je bio partner i Hercegovina je bila jedna od središnjih tema. Nama na ponos, a i lekcija koju treba učiti. Knjige je tamo izložilo 250 izdavača, najviše u posljednjih deset godina održavanja sajma, bili su tu i nakladnici iz Bosne i Hercegovine, a posjećenost programa posvećenih Hercegovini iznenadila je i organizatore. Poslužit ću se Andrićevim doživljajem Hercegovine, on kaže da svuda na svijetu ljude budi buka, samo u Hercegovini budi ih svjetlost, glavna supstanca tu je svjetlost, a druga je kamen. U susretu svjetlosti i kamena opis je hercegovačkog čovjeka koji liči na zatvoreni grad. Nije lišen strasti, ali je drži pod kontrolom. Živim 25 godina u Hercegovini i tamo vrijeme teče sporo i nečujno. Citirao je Seneku koji je rekao da čovjeku nitko ne može oduzeti slobodu da se nazove čovjekom ako negdje može stati, a da se vidi nebo. Razlike su dobre, ali podjele su ono što udaljava jednog čovjeka od drugog i to nije dobro. Trebamo razgovarati i shvatiti koliko je dobro što smo različiti i da su podjele opasne. Bogdan je govorio o West Herzegowina Festu, festivalu koji je osnovao prije petnaest godina. Hercegovina je najnepoznatiji dio Europe, u kojem od 13. Postoji hrvatska, srpska i bošnjačka Hercegovina i svi misle da je baš njihova. Hercegovina je zanimljiva i po svom urbanom svijetu, po starim gradovima, iako nisu svi turistički prepoznati. Mi uništavamo sami sebe Govorilo se i o Hercegovini kao regiji velikih ljudi, poput Maka Dizdara, Dušana Vukotića i Antuna Branka Šimića, koji su tom prostoru udahnuli nešto živo. U tom smislu je Hercegovina kompleksna, komentirao je episkop Grigorije, ali ta zatvorenost može dovesti do toga da čovjek iracionalno eksplodira, a posljedice mogu biti kobne. Govoreći pak o predsrasudama prema Hercegovcima, Bogdan je rekao da su one generalizacija, dodajući da se često u Hercegovini i umjetnici u svom društvenom angažmanu bave pogrešnim stvarima. Pirke je pitao episkopa Grigorija postoji li u Hercegovini među vjernicima različitih vjera običaj da odlaze jedni kod drugih. Čim živite pored nekoga, on utječe na vaš identitet i utječe na njegovu izgradnju. Upoznavanje drugih je upoznavanje nas samih i zato je taj drugi toliko važan, rekao je. Moramo drugoga vidjeti kao uzrok postojanja svoje vlastite ličnosti, to nedostaje kod nas u Bosni i Hercegovini. U posebnom programu, Sa n jam knjige u Istri prisjetio se i svestranog Zulfikara Zuke Džumhura, pisca, televizijskog novinara, scenografa i autora kazališnih plakata, u programu Hodoljublje Zuke Džumhura, koji su vodili Emir Imamović Pirke te televizijski urednik Đelo Hadžiselimović. Ta televizijska emisija tada je bila ne samo vrh novinarstva nego i tehnološki vrlo zahtjevna, a svaka epizoda trajala je 28 minuta, rekao je Pirke. Taj format bilo je teško realizirati jer se snimalo na 16-milimetarskoj filmskoj traci koja je skupa, tehnologija je bila stara, a traka se čestom upotrebom uništavala, pojasnio je Hadžiselimović. Emisije, koje je emitirala sarajevska televizija, snimane su osamdesetih godina prošlog stoljeća, najprije su bile crno-bijele, a kasnije i u boji. Zuko Džumhur, dodao je, napravio je više od 30 scenografija, a bio je i vrstan karikaturist, scenarist i pisac. Također, jedini predgovor za knjigu koji je Ivo Andrić ikada napisao bio je upravo za knjigu Zuke Džumhura Nekrolog jednoj čaršiji, istaknuo je Hadžiselimović. Zuko mu se pak odužio time što je ilustrirao Priču o vezirovom slonu. Hodoljublje je Džumhur radio s redateljem Mirzom Idrizovićem, a kasnije, 1982. Hadžiselimović je rekao da je imao čast i upoznati Džumhura u njegovom omiljenom kafiću u Herceg Novom, gdje je uvijek imao rezerviranu svoju stolicu. Govoreći o Zumhurovim avanturama, Pirke je rekao da je mnogo putovao i pisao putopise, među njima su i Pisma iz Azije, a proputovao je i Iran. Svugdje se osjećao kao kod kuće, bio je produžena ličnost gledatelja. U bivšoj Jugoslaviji dvadesetak milijuna ljudi su Hodoljublja držala prikovanima pred malim ekranima. Bio je izvrsna osoba i šteta je što ga nove generacije jako slabo poznaju, rekao je Hadžiselimović. Dodao je da je dio materijala teško reprizirati zbog tehnologije, a njegove knjige ne izdaju se dovoljno često da bi ga mlade generacije upoznale. Njegov identitet nije bio jednodimenzionalan, bio je osoba raznolikih interesa, rekao je Pirke, a pripadao je i Hercegovini, i Beogradu, Crnoj Gori… -U svemu što je radio, Zuko je bio odličan, zaključio je Hadžiselimović. Nakon razgovora, prikazana je i projekcija jedne 28-minutne emisije Hodoljublja. Izložba slika i grafika Safeta Zeca otvorena je pod nazivom Kuća — slike i grafike kao dokument vremena, i to u dvije pulske galerije: Gradskoj galeriji Pula i Galeriji Cvajner. O izložbi su, osim samog autora djela, u Gradskoj galeriji Pula govorili Eros Čakić u ime Grada Pule, povjesničar umjetnosti Tonko Maroević i selektor programa Hercegovina čita Emir Imamović Pirke, dok je glumac Goran Bogdan pročitao dio teksta iz kataloga izložbe: Od kamena do ćerpiča: Safet Zec i poetika pustošenja kuća, koji je napisao Miljenko Jergović. Kupio je kuću i sagradio atelje. Nakon što su kuća i atelje bili opustošeni, on se vratio i obnovio ih. Nije važno zašto je tako postupio, to je njegova privatna stvar. Ali iz perspektive gledatelja ovih crteža i grafika, vratio se zato što je crtač tog istesanog kamena, koji tako savršeno naliježe na drugi istesani kamen, vratio se zato što je crtač tih kuća, te nije ni bilo razloga da se ne vrati. Nema te ljudske sile, niti te sile vremena koje bi mogle poružniti i uništiti ove kuće… Pula je dobro mjesto za ove slike. Zidovi ovoga grada su, kao i zidovi Počitelja, kao i zidovi cijeloga našeg Mediterana, palimpsesti sudbina. Koliko li je ljudi moralo biti protjerano, e da bi kameni pragovi pulskih vila bili tako uglačani i zaobljeni kao golo ljudsko stopalo? Kao što je Zuko putovao da bi upoznavao sebe, trebali bismo više čitati da bismo upoznavali svoj zavičaj, sebe. Dirnut sam onim što sam vidio. Ovi radovi za mene su značajni, a volio bih da prenesemo tu baštinu naših djedova, te božanstvene ostatke vremena. I u Sarajevu i u Počitelju se ruši ono što treba sačuvati pa je likovni opus koji sam donio jedna opomena jer nam povijest ne ide na ruku pa se moramo boriti da sačuvamo ono što su nam ostavili, rekao je Safet Zec. Nakon izložbe u Gradskoj galeriji Pula gdje su izložene slike i grafike, drugi dio izložbe otvoren je i u Galeriji Cvajner, gdje su izložene grafike o kojima su govorili povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić-Cvajner te Maroević i Zec. Safet Zec, slikar i grafičar, rođen je 1943. Sedamdesetih godina, za likovnu kritiku, postaje jedan od glavnih eksponenata poetskog realizma. Safet Zec danas živi i radi u Veneciji, u Sarajevu i u Počitelju, a njegova djela izložena su u značajnim europskim i svjetskim galerijama i muzejima. Izložba će biti otvorena do 20. Realizirali su je Sa n jam knjige u Istri, West Herzegowina Fest, Zbirka umjetnina grada Pule i Galerija Cvajner.

Djeca poludila part 2
U tom smislu je Hercegovina kompleksna, komentirao je episkop Grigorije, ali ta zatvorenost može dovesti do toga da čovjek iracionalno eksplodira, a posljedice mogu biti kobne. Pirke je pitao episkopa Grigorija postoji li u Hercegovini među vjernicima različitih vjera običaj da odlaze jedni kod drugih. U posebnom programu, Sa n jam knjige u Istri prisjetio se i svestranog Zulfikara Zuke Džumhura, pisca, televizijskog novinara, scenografa i autora kazališnih plakata, u programu Hodoljublje Zuke Džumhura, koji su vodili Emir Imamović Pirke te televizijski urednik Đelo Hadžiselimović. Nije važno zašto je tako postupio, to je njegova privatna stvar. Hadžiselimović je rekao da je imao čast i upoznati Džumhura u njegovom omiljenom kafiću u Herceg Novom, gdje je uvijek imao rezerviranu svoju stolicu. Dodao je da je dio materijala teško reprizirati zbog tehnologije, a njegove knjige ne izdaju se dovoljno često da bi ga mlade generacije upoznale.

[Tumacenje snova tusiranje|LG 19MB15T sa zaslonom osjetljivim na dodir|Oglasi Petrinja Osobni kontakti ]