|
Istina. Istinu uvijek treba što jasnije izraziti. Onoliko koliko znate u tom trenutku. Izrečena istina ide dalje u obradu, ona teži da bude ista za sve, zato se i zove istina. Sve dok je jasno izrečena ona se može braniti. Kad je izokrenete u laž, kad je prešutite, kad je izrazite parcijalno ovisno o potrebama konteksta, kad naglasite samo neke njene dijelove, kad zamaskirate samo neke njene dijelove, ne naglašavajući ih, kad je kažete sugestivnim tonom, ne želeći reči ono što govorite... da skratim... stvar je motiva. Istinu ne govorite zbog ničega drugoga osim zbog istine. Ona nije sredstvo, ona je svrha.
Sad ću napraviti meni mučnu digresiju. Nastojati ću biti što krači.
2004. godine sastavio sam jedan dokument, svrha mu je bila politička ucjena vlade RH. U tom dokumentu sam tražio uvođenje jedinstvenog granskog kolektivnog ugovora u djelatnosti razminiranja, tim potezom bi se izjednačili troškovi rada među tvrtkama za razminiranje i uklonila neravnopravnost u konkurenciji na tržištu poslova razminiranja raspisanih od HCR-a.
Tražio sam i od Hrvatskog centra za razminiranje da 8 godina nalon svog osnivanja donese podzakonski akt kojim će uvesti dnevnu normu učinka pirotehničara, ovisno o vegetaciji i kontaminaciji metalom.
Dokument (papir) je bio politička ucjena jer sam prijetio da će u slučaju neispunjavanja tih zahtijeva Sindikat zaposlenih na poslovima razminiranja i Udruga pirotehničara pozvati građane da ne ulaze u razminirana područja jer ona nisu sigurna pošto nisu kvalitetno pregledana. Dokument mi je potpisalo dvjestotinjak od tada nekih 400 zaposlenih na poslovima razminiranja i to mi je bio argument koji nitko nije mogao oboriti. Dokument je neko vrijeme kružio, podigao je malo prašine i ja sam ga predao Udruzi pirotehničara koja ga je poklonila tadašnjoj predsjedničkoj aspirantici Jadranki Kosor.
Sindikat ga nije želio podržati, tadašnji predsjednik HUS-a, Zdenko Mučnjak mi je rekao da barem 70% neke grane treba potpisati određeni kolektivni ugovor da bi ga nadležni ministar mogao proglasiti važećim na razini grane. Minut nakon toga nazvao sam pravnika iz HUS-a, gospodina Brzicu i pitao ga isto pitanje. On mi je odgovorio da može samo 3% grane potpisati ugovor, da to uopće nije bitno, da je to diskreciona odluka ministra. Ministar rada i socijalne skrbi tada je bio Davorko Vidović. On je ujedno bio i predsjednik savjeta HCR-a, bilo mu je jasna apsurdnost cijele situacije.
Nisam želio da taj dokument izađe u javnost jer bi onda prestao biti sredstvo ucjene i politička struktura kojoj bi njegovim objavljivanjem bila nanesena šteta više nebi imala nikakvog rizika zbog kojeg bi pristala na sebi nepovoljne uvjete. Politika bi jednostavno ušla u fazu KONTROLE ŠTETE i oglušila se sa podsmijehom na bilo kakve zahtijeve. Bez originalnih papira sa potpisima nisam više ništa mogao. A nisam ni imao volje. Uskoro sam odustao od traženja mina. Nakom 9 godina.
Slučajno sam, pišući jedan bezazleni post o razminiranju pretraživao pdf-irane Pravilnike HCR-a. I našao Normativ u razminiranju. Donesen dva mjeseca nakom što je moj papir kružio pirotehničarskom kružocima. Netko u HCR je shvatio da se izlaže riziku ako u jednoj tako radno osjetljivoj djelatnosti nema normativ produktivnosti. Dakle, ucjena je djelovala.
Na osnovu tog Pravilnika žrtve mina koje su to postale na razminiranim područjima imaju mogućnost tužbe države ako su veličine navedene u Pravilniku o normativu u slučaju tog konkretnog projekta razminiranja prebačene. A one to redovito i jesu bile. Daleko više prebačene nego što bi to pristojnom čovjeku uopće palo na pamet.
A sad ono što sam imao namjeru reči.
U Sisku postoji arhiv HCR-a, u njemu je dokumentacija o svakom pojedinačnom projektu razminiranja odrađenom u RH od 1997. godine.
Svaki projekat ima svoju fasciklu. U fascikli su: Izvedbeni plan konkretnog projekta razminiranja (Izvedbeni plan sastavlja tvrtka koja se natječe za ponuđeni posao razminiranja, na osnovu podataka u njemu ta tvrtka dobija posao. Ako tvrtka dobije posao od RH, tada Izvedbeni plan projekta razminiranja postaje dio ugovora koji sklapa HCR u ime RH i tvrtka za razminiranje. Sve vrijednosti u Izvedbenom planu postaju vrijednosti koje ugovorna strana izvođača mora poštivati. Neke od tih vrijednosti su izražene u dijelu Izvedbenog plana koji se zove Dinamika izvođenja radova.
U fascikli u arhivu su još i Završno izvješće o obavljenim radovima razminiranja koje sastavlja nadzornik HCR-a i u njemu se navodi stvarna dinamika izvedenih radova. I tako za svaki projekat od '97. godine.
Iz osobnog, stotinu puta ponovljenog iskustva znam da su vrijednosti u Završnom izvješću nadzora HCR-a daleko veće od onih u Izvedbenom planu koji je obavezivao i izvođača i nadzornika da ne dopuste veće dinamike od dopuštenih, a pogotovo da ih iznuđivaju ucjenama, prijetnjama ili nagrađuju raznim pogodnostima.
Da ponovim... Izvedbeni plan je dio ugovora koji je sklopio izvođač radova (tvrtka za razminiranje) i RH. Ako je izvođač prebacio dinamiku navedenu u Izvedbenom planu i završio posao ranije za istu cijenu, RH je u tom poslu prevarena jer je prekršena NAJBITNIJA STAVKA UGOVORA – dinamika izvođenja poslova o kojoj daleko najviše ovisi i sama kvaliteta obavljenog posla.
Znam da su i prije Pravilnika o normama u Izvedbenim planovima bile izražene uvijek neke pristojne dinamike... u samoj izvedni te bi se vrijednosti višestruko prebacivale. Pirotehničar je mogao popustiti i pristati da radi 700 m2 dnevno, vrlo često bila je dovoljna samo neizravna sugestija, znam da su ljudi bili slani na čekanje, prebacivani da rade na drugim krajevima države iako im je dva kilometra od kuće naša firma imala otvoren projekat. Ja sam bio u stalnom laganom konfliktu, situacija nije bila strašna jer bi se uvijek našao netko da odradi na brzinu i moj 'zaostatak'. To ne znači da sutra ne može zazvoniti telefon i neki mi čovjek reči da je na terenu koji sam ja pregledao dijete ostalo bez noge. To se događelo, mojom srećom ne meni iako pet dana nisam znao je li dječak iz Škabrnje ostao bez noge na mojoj trasi, a po opisu sam znao da sam radio vrlo blizu tog mjesta stradavanja i da sam tamo našao 9 pašteta.
Dakle, ako se nekome od ISTRAŽIVAČKIH NOVINARA izvlači mega-kostur iz ormara državne uprave, otvoreno terorističko djelovanje protiv RH (jer tvrditi da je nešto razminirano, a u Završnom izvješću imate brojke i po 1000 m2 ručnog razminiranja, onda je to svjesno puštanje građana da u lažnoj sigurnosti šetaju 'pročešljanim' minskim poljima), ogromna sredstva koja su utrošena da bi se dobio najgori mogući proizvod, proizvod sa greškom, afera u koju su upletene sve stranke koje postoje u ovoj državi, nebriga Sabora pred kojim su svake godine iznošene ogromne brojke sve jeftinijih i jeftinijh razminiranih kvadratnih metara, i tako dalje...)
Sve je u Sisku. Podatke je jako teško naknadno frizirati, u istoj su fascikli dva dokumenta sa bitno različitim vrijednostima... broj razminiranih kvadratnih metara po čovjeku, po danu, koje je RH platila prema ugovoru koji je potpisala sa izvođačem radova i broj razminiranih kvadratnih metara po čovjeku, po danu, koje je RH stvarno dobila nakon obavljenog posla.
ISTRAŽIVAČKI NOVINARI... EVO VAM SENZACIJA RAVNA ONOJ DA JE BEBA PALA SA BALKONA!
Možete misliti da sam ja bio dio tog zločinačkog sustava... jesam. Nije me bilo briga ako je netko radio 700m2 sve dok sam ja potpisivao mojih 150m2 ili 200m2. Bio sam četiri puta na Markovom trgu i govorio ovo isto samo u rukavicama... sve je ovo rečeno već stotinjak puta, samo možda me ovako otvoreno. Jer ja sam tri Vlade, tri Sabora i stotinjak zaposlenika državne uprave optužio za terorizam. I imam sve crno na bijelo. U fasciklama. Moja bivša tvrtka AKD Mungos.d.o.o. je bankrotirala... Agencija za komercijalnu djelatnost MUP-a... ISTRŽIVAČKI NOVINARI... ako postojite... molim vas pogledajte koliko je koštao m2 razminiranog terena 1997. godine... 10 kuna... 20 kuna... 100 kuna... 250 KUNA? Danas je desetak... bio je i po 3 kune. A kad se 200 kuna vrijedni kvadrati iz proračuna sliju u AKD od MUP-a... tada MUP raspolaže sa njim prema internim odlukama, novac je uredno rashodovan za troškove razminiranja... nema ga više.
Još nešto... od 140 ljudi koliko je u Mungosu radilo u minskom polju... poginulo ih je 7... teško (vrlo teško) ranjeno je 5... a manjih ozlijeda tipa gelera ili motorne pile u koljenu ili slomljenih ruka, noga, glava... ne znam koliko ih je bilo takvih. Ja sam F43... simulirani, da se ne bih predomislio i vratio... jer znate, pirotehničar ne smije imati problema sa živcima i uzeti bolovanje... na slijedećem godišnjem pregledu u Šarengradskoj obavezno pada... i nema pravo uvida u rezultate.
Bolovanje sam prekinuo zbog (napismeno) moralnih razloga... iz drugog pokušaja... nisu mi dali. Tada su valjda bili sigurni da sam stvarno lud.
|
